Sv. Corrado Confalonieri iz Piacenze (1290-1351)

Svetac kojega se danas sjećamo od rane mladosti posvetio se oružju. Kad su mu bile 23 godine nalazeći se u lovu naredio je da se vatrom potjera divljač ali je požar zahvatio mnoge posjede. Čovjeka kojega su vlasti uhvatile, smatrajući da je on podmetnuo požar, osude na smrt. Sada je savjest proradila kod sv. Corrada i on se preda vlastima obećavši nadoknaditi štetu što je i učinio. Ali tada je postao siromašan, bez ičega jer je sve morao prodati i dati oštećenim ljudima. Nakon ovoga događaja njegova žena Eufrozina pođe u franjevački samostan sv. Klare a Corrado postane franjevački trećoredac. Obavio je nekoliko velikih hodošašća i čeznu za samotnjačkim životom živeći u ćelijama i špiljama. Molitvom, postom, pokorom i dobrim djelima zaslužio je da bude proglašen svetim. Umro je 19. veljače 1351. g. a 1485. g. tijelo mu je ekshumirano te položeno u srebrnu urnu. Sv. Corrado postao je zaštitnik gradića i biskupije Noto.