Sedam Svetih utemeljitelja reda Blažene Djevice Marije

Sva sedmorica svetih Utemeljitelja po zanimanju su bili trgovci i pripadali su moćnom cehu koji je vršio veliki utjecaj na život grada Firenze. Ova sedmorica trgovaca koji su početkom XIII. st. putovali po Italiji vidjeli su mnoga dobra, bujan procvat kršćanstva ali i sekte heretika koje su širile krivovjerje, sektaški duh, rascjep i sukobe među vjernicima. Potaknuti milošću Božjom ova se sedmorica ljudi udruži u pokornički pokret živeći strogo i čineći dobro potrebnima. Osjećajući potrebu za dubljom kontemplacijom sedmorica muževa povukoše se 1241. g. na Monte senario, 18 km sjeverno od Firenze i počeše ondje provoditi pustinjački život baveći se isključivo Božjim stvarima. Svoj red nazvaše Družba Presvete Djevice Marije. Red je konačno potvrdio sam papa 1255. godine. Kao središnje točke svoga zajedničkog života novi je red uzeo božansko čitanje, misu, molitvu u koru, službu siromasima i djela milosrđa uopće. Primjer ovih svetih slugu Blažene Djevice Marije djelovao je na mnoge, ponajviše bogataše. Oni su svojim životom obogatili život Crkve, navodeći je da što više bude u skladu s Evanđeljem. Svetima ih je proglasio 15. siječnja 1888. g. papa Leon XIII. , iako im se uspomena i štovanje počelo širiti već u XIV. st. Na Veliku Gospu 1933. kosti su im skupljene u jedan relikvijar te prenesene u kapelu njima posvećenu, sagrađenu prigodom 700. obljetnice ove družbe.