Marija Katarina od Sv. Ruže Troinani, Božja službenica (1813-1887)

Duhovnu plodnost Crkve pokazala je u svome životu i utemeljiteljica franjevki misionarki Egipta Marija Troiani. Po narodnosti je bila Talijanka. Rođena je 19. siječnja 1813. u Giuliano di Roma. Na krštenju je dobila ime Costanza Domenica Antonia. Zbog jedne nenadane obiteljske tragedije rano je ostala siroče bez majke s neugodnim posljedicama takva stanja. Biskup Ferentina Patrignani smjestio ju je godine 1816. u jedan dječji vrtić, što su ga vodile redovnice sv. Klare. Tu je djevojčica pod brižnom pažnjom redovnica našla drugi dom, odrasla te u 16. godini na blagdan Bezgrješnog začeća 1829. i sama obukla redovničko odijelo dobivši ime sestra Marija Katarina od svete Ruže iz Viterba. Položila je redovničke zavjete 16. prosinca 1830. i tako svome životu dala još jasniji pravac. U redu će najprije obavljati službu učiteljice.
Pošla je god. 1859. kao misionarka u Egipat, i to u Kairo. Svladavši prve poteškoće, Marija je sa svojim susestrama brzo otvorila dom i školu za djevojčice, u koju su mogle sve dolaziti bez obzira na vjeru i boju kože. Bio je to ne samo lijep socijalni i karitativni već i ekumenski rad. Okolnosti su tražile da se u Egiptu osnuje samostalna redovnička družba i Bog se za to poslužio Marijom Troiani. Družba je osnovana, 9. kolovoza 1876. potvrđena, a od 1950. godine službeno se zove "Franjevke misionarke Bezgrješnog Srca Marijina". Rad se sestara u Egiptu, doduše uz mnoge poteškoće, svestrano razvio. Sestre kasnije otvoriše i dom za nahočad, napuštenu djecu. U školi sv. Franje Božja je službenica za Božju stvar naučila i prositi. Zato se nije ustručavala obijati pragove bogataša moleći za svoju siročad. Tako je dobila materijalnu pomoć i od Ismail-paše, kairskog potkralja, od sultana iz Carigrada i od austrijskog cara Franje Josipa.
Godine 1877. Marija Katarina bi izabrana za vrhovnu glavaricu nove družbe. Njezina se djelatnost raširila i izvan granica Egipta. Tako je g. 1885. vidjela ostvaren svoj stari željeni san - kuću svoje družbe u Jeruzalemu, a godinu dana kasnije na Malti. Zaslužna je utemeljiteljica nove družbe umrla u Kairu 6. svibnja 1887. Njezina se duhovna baština razvila u veliko stablo, što je prema podacima iz g. 1966. brojilo: 65 centara u Europi, 25 u Africi, 17 u Aziji, 34 u Brazilu i 1 u SAD-u.
Kad je umrla, svi su tu "bijelu majku" oplakivali, ne samo kršćani već jednako i muslimani. Poveden je god. 1937. postupak za njezino proglašenje blaženom. Postupak je dobrano uznapredovao pa je 28. XI. 1967. već održana tzv. pretpripravna kongregacija o njezinim krepostima. Iste godine njezino je tijelo preneseno u Rim, položeno u crkvu Bezgrješnog Srca Marijina uz generalnu kuću njezina reda.