Propovijed nadbiskupa Vukšića prigodom obilježavanja 59. Svjetskog dana društvenih komunikacija u BiH

U prigodi proslave Svjetskog dana društvenih komunikacija u BiH, u nedjelju, 28. rujna 2025. godine, predsjednik Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja i predsjednik BK BiH mons. Tomo Vukšić, nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH, predvodio je misno slavlje u župi sv. Antuna Padovanskog u Prnjavoru.

Tom prigodom nadbiskup Vukšić uputio je propovijed koju prenosimo u cijelosti.

Draga braćo i sestre,

dogodine će biti ravno 60 godina otkako se doslovce svake godine u Katoličkoj Crkvi na molitveni način obilježava Svjetski dan priopćavanja ili Svjetski dan komunikacija. Pri tome se, naravno, ponajprije misli na onu vrstu komunikacija koju mi općenito danas nazivamo medijima, a koji se, s obzirom na način komunikacije i vrste tih medija, umnažaju skoro pa svakoga dana. Molitveno obilježavanje koje se događa u Katoličkoj Crkvi ponajprije želi biti duhovna potpora osobama koje djeluju i svoje vrijeme, svoju energiju, svoje sposobnosti, svoje talente koje im je dragi Bog dao, daruju ljudskoj zajednici, tj. braći i sestrama koji koriste ta sredstva i koji koriste sadržaj što ga, osobito oni ljudi koje najčešće nazivamo novinarima, nude svojim čitateljima, gledateljima, slušateljima, odnosno onima koji koriste sadržaj njihovih ideja, njihovih misli i njima se obogaćuju. Kad kažemo da je naša molitvena zajednica na ovaj dan, mislim na crkvenu zajednicu,  pozvana prije svega iskazati duhovnu solidarnost i molitvu s onima koji djeluju u svijetu medija na različite načine, onda ponajprije mislimo da svi oni, svi mi, na jedan drukčiji način u odnosu na njih, budemo u službi dobre komunikacije. Priopćavanja i komuniciranja plemenitih ideja, plemenitih događaja, onih stvari, misli i ideja koje izgrađuju i pojedinca i ljudsku zajednicu.

Mi svaku misu počinjemo, ili na ovaj ili na onaj način, pozdravima koji su predviđeni u našim misalima. Jedan od tih pozdrava s kojim smo započeli ovu svetu misu glasi: Milost Gospodina našega Isusa Krista, ljubav Boga i zajedništvo Duha Svetoga neka bude sa svima koji su se okupili na euharistijsko događanje. Milost, ljubav i zajedništvo tri su pojma koja na svoj način sažimaju sveukupni sadržaj onoga što zovemo kršćanski način i kršćanski sadržaj komuniciranja.

Milost je, iznad svega, blagoslov Božji koji je stalna stvarnost nad ljudskom zajednicom i nad ovim svijetom. Nebesa stalno rose blagoslov Božji. Zazivaju sve ono što je sadržaj Božjega blagoslova nad ljude, nad njihove živote, nad njihove tjeskobe, nad njihove nakane, nad njihove plemenite želje, kako bi, uz Božju pomoć i uz Božji blagoslov, sve dobro i plemenito moglo rasti i napredovati. Ljubav je, znademo to svi vrlo dobro, nešto što uvezuje i povezuje svaku plemenitu nakanu, svaku plemenitu želju i svakoga čovjeka koji na takav način djeluje.

Ljubav je konkretno pokazivanje onoga što se zove blagoslov Božji koji je sišao na nas. Mi, blagoslovljeni, kao produžena ruka i produženo djelovanje Božjega blagoslivljanja, na način ljubavi baštinjene od Boga samoga, prenosimo ljubav drugoj braći i sestrama i na takav način u stvari gradimo zajedništvo koje , opet u svome izvoru božanska stvarnost, polazi od Duha Svetoga.  Pozvani smo na svoj način to zajedništvo ponajprije svjedočiti unutar Crkve i onda ga prenositi u ljudsku zajednicu, društvo, općenito. Dakle, ponovimo: milost, ljubav i zajedništvo tri su, istovremeno, i sadržaja i načina na koje smo mi, kršćani, pozvani komunicirati s ovim svijetom.

Mi, kršćani, iz te, recimo tako, baze, iz toga stanja, sami okupani milošću i blagoslovljeni, sami živeći u ljubavi i gradeći zajedništvo, zapravo pozivamo u molitvi Božju milost, Božju ljubav i Božje zajedništvo da se pretoče i po djelovanju medijskih djelatnika, ponajprije u njihove živote, u njihove redakcije, na njihove radije, na njihove televizije, tamo gdje oni djeluju, kako bi svojim djelovanjem i oni, kao pojedinci i cijeli sustavi, bili u službi blagoslova Božjega i rose Njegove milosti, u službi ljubavi Božje koja će svjedočiti među ljudima i u službi podizanja i izgradnje zajedništva među ljudima. To je, draga braćo i sestre, ponajprije osnovna kršćanska istina o komunikaciji i, s druge strane, osnovno poslanje i osnovni sadržaj svakog kršćanskog vjernika, a osobito onoga koji je pozvan djelovati na području komunikacije. Mi, kršćani nikada ne smijemo zaboraviti da je Isus Krist, danas to možemo kazati jer je dan komunikacija, svoju Crkvu osnovao samo za to da komunicira.

On je svoje učenike prije uskrsnuća poslao u ovaj svijet da propovijedaju evanđelje svim narodima. Propovijedati evanđelje znači komunicirati. Apostoli, sami poučeni, sami okupani milošću, sami blagoslovljeni, sami svjedoci ljubavi, sami graditelji zajedništvo, kao takvi poslani su propovijedati evanđelje.

Poslani su komunicirati i Isusov nauk, i Isusov način djelovanja, i Isusov uopće nastup u ovome svijetu. Istinu o Njemu i sadržaj svega onoga što je on navijestio i propovijedao, pogotovo svjedočeći svojim životom da je on Spasitelj svijeta. Neka dragi Bog sve nas blagoslovi, sve nas pojedince koji smo također Isusovi učenici, na različite načine, Isusovi apostoli u ovome svijetu poslani propovijedati.

Propovijedanje evanđelja, to nam je svima poznato, višeslojno je. Na više načina se obavlja, u više službi i poslanja se obavlja. Naravno, biskup to čini na jedan način, svećenik na drugi način, đakon na treći način, muž i supruga na četvrti način, sin i kći na svoj način, đak i student na svoj način, novinar na svoj način, mladić i djevojka na svoj način. Svatko na svoj način, u zvanju, poslanju, stanju, životnoj dobi, u skladu s talentima i sa svim onim što ima. Ali svi doslovce, ama baš svi, bez obzira na ove moguće razlike i slojeve koji objektivno postoje, jesmo u službi milosti Kristove, ljubavi Božje i zajedništva Duha Svetoga.

To troje, upamtimo i ponesimo s ove svete mise, nas okuplja, nadahnjuje i ispunja u našemu poslanju.

Neka dragi Bog sve one koji su pozvani djelovati u svijetu medija, u svemu ovome što smo kazali. ohrabri kako bi mogli biti svjedoci nade u ovom vremenu i svijetu u kojemu, nažalost, na mnogo strana nije mali broj ljudi koji drugima doslovce kradu nadu, ugrožavaju njihove nade. Jedno od osnovnih prava čovjeka, ponovimo to opet i ovdje, jest pravo na nadu, pravo na radost, pravo na sigurnost. Radost i sigurnost iz koje izrasta nada. Pokojni Papa, pišući prije svoje smrti poslanicu u povodu ovoga Svjetskog dana komunikacija, u jednom je dijelu silno inzistirao upravo na potrebi da svi medijski djelatnici u svojem djelovanju i u svim sadržajima koje nude budu također svjedoci nade, svjedoci Isusa Krista, kako ih je apostol Pavao nazvao u jednoj poslanici. Naime, Pavao, pozdravljajući jednoga svojeg učenika, pozdravlja ga u ime Isusa Krista i onda kaže: "nade naše".

Krist Gospodin svojim primjerom, svojim načinom, svojim naukom i zapovijedima koje je ostavio svojim učenicima, kao njihovo poslanje, jest "nada naša". Stoga, uprtog pogleda u njega, "nadu našu", koji je i u najtežim situacijama vlastitoga života pronalazio razloge da bude svjedok nade, poziv je i svima nama, njegovim učenicima, da tamo gdje jesmo, to budemo. A vama, dragi medijski djelatnici, iznad svega zahvaljujem za sve one vaše tekstove, govore, slike, poruke i sve ono što ste učinili, a bilo je u službi nade. Molim vas, nastavite u tome smislu djelovati kako bi se smanjivao broj onih koji kradu nadu, a povećavao broj ljudi koji zaista imaju razloga u sebi graditi i živjeti utemeljenu nadu.

Neka tako bude po Kristu Gospodinu našemu.