Propovijed nadbiskupa Vukšića na Dan posvećenoga života

Na blagdan Prikazanja Gospodinova i Dan Bogu posvećenoga života u ponedjeljak 2. veljače vrhbosanski nadbiskup i metropolit mons. Tomo Vukšić održao je propovijed u sarajevskoj katedrali Srca Isusova koju prenosimo u cijelosti.

---

SVAKA KARIZMA JE ODBLJESAK BOŽJE DOBROTE I LJEPOTE I ZATO SVAKA VODI PREMA BOGU

Dan Bogu posvećenoga života

Predaja misionarskoga križa sestri Vesni Bošnjak

Sarajevska katedrala, 2. veljače 2026.

 

 

 

Mnogo poštovani oče provincijale i sestre provincijalke!

Poštovana braćo i sestre redovnici i redovnice!

Braćo svećenici i sva ostala braćo i sestre Kristovi vjernici!

Preuzvišeni gospodine apostolski nuncije i imenovani biskupe Miro!

Danas na blagdan Svijećnice, odnosno na dan kad se sjećamo Isusova prikazanja u hramu, zahvaljujemo Gospodinu ponajprije za blagoslov Euharistijskoga zajedništva na koje smo se okupili. I dok se ovim blagdanom sjećamo povijesnoga događaja, kad su Josip i Marija u jeruzalemskom hramu Isusa prikazali Gospodinu, puni smo zahvalnosti Kristu također zato što je, odlazeći s ovoga svijeta, neposredno prije svoje muke, smrti i uskrsnuća, u zajedništvu sa svojim učenicima ustanovio Euharistiju, sakrament svoga tijela i krvi. I još više smo mu zahvalni zato što je Crkvi ostavio čast i zadaću da stalno slavi taj oblik njegove prisutnosti među ljudima, odnosno da ono, što je on učinio na Posljednjoj večeri, njegovi učenici često ponavljaju i čine njemu na spomen. Time crkvena zajednica njegovu smrt navješćuje i njegovo uskrsnuće slavi, dok u prolazu kroz ovaj svijet prema vječnoj domovini, u nadi očekuje Isusov slavni dolazak na kraju vremena. Tako, slaveći Euharistiju, odnosno prikazujući na oltarima kršćanskih hramova kruh i vino koji se, snagom Duha Božjega i molitvom Crkve, pretvaraju u tijelo i krv Kristovu, Crkva na sakramentalan način kroza svu povijest ponavlja i svaki put iznova prikazuje Isusa u hramu.

Upravo na današnji blagdan, kad se sjećamo Isusova prikazanja u hramu, Crkva je odlučila obilježavati također dan Bogu posvećenoga života. Stoga, draga braćo i sestre redovnici i redovnice, koje se u Crkvi često naziva staležom osoba koje su Bogu posvetile svoj život, zahvalni smo također vama za vaše prikazanje sebe samih, koje ste obavili u nekome od hramova Božjih. Tako je naše današnje okupljanje u ovoj katedrali slavlje trostrukoga prikazanja: sjećamo se događaja kad je Isus u Jeruzalemu prikazan Gospodinu (usp. Lk 2,22); potom, Isusu na spomen činimo da se u ovom hramu On prikazanje Bogu Ocu u sakramentu svoga tijela i krvi; i treće, molimo za vas koji ste sebe dragovoljno prikazali u hramu i darovali Bogu.

I.

Različiti su načini darivanja sebe Gospodinu. Gotovo su bezbrojni putovi nasljedovanja Božje dobrote. Očitovanje toga su različite karizme od kojih su jednu vaši utemeljitelji na poseban način zavoljeli i vršili, a vi slobodno izabrali istu karizmu i odlučili slijediti je u svom životu u zajednici kojoj pripadate.

Svaka karizma je djelomičan odbljesak jedinstvene Božje dobrote i ljepote i zato svaka vodi prema Bogu. I jer ih je mnogo, različiti su ti putovi do Gospodina! I svi su jednako Gospodnji jer jednako vode do njega. Oni su darovi Božji. Njegov su dar ljudima. Oni su njegovi. Od njega dolaze i k njemu vode. Iako su različiti ti darovi, oni nisu međusobno suprotstavljeni, već se dopunjuju i, skladno posloženi u cjelinu, zajedno tvore cjelinu mozaika Božje ljepote. Odnosno, kako bi rekao apostol Pavao: „Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima" (1 Kor 12,4-6).

Danas na Dan Bogu posvećenoga života, dok promatramo vas redovnike i redovnice raznih redova i družba, različite već u pojavnom smislu, i dok znademo da vas nadahnjuju i vode različiti dari Božji, koje obično nazivamo karizme, znademo također da vas sve, i nas ostale zajedno s vama, kako je protumačio apostol Pavao, vodi isti Duh. I dok slijedite različite karizme i jeste u raznim službama u Crkvi, vjerujete u istoga Gospodina i činite to u njegovo ime. Isti je i jedini Bog koji sve to čini u svima vama iako su različita naša djelovanja: dušobrižnička, kontemplativna, katehetska, odgojna, zdravstvena, misionarska, karitativna, prosvjetna, poglavarska i brojna druga. U tom božanskom orkestru različitih instrumenata, pozvanih zajedno svirati simfoniju Božje ljubavi u svijetu, naša sestra Vesna odlučila je pjevati slavu Bogu misionarskim notama u dalekoj Ugandi.

Poštovana sestro Vesna, radujemo se s Vama! Bog Vas blagoslovio!

Isti Duh, isti Gospodin i isti Bog izvorište je svih darova koje smo primili, svih službâ koje obnašamo i djelovanja, koja se vrše u njegovo ime. Ujedno, Bog, koji čini sve u svima, osim što je njihovo počelo, također je eshatološka svrha svih karizma, služba i djelovanja. Njih činimo dok očekujemo slavni dolazak Isusov. Također, to je istovremeno siguran način našega duhovnog susreta s Isusom već u ovom životu i točka je našega međusobnog zdravog zajedništva i prijateljskoga susretanja u Crkvi.

II.

Sjećanje na primjere pojedinih osoba iz povijesti Crkve, koje su na svetački način u svom životu uspjeli ostvariti neki vid sličnosti s Kristom, uvijek je vrlo poticajno. Stoga smo vrlo zahvalni Božjoj providnosti što nam, kao duhovno ohrabrenje, ove godine daruje 800. obljetnicu sretnoga prijelaza svetoga Franje Asiškog iz zemaljskoga života u nebesku domovinu (3. listopada 1226.). Snažna je poruka ove obljetnice također u okolnosti da se ovaj jubilej neposredno nastavlja na redoviti kristološki jubilej, koji je službeno završen na svetkovinu Bogojavljenja.

U povodu obljetnice smrti sv. Franje Crkva je proglasila posebnu jubilarnu godinu pismom koje je papa Lav XIV. uputio poglavarima Konferencije franjevačke obitelji. Tako i mi danas, pridružujući se njemu, ponavljamo da bismo, dok se prisjećamo ove značajne osamstote obljetnice, željeli duhovno se pridružiti cijeloj franjevačkoj obitelji i svima koji će sudjelovati u događajima sjećanja na sv. Franju, u nadi da će poruka svetosti i mira danas pronaći dubok odjek u Crkvi i društvu.

Zgodno je podsjetiti također da su tijekom posljednjih godina pristizali i drugi važni jubileji u vezi s likom i djelima svetoga Franje. Obilježili smo obljetnicu postavljanja prvih jaslica, pa godišnjicu nastanka „Pjesme stvorenja", himne svetoj ljepoti stvaranja, kao i onu o otisku Svetih stigmata kojima je bilo obilježeno Franjino tijelo. Tako ova godina, vrhunac i završetak svih prethodnih proslava, kršćane podsjeća da su svi bez iznimke pozvani postati sveci u suvremenom svijetu.

III.

Uskrsli Gospodin uvečer na Uskrs, svojim prestrašenim učenicima u dvorani Posljednje večere obratio se riječima: „Mir vama" (Iv 20,19). To nije bio, piše Papa, tek uljudan pozdrav, nego sigurna najava Kristove pobjede nad smrću. Jer, kao što je glas anđela u božićnoj noći navijestio: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim" (Lk 2,14), tako je i mir, koji sv. Franjo naviješta, onaj isti koji je Krist dao da odjekne između neba i zemlje. Taj mir je zbroj svih Božjih dobročinstava, dar koji silazi odozgor.

U svom pismu veli Papa: „Franjevačko poimanje mira ne ograničava se na odnose među ljudima, nego obuhvaća cijelo stvorenje. Franjo, koji Sunce naziva „bratom", a Mjesec „sestrom", koji u svakom stvorenju prepoznaje odraz božanske ljepote, podsjeća nas da se mir mora protezati na cijelu obitelj stvorenja. Ta intuicija s osobitom žurnošću odjekuje u naše vrijeme, kada je zajednički dom ugrožen i uzdiše pod teretom iskorištavanja. Mir s Bogom, mir među ljudima i mir sa stvorenjem nerazdvojive su dimenzije jednoga jedinog poziva na sveopće pomirenje."

Dok se nalazimo na svom putu posvećenja, svjesni da je svetost uvijek više osobna čežnja negoli stvarnost i da se svetost stječe i gradi isključivo kroz ljubav prema Bogu i čovjeku, poslušajmo savjet svetoga Franje kojega je napisao jednom subratu: „U tome želim znati volite li Gospodina i mene kao njegova i vašega slugu; hoćete li to učiniti, naime, da nikada ne bude brata na svijetu koji je sagriješio koliko je mogao sagriješiti, ili koji, vidjevši vaše oči, odlazi bez vašega milosrdnog oprosta, ako ga zatraži."

U ovoj godini milosti Papa je Crkvi predao jednu molitvu da bi sveti Franjo Asiški nastavio u svima nama rađati savršenu radost i slogu. Stoga ćemo je na kraju ovoga razmišljanja izgovoriti:

Sveti Franjo, brate naš, koji si prije osamsto godina išao ususret sestri smrti kao pomiren čovjek, zagovaraj za nas kod Gospodina.

Ti, koji si u Raspetomu iz Svetog Damjana prepoznao istinski mir, nauči nas tražiti u Njemu izvor svakoga pomirenja koje ruši svaki zid.

Ti koji si, nenaoružan, prolazio linijama rata i nerazumijevanja, daruj nam hrabrost graditi mostove ondje gdje svijet podiže granice.

U ovom vremenu ranjenom sukobima i podjelama, zauzmite se da postanemo mirotvorci: nenaoružani i razoružani svjedoci mira koji dolazi od Krista. Amen.