Prvi Angelus pape Lava XIV. u Castel Gandolfu u nedjelju, 13. srpnja

Papa Lav XIV. predmolio je u nedjelju 13. srpnja molitvu Anđeo Gospodnji (Angelus) na Trgu slobode u Castel Gandolfu, zajedno s okupljenim vjernicima i hodočasnicima, prenosi IKA.

Obraćajući se okupljenima ispred vrata Apostolske palače, Sveti Otac je na početku izrazio zahvalnost i radost zbog srdačne dobrodošlice: "Sretan sam što sam među vama... i hvala vam svima na toplome dočeku", poručio je Papa.

Papa Lav XIV. stigao je 6. srpnja u Castel Gandolfo, gradić smješten tridesetak kilometara jugoistočno od Rima, gdje će provesti dvotjedni ljetni odmor. Papinska ljetna rezidencija nalazi se na padinama koje okružuju jezero Albano, a poznata je po svojoj dugoj povijesti odmora i povlačenja rimskih biskupa iz gradske vreve.

Lokalno stanovništvo s nestrpljenjem je iščekivalo Papin dolazak, budući da je Lav XIV. odlučio ponovno oživjeti tradiciju ljetnog boravka u Castel Gandolfu, koju je njegov prethodnik, papa Franjo, izostavio, ostajući tijekom ljeta u Vatikanu i pretvorivši rezidenciju u muzej otvoren javnosti.

Unatoč kiši, tisuće vjernika i turista okupile su se na ulicama, iza sigurnosnih ograda i na prozorima, kako bi pozdravile poglavara Katoličke Crkve i sudjelovale u prvim susretima s njim tijekom boravka u ovom pitoresknom ljetovalištu.

U nastavku donosimo Papino obraćanje u cijelosti, izrečeno prije molitve Anđeo Gospodnji (Angelus):

Draga braćo i sestre, želim vam blagoslovljenu nedjelju!

Današnje Evanđelje započinje jednim divnim pitanjem upućenim Isusu: „Učitelju, što mi je činiti da baštinim život vječni?“ (Lk 10,25). Ove riječi izražavaju trajnu čežnju našega života: čežnju za spasenjem, odnosno za postojanjem koje je oslobođeno promašaja, zla i smrti.

Ono čemu čovjekovo srce teži opisano je kao dobro koje se “nasljeđuje”: to nije nešto što se može osvojiti silom, ni izmoliti poput sluge, ni steći ugovorom. Život vječni, koji jedino Bog može darovati, prenosi se kao baština – od Oca prema djetetu.

Zato Isus, odgovarajući na ovo pitanje, pokazuje da je za primiti Božji dar potrebno prihvatiti njegovu volju. Kako stoji u Zakonu: „Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim“ i „bližnjega svoga kao sebe samoga“ (Lk 10,27; usp. Pnz 6,5; Lev 19,18). Upravo tako uzvraćamo na Očevu ljubav: jer Božja volja je zakon života koji Bog prvi živi prema nama, ljubeći nas potpuno i bez pridržaja u svome Sinu Isusu Kristu.

Braćo i sestre, gledajmo u Njega! Isus je objava istinske ljubavi – prema Bogu i prema čovjeku: ljubavi koja se daruje, a ne prisvaja; ljubavi koja oprašta, a ne osuđuje; ljubavi koja podiže i nikada ne ostavlja. U Kristu je Bog postao bližnji svakoj ženi i svakom muškarcu. Zato i mi možemo i trebamo biti bližnji onima koje susrećemo na putu života. Po uzoru na Isusa, Spasitelja svijeta, i mi smo pozvani donositi utjehu i nadu – osobito onima koji su obeshrabreni i razočarani.

Da bismo živjeli vječno, ne trebamo nadmudriti smrt, nego služiti životu – to znači brinuti se za život drugih u vremenu koje nam je darovano. To je najviši zakon, koji prethodi svakom društvenom pravilu i daje mu smisao.

Zamolimo Blaženu Djevicu Mariju, Majku milosrđa, da nam pomogne u svome srcu prihvatiti Božju volju, koja je uvijek volja ljubavi i spasenja – da bismo iz dana u dan bili graditelji mira.

(kta/ika)