Sarajevo, Pon, 25. Pro. 2023.
Svečano Euharistijsko slavlje na svetkovinu Rođenja Gospodinova - Božić, 25. prosinca 2023., u katedrali Srca Isusova u Sarajevu, uz izravni prijenos Radiotelevizije Bosne i Hercegovine i praćenje drugih medija, predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tomo Vukšić. Prigodnu propovijed nadbiskupa Vukšića pod naslovom „Hajdemo do Betlehema, pogledajmo što se dogodilo“ prenosimo u cijelosti:
„Hajdemo do Betlehema. Pogledajmo što se dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin“ (Lk 2,15). – Tim riječima su pastiri poticali jedni druge da pođu do Betlehema i vide što se dogodilo nakon što im je glas nebeski javio veliku radost za sav narod, da se u tome mjestu rodio Spasitelj, Krist Gospodin, i nakon što im je isti glas kazao da će ga naći kao novorođenče povijeno gdje leži u jaslama (usp. Lk 2,10-12).
I.
U radosti što je Bog blizu i u znak zahvale i pohvale Bogu za taj blagoslov dolaska Gospodina među ljude, nebesa su pjevala i izgovarala riječi: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!“ (Lk 2,14). To su riječi anđela koje Crkva redovito i radosno ponavlja uvijek, kad na svečan način slavi svetu Misu. Čini to zato što je svako Euharistijsko slavlje događaj u kojemu se čuje Riječ Božja, a Isus pod prilikama kruha i vina na sakramentalan način svaki put iznova ponavlja čudo Betlehema, čudo Božjega dolaska među ljude.
U danima Isusova rođenja u Betlehemu se nalazilo vrlo mnogo ljudi, koji su u to malo mjesto bili pristigli zbog popisa stanovništva, što ga je bila organizirala državna vlast i naredila da se popiše svatko u svome gradu. Tako je velik broj ljudi vjerojatno bilo prvo što su pastiri zapazili kad su došli u ovo mjesto, no to ih vjerojatno nije previše zanimalo jer ih je dovela želja da vide događaj koji im je obznanio Gospodin.
Kad su ovi jednostavni ljudi došli do Betlehema, našli su Mariju, Josipa i novorođenče onako kako im je bilo rečeno te su se kasnije vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli (usp. Lk 2,16-20). Naime, da bi izvršio svoju građansku dužnost, prema opisu Lukina evanđelja, sveti Josip, koji je bio iz doma i loze Davidove, došao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u grad Davidov, koji se zvao Betlehem s nakanom da se podvrgne popisu. I naravno, s njima je u Betlehem došla i njegova zaručnica Marija koja je bila trudna (usp. Lk 2,4-5).
II.
Hajdemo u duhu, draga braćo i sestre, sada i mi do Betlehema i u vjeri pogledajmo što se dogodilo!
U jednom prastarom govoru o blagdanu Rođenja Gospodinova čitamo sljedeće riječi: „Radujmo se, jer nam se danas rodio naš Spasitelj. I ne smijemo biti žalosni danas kad slavimo rođendan Života. Gospodin je uništio strah od smrti i obradovao nas obećanjem da će nam dati vječni život.
I neka se nitko ne izdvaja iz ove radosti. Svi imamo jedan jedini razlog općega veselja: naš je Gospodin uništio grijeh i smrt i, kao što nikoga nije našao bez grijeha, tako je došao da nas sve spasi. Neka se raduje pravednik, jer se približuje pobjedi. Neka se veseli i grešnik, jer je pozvan na oproštenje“ (Leon Veliki).
Puni zahvalnosti, zajedno anđelima i zajedno sa cijelom Crkvom, zajedno sa svim pravednicima i grešnicima, i mi radosno pjevamo: Slava Bogu na visini!
Slava Bogu i hvala mu jer je po Isusu oslobodio svoj narod. On je glasonoša radosti koji navješćuje mir, oglašuje sreću i navješćuje spasenje (usp. Iz, 52,7). Po njemu „svi krajevi svijeta vidješe spasenje Boga našega“ (Iz 98,3) i zato neka sva zemlja kliče, raduje se i pjeva.
Osim što je sjećanje na dan Isusova rođenja razloga velikoga slavlja, ovo je također dan naše duboke zahvale Bogu Ocu što nam se po svome Sinu i Duhu Svetomu smilovao, oživio nas od smrti grijeha i pozvao da po Kristu budemo novo stvorenje i novo Božje djelo, odnosno da sa sebe svučemo staroga čovjeka s njegovim lošim djelima i da, kao dionici Kristova rođenja, obučemo se u novoga čovjeka.
Kršćanine upoznaj svoje dostojanstvo i kad si postao dionik božanske naravi, nemoj se grešnim životom vraćati na prijašnju podlost. Sjeti se koje si glave i kojeg li si tijela ud! Ne zaboravi da si izbavljen od vlasti tmina i prenesen u divno Božje kraljevstvo“ (Leon Veliki).
III.
Nakon što su glasovi s nebesa otpjevali slavu i hvalu Bogu, isti anđeli su zaželjeli i molili mir svim ljudima i svakom čovjeku ponaosob jer je svaki miljenik Božji.
Hajdemo u duhu stoga, draga braćo i sestre, još jednom do Betlehema i pogledajmo što se pod tim vidom događa u Isusovoj domovini i na dosta drugih strana u svijetu!
Svako vrijeme je imalo svoje izazove, tjeskobe, kušnje i probleme. Pa i tragedije. Toga, nažalost, sebe nije poštedjela ni jedna generacija ljudi. No, od svega toga čovjek najteže proživljava muke, koje tište njega osobno i njegove suvremenike, jer ono što je pripadalo ranijim generacijama u nama postoj sȁmo na način memorije. I traje u obliku pamćenja koje čuvaju pojedinci, obitelji, narodi ili arhivi i znanstvene studije. I razlikuje se od sadašnjih muka i tjeskoba po tomu, što naša generacija nije osobno proživjela ono što je pripadalo drugim vremenima. Međutim, usred svega toga, pa i usred velikih tragedija, radost Božića uvijek je velika, ponajprije zbog iskazane Božje ljubavi i zbog Božjega poziva, upućenoga svima, da čovjek svojim životom napusti grešnu prošlost i da joj se ne vraća.
Sveta Obitelj i Isus kao njezin član već u njegovu ranom djetinjstvu imali su gorko iskustvo progona iz vlastite domovine, fizičkog i psihološkog bola zbog toga, udaljenosti od rodbine i poznanika, nesigurnosti u bijegu i kretanju nepoznatim putovima, nepoznavanja okolnosti u tuđini, siromaštva i posvemašnje ovisnosti o dobroti nepoznatih ljudi. Naspram tomu, tijekom cijeloga svog života, u kojemu nije manjkalo kušnja, Isus je bio propovjednik i svjedok nade. I usprkos svojoj beskrajnoj dobroti, završio je ovozemaljski život kao žrtva ljudske zlobe, nepravde i nasilja.
Ratovi, stradanja, nasilje, progoni, izbjeglički valovi i teška sudbina tolikih ljudi koji bježe nikada se bi smjeli događati ali, nažalost, „kainovski sindrom“ nikada nije nestao iz nakana, razmišljanja i ponašanja nekih ljudi. No, usprkos svemu, ne sȁmo da nam Isus može biti utjeha i izvor nade i vjere, već on to jest. Naime, to da je Isus naša nada, napisao već apostol Pavao u pismu jednom svom učeniku i suradniku (1 Tim 1,1). A kazao je to ovaj velik Isusov apostol, kojemu je također nasilno oduzet život, usred progona i velikih stradanja rane Crkve.
Isus, koji nikad nije bio pošteđen ljudskih kušnjȃ, koje su sa sobom često nosile velike tjeskobe, je svoju poruku, koja je lijek protiv svakoga zla i nasilja, nazvao: Radosna vijest, što je prijevod grčke riječi „evanđelje“. Odnosno, Isus je radost koja njegovim primjerom ustrajnosti i vjernosti pomaže, da se s optimizmom i dobrotom, naspram svakoga zla, prolazi kroz izazove i tjeskobe. Takav način života je hod za Isusom. On je poput hoda za svjetiljkom kroz mrak pri čemu svjetiljka ne „gasi mrak“ nego kroz mrak osvjetljava put prema cilju. U tom smislu ima se razumjeti zašto je Isus nazvan svjetlom, koje je došlo na svijet (usp. Iv 1,9) i zašto su kršćani poslani biti svjetlo svijeta. I u skladu s tim Isusovim naukom, naša je zadaća, poslanje i čast u razmišljanju, govoru i ponašanju biti znakovi Isusa, koji je naša nada, to jest pomagati ljudima koji trpe te moliti i činiti da bude zaustavljena svako nasilje i zla nakana. (kta)
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 20. Stu. 2024.
Rim, Ned, 17. Stu. 2024.
Sarajevo, Pet, 15. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 13. Stu. 2024.
Fojnica, Uto, 12. Stu. 2024.
Sarajevo, Čet, 07. Stu. 2024.
Zagreb, Sri, 13. Stu. 2024.
Vatikan, Sri, 13. Stu. 2024.
Vatikan, Sri, 13. Stu. 2024.
Zagreb, Sri, 13. Stu. 2024.