Posvećene osobe sjeme su mira ondje gdje je dostojanstvo ranjeno

Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života upućuje pismo naslovljeno „Proročanstvo prisutnosti: posvećeni život ondje gdje je dostojanstvo ranjeno, a vjera prokušana”. Pismo je objavljeno nekoliko dana prije obilježavanja XXX. svjetskog dana posvećenog života koji se slavi sutra, 2. veljače, a čiji će vrhunac biti misa koju će papa Lav XIV. predvoditi u Vatikanskoj bazilici, piše Vatican News.

Posvećeni muškarci i žene iz cijelog svijeta proročanstvo su prisutnosti i sjeme mira u preokretima u povijesti – stoji u pismu objavljenom u srijedu 28. siječnja, a koje su potpisali redovnica Simona Brambilla, misionarka iz Kongregacije Consolata na čelu Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, zajedno s proprefektom kardinalom Ángelom Fernándezom Artimeom, te tajnicom Tizianom Merletti, redovnicom iz kongregacije Sestara franjevki od siromašnih. „Proročanstvo prisutnosti: posvećeni život ondje gdje je dostojanstvo ranjeno, a vjera prokušana” naslov je pisma koje je objavljeno uoči obilježavanja XXX. svjetskog dana posvećenog života koji će se proslaviti sutra, 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova, a čiji će vrhunac biti misa koju će papa Lav XIV. predvoditi u bazilici svetoga Petra u 17 sati.

Čelnici Dikasterija pišu da su tijekom protekle godine, tijekom različitih putovanja i pastoralnih posjeta, imali priliku dotaknuti i biti dotaknuti životom mnogih posvećenih osoba, od kojih mnogi žive u teškim situacijama i kontekstima obilježenima sukobima, društvenom i političkom nestabilnošću, siromaštvom, marginalizacijom, prisilnim migracijama, vjerskim manjinama, nasiljem i tenzijama, odnosno svim elementima koji stavljaju na kušnju dostojanstvo osoba, slobodu, a ponekad i samu vjeru. Međutim, dodaju da se radi o iskustvima koja istovremeno otkrivaju koliko je snažna proročka dimenzija posvećenog života kao prisutnosti koja ostaje uz ranjene osobe i narode, na mjestima gdje se evanđelje živi u uvjetima ranjivosti i kušnje.

To ostajanje poprima različita lica i napore, kao što su različite i složenosti društava, ovisno o tome je li svakodnevni život obilježen institucionalnom ranjivošću i nesigurnošću ili pak ondje gdje vjerske manjine doživljavaju pritiske i ograničenja, ali i ondje gdje blagostanje postoji zajedno s usamljenostima, polarizacijama, novim oblicima siromaštva i ravnodušnosti. Pritom ne smijemo zaboraviti ni kontekste u kojima raširene migracije, nejednakosti i nasilje prijete građanskom suživotu. U mnogim dijelovima svijeta - stoji nadalje u pismu - politička i društvena situacija iskušava povjerenje i oslabljuje nadu, pa stoga vjerna, ponizna, kreativna i diskretna prisutnost posvećenih osoba postaje znak da Bog ne napušta svoj narod.

Dokument se osvrće i na pojam evanđeoskoga 'ostajanja', koje nikada nije nepokretnost ni predaja, nego aktivna nada sposobna stvarati stavove i geste mira kroz riječi koje razoružavaju ondje gdje rane sukoba gotovo brišu bratstvo, te kroz odnose koji svjedoče želju za dijalogom među kulturama i religijama. To se očituje i kroz odluke koje štite malene, čak i kada stajanje na njihovoj strani skupo košta, kroz strpljenje u procesima, pa i unutar crkvene zajednice, kroz upornost u traženju putova pomirenja i kroz hrabrost u prokazivanju situacija i struktura koje negiraju dostojanstvo osoba i pravednost. U svjetlu svih tih elemenata - ističe se u pismu - to 'ostajanje' nije samo osobni ili zajednički izbor, nego postaje proročka riječ za cijelu Crkvu i za svijet.

Baš kao sjeme koje prihvaća umrijeti da bi život procvjetao, u sposobnosti ostajanja izražava se proročanstvo cijeloga posvećenog života, u svim njegovim različitim i komplementarnim oblicima: apostolski život, primjerice, čini vidljivom djelatnu blizinu koja podupire ranjeno dostojanstvo; kontemplativni život kroz zagovor i vjernost štiti nadu kada je vjera u kušnji. Spominjući nadalje različite životne staleže, u pismu se ističe da svjetovni instituti svjedoče evanđelje kao diskretni kvasac u društvenim i profesionalnim stvarnostima; Ordo virginum pokazuje snagu besplatnosti i vjernosti koja nas otvara prema budućnosti; pustinjački život podsjeća na Božji primat i na bit koja razoružava srce. U različitosti svih tih oblika života utjelovljuje se samo jedno proročanstvo: 'ostajanje' s ljubavlju, ne napuštajući i ne šuteći, čineći od svoga života takvu Riječ koja je za ovo vrijeme i ovaj dio povijesti.

Unutar tog proročanstva ostajanja sazrijeva svjedočanstvo mira, shvaćenog kao zahtjevan i svakodnevni put sastavljen od slušanja, dijaloga, strpljenja, obraćenja uma i srca, odbacivanja logike nadmoći. U pismo stoji da upravo zato posvećeni život, kada ostaje uz rane čovječanstva ne podliježući logici sukoba, ali i ne odustajući od svjedočenja istine o Bogu, čovjeku i povijesti, postaje graditeljem mira. Dokument se zaključuje zahvalom posvećenim muškarcima i ženama za njihovu ustrajnost te pozivom da ostanu hodočasnici nade na putu mira, u skladu s njima posvećenim Jubilejom koji se održao 10. listopada prošle godine. Na kraju pisma stoji molitva Bogu  da im podari sposobnost 'ostajanja', davanja utjehe i ponovnog kretanja na put kako bi u Crkvi i u svijetu bili proročanstvo prisutnosti i sjeme mira. (kta)