Lefebvreov raskol ponovljen nakon 38 godina

Unatoč velikodušnim nastojanjima svetih Pavla VI. i Ivana Pavla II., kao i odluci pape Benedikta XVI. o ukidanju izopćenja te ovlastima koje je dodijelio papa Franjo, Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. nedopuštenim se biskupskim posvećenjima, izvršenima protiv volje pape Lava XIV., ponovno odvaja od Rimske Crkve, piše Vatican News.

Teška i bolna povijest obilježena velikodušnim pokušajima i pruženim prilikama, ali i dvama teškim raskolima, dovela je do toga da se Svećeničko bratstvo svetoga Pija X., koje je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre, odvojilo od Pape i zajedništva s Rimskom Crkvom nakon biskupskih posvećenja bez papinskoga mandata. Raskol koji se dogodio jučer, 1. srpnja, ima teške posljedice ne samo za lefebvrovske biskupe i svećenike, nego i za uključene vjernike jer – kako stoji u Objašnjenju Dikasterija za nauk vjere – služitelji Svećeničkoga bratstva svetoga Pija X. nedopušteno podjeljuju sakramente te da su sakrament pokore od njih podijeljen i ženidba kojoj svjedoče, nevažeći. 

Tijekom Drugoga vatikanskog sabora francuski nadbiskup Marcel Lefebvre, premda je pripadao manjini koja se protivila nekim reformama, potpisao je Konstituciju o svetoj liturgiji i Deklaraciju o vjerskoj slobodi. Nakon što je 1970. godine u Écôneu osnovao Svećeničko bratstvo svetoga Pija X., Lefebvre je odbio slaviti misu prema novom Rimskom misalu te je 1974. godine saborske reforme nazvao „novotarijama koje razaraju Crkvu“, izjavivši pisanim putem da odbacuje „neo-modernistički“ Rim.

Biskupija je povukla priznanje Bratstvu, no Pavao VI. je nastavio tražiti dijalog te zatražio zatvaranje sjemeništa. Nakon ponovljenih odbijanja, Lefebvre je bio suspendiran a divinis, ali je unatoč tome nastavio javno slaviti misu. Papa ga je 1976. godine primio u Castel Gandolfu, no razgovor nije donio nikakav pomak. Sveti Pavao VI. povjerio je filozofu Jeanu Guittonu svoju bol zbog onoga što je nazvao „prvim pravim križem“ svojega pontifikata, premda nije želio da se stanje nezajedništva pretvori u formalno izopćenje.

Nakon što je Ivan Pavao II. bio izabran za papu, Lefebvre je pokazao veću otvorenost te je 1980. izjavio da ne sumnja u legitimnost novoga Pape. Kardinal Joseph Ratzinger je u travnju 1988. predvodio trodnevne pregovore s nadbiskupom, koji su završili zajedničkim doktrinarnim protokolom potpisanim 5. svibnja. Njime je Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. obećalo vjernost Crkvi i Rimskom prvosvećeniku, prihvatilo učiteljstvo Drugoga vatikanskog sabora te priznalo valjanost mise prema obredima Pavla VI. i Ivana Pavla II. Sporazumom je također bilo predviđeno posvećenje jednog biskupa Svećeničkoga bratstva. Činilo se da je sve riješeno. 

Međutim, Lefebvre se povukao iz sporazuma 6. svibnja 1988. te objavio namjeru da će bez papinskoga mandata posvećivati nove biskupe, bojeći se da Rim neće izabrati kandidate koji su članovi Svećeničkoga bratstva. Unatoč još jednom susretu i brzojavu kardinala Ratzingera koji ga je molio da se, iz ljubavi prema Kristu i njegovoj Crkvi, odrekne biskupskih posvećenja, Lefebvre je 30. lipnja 1988., zajedno s brazilskim biskupom Antoniom de Castrom Mayerom, posvetio četvoricu novih biskupa: Bernarda Fellaya, Alfonsa de Galarretu, Richarda Williamsona i Bernarda Tissiera de Malleraisa, koji su 1. srpnja podvrgnuti izopćenju latae sententiae zbog raskolničkoga čina. U godinama koje su uslijedile Sveta je Stolica pokazivala spremnost pružiti kanonska rješenja, dok su se lefebvreovci i dalje pozivali na nedostatak „doktrinarne jasnoće“, zahtijevajući zapravo da se Crkva odrekne nekih dijelova učenja Drugoga vatikanskog sabora.

U kolovozu 2000. lefebvreovci su obavili jubilejsko hodočašće u Rim, dok je monsinjor Fellay bio primljen u audijenciju kod Ivana Pavla II. Kontakti su se dodatno intenzivirali za pontifikata pape Benedikta XVI. koji je 2007. motuproprijem Summorum Pontificum dopustio uporabu predkoncilskog misala, a 24. siječnja 2009. ukinuo izopćenje četvorici biskupa koje je posvetio Lefebvre.

Tu je odluku, međutim, zasjenilo objavljivanje intervjua u kojem je jedan od biskupa, Richard Williamson, iznio stavove koji poriču istrebljenje Židova, što je izazvalo oštre polemike protiv Pape, koji je pak od lefebvreovaca očekivao zalaganje za uspostavu punoga zajedništva s Crkvom. 

Nakon završetka doktrinarnih razgovora, Sveta je Stolica u rujnu 2011. zatražila od Svećeničkoga bratstva da potpiše kratak tekst kojim bi prihvatilo papinsko učiteljstvo, ne dovodeći pritom u pitanje mogućnost teološke rasprave o Drugom vatikanskom saboru. Biskup Fellay ocijenio je taj dokument neprihvatljivim. Ni kasniji pokušaji pronalaženja kanonskoga rješenja nisu urodili plodom jer su lefebvreovci izjavili da njihov prioritet nije postizanje pravnoga priznanja.

Za pontifikata pape Franje, tijekom Jubileja milosrđa 2016. godine, svećenicima Svećeničkoga bratstva dodijeljene su posebne ovlasti za valjano podjeljivanje sakramenta pomirenja, koje su poslije trajno produljene kao izraz pastoralne otvorenosti prema vjernicima. 

Svećeničko bratstvo svetoga Pija X. je 2. veljače ove godine objavilo da će 1. srpnja posvetiti nove biskupe, dok je 12. veljače kardinal Víctor Manuel Fernández, prefekt Dikasterija za nauk vjere, u Rimu primio generalnog poglavara Bratstva don Davidea Pagliaranija. Kardinal je tom prilikom lefebvreovcima predložio put specifično teološkog dijaloga, s točno određenom metodologijom, u vezi s pitanjima koja još nisu dovoljno razjašnjena, kako bi se utvrdili minimalni uvjeti potrebni za puno zajedništvo s Katoličkom Crkvom te pronašlo kanonsko rješenje. Mogućnost održavanja tog dijaloga pretpostavljala je da Bratstvo obustavi odluku u vezi s najavljenim biskupskim posvećenjima. Unatoč brojnim apelima i poticajima na dijalog, lefebvreovci su nastavili sa svojom nakanom koja je dovela do novoga raskola. (kta)