Biblijski komentar misnih čitanja u godini C

Pozvani i poslani

5. nedjelja kroz godinu:


Uto, 06. Lis. 2020.

U današnjem prvom čitanju, koje pripravlja na događaj iz evanđelja, imamo poziv Izaiji na proročku službu. Poziv se događa u hramu, vjerojatno za vrijeme miomirisne žrtve. Izaija čuje raspravu za vrijeme "zasjedanja nebeskog dvora" na kojoj se spominje potreba Božjih poslanika. Javlja se: "Evo mene, pošalji mene!" U evanđelju nakon obilnog ribolova Isus zove učenike koji ostavljaju dotadašnji poziv i polaze za njim. Zove ih da bi ih slao još prije svoje muke i smrti na propovijedanje kraljevstva Božjega među Židove, a poslije smrti i uskrsnuća među sve narode.
U drugom čitanju Pavao izjednačava svoje viđenje uskrslog Krista s ukazanjem Dvanaestorici i na tome viđenju temelji svoj poziv za misionara pogana: "Ili oni ili ja: tako propovijedamo, tako vjerujete!" Tako se u današnjim misnim čitanjima susrećemo s pozivom na učeničku i apostolsku službu. Taj poziv uključuje odmah i poslanje iz kojeg je nikla Crkva kao velika zajednica odazvanih i poslanih. U popričesnoj molitvi zahvaljujemo što se pričešćujemo od istog kruha i iste čaše te molimo da kao Crkva "životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta."

Poziv i poslanje starozavjetnog proroka (Iz 6, 1-8)

Cijelo šesto poglavlje donosi poziv Izaije, a naše današnje čitanje odabire glavni dio tog izvještaja. U izvorniku se poglavlje dijeli na četiri strofe koje su razvidne po literarnoj strukturi i sadržaju: reci 1-4 govore o viđenju u jeruzalemskom hramu, r. 5-7 prikazuju Izaijinu svijest grešnosti, r. 8-10 sadrže poziv i poslanje, r. 11-13 nagoviještaju proroku da će Izrael biti odveden u sužanjstvo, ali će "panj njihov biti sveto sjeme".
Viđenje se događa godine 740. pr. Kr., u istoj godini kad je umro Uzija koji je ojačao obranu Jeruzalema, reorganizirao vojsku i pospješio razvoj poljoprivrede u svom kraljevstvu. Izaija je djelovao za vrijeme trojice jeruzalemskih kraljeva te doživio propast sjevernog kraljevstva godine 721. pr. Kr.
Izaija je vjerojatno bio na hramskim vratima za vrijeme miomirisne žrtve koja se jedina prikazivala u svetom zdanju a sve ostale prikazivale su se u dvorištu. U r. 4 on priznaje da se "dom napunio dimom". Dok se u hramu odvija zemaljska liturgija, Izaija čuje kako anđeli naizmjenično pjevaju "Svet, svet, svet Jahve nad vojskama?" To je superlativ, a "svet" znači "drugačiji od materijalnog svijeta". Kasnije će Izaija u svojim propovijedima Boga često zvati Svecem Izraelovim. Ispunjenost zemlje i neba Jahvinom slavom je Božja posvudašnja prisutnost i stabilnost uslijed promjenjivih povijesnih događaja. Ljudi i priroda se mijenjaju, ali Bog ostaje uz zadanu riječ. "Jahve nad vojskama" je gospodar nebeskih zvijezda koje su pogani Izaijina vremena štovali kao božanstva. Patres kojega posljedice Izaija opaža na dovracima i pragovima (r. 4) nastaje od glasa anđela koji pjevaju. To je reakcija prirode na objavu koja se događa.
Svijest grešnosti prilikom viđenja odražava Izaijinu ispovijest da se nije laktao za proročkim zvanjem. Osjećao se nesposobnim, ali ga je Jahve očistio i osposobio. "Narod nečistih usana" je grešni narod nad kojim se Izaija ne uzdiže. Pripadnik je naroda iz kojega se ne može i ne želi isključiti ni kad je riječ o zajedničkoj grešnosti. "Žrtvenik" koji se spominje u r. 6 je oltar miomirisa na kojem je bilo stalno žara. U SZ vatri se pripisuje moć kaljenja, čišćenja, brisanja (usp. Br 17, 11-13 i dr.). Moralno očišćen, Izaija može dalje pratiti sjednicu nebeskog dvora i razumjeti riječi: "Koga da pošaljem? Tka će nam ići?" Ovaj nam može se razumjeti kao Božje savjetovanje s dvorjanima ili kao "plural veličanstva", jer su u starini monarsi sebi govorili "Mi". Samo pitanje pokazuje da Bog traži ljudske suradnike za izvedbu svoga plana o ljudima.
Izaijin odgovor: "Evo me, mene pošalji" izraz je svijesti da on slabi čovjek može pridonositi ostvarenju Božjeg plana u prilog ljudima. Izaija se odmah stavlja na raspolaganje, ali je ovu odluku mora uvijek iznova donositi; kad se suočavao s poteškoćama. Njegova sloboda uključivala je i mogućnost odbijanja. Prihvativši proročki poziv, dobio je i novu vrstu slobode te snagu da izvršava ono na što ga Bog šalje.

Ukaza se i meni (1 Kor I5, 1-11)

U 25. poglavlju Prve Korinćanima Pavao je odgovorio na poteškoću krštenih Grka u vezi s uskrsnućem Krista i budućim tjelesnim uskrišenjem svih ljudi. Njima je ta istina vjere izgledala neprihvatljiva, vjerojatno zato što su u duhu ondašnje stoičke filozofije tijelo smatrali zatvorom duha pa bi novi povratak u tijelo značio povratak u zatvor.
Pavao ih najprije podsjeća na "Evanđelje" koje im je predao. To Evanđelje glasi: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrsnu treći dan pa Pismima; ukaza se? Ovdje "evanđelje" znači kerigmatsku formulu ili bitni sadržaj misionarskog naviještanja među Židovima i poganima. Tog sadržaja drže se svi misionari. " Po Pismima" znači da se smrt i uskrsnuće Kristovo u skladu s Pismom vrednuju kao ključni spasenjski događaji koji se tiču svakog čovjeka. Isus je po smrti i uskrsnuću ušao u stanje proslavljenosti iz kojega može spašavati. Zato njegovi misionari naviještaju evanđelje i krštavaju one koji povjeruju (usp. Mt 28, 18-20).
Uskrslog i proslavljenog Krista nisu vidjeli svi koji su se tih dana zatekli u Jeruzalemu nego samo odabrani svjedoci. Prvi na popisu onih koji su ga vidjeli je Kefa ili Petar, zatim ostali članovi zbora Dvanaestorice, pet stotina "braće" (tj. vjernika), Jakov i najposlije - Pavao.
Za ukazanje Petru i sebi Pavao upotrebljava grčki aorisni oblik ofthe koji znači: "Prouzroči da bude viđen." Ne radi se o iluziji ili pobožnoj želji nego o zbiljskom doživljaju koji je preokrenuo ustrašenu Jedanaestoricu u svjedoke proslavljenog Gospodina.
Pavao priznaje da je prije ukazanja Uskrslog progonio Crkvu Božju i za to se kaje, ali na tom ukazanju temelji svoje zvanje misionara pogana. U Gal 2, 8 on zahvalno ističe braneći prava krštenih pogana u Crkvi: "Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima!" U odazivu pogana na vjeru Pavao je doživljavao Božju potvrdu svoga misionarskog djelovanja i uvjerenja da ima zbiljsko zvanje, da se nije ugurao u službu koju obavija. U našem današnjem odlomku jednako zahvalno ističe: "Njegova milost prema meni ne bijaše uzaludna; štoviše, trudio sam se više nego svi oni!" Znao je da mu Petar i jeruzalemska grupa "pružaju desnicu zajedništva" (Gal 2, 9) odobravajući i priznavajući njegovo djelovanje. Ipak, u našem odlomku ne pripisuje svome zalaganju apostolski uspjeh pa zato dodaje: "Ali ne ja, nego milost Božja sa mnom! "
U zaključnom uskliku: "Ili ja ili oni: tako propovijedamo, tako vjerujete" vidi se potreba jedinstva u vjerskom naučavanju, ali i u življenju organizirane crkvenosti. Zato se na ovo čitanje odnosi prošnja iz današnje popričesne molitve da "životom budemo jedno u Kristu i u radosti plodni za spasenje svijeta".

Ostaviše sve i pođoše za njima (Lk 5, 1-11)

Luka je otpočeo prikaz Isusova mesijanskog djelovanja nastupom u nazaretskoj sinagogi o kojem smo razmišljali posljednje dvije nedjelje. Nakon toga prikazuje Luka jedan Isusov "radni" dan u Kafarnaumu gdje je bio lijepo primljen (4, 31-44). Iako je u toku Isusova dana pokazao kako je Isus boravio u Šimunovoj kući te mu izliječio punicu od ognjice, u današnjem odlomku Luka prikazuje poziv Šimunu i njegovim drugovima u ribarskom poslu Jakovu i Ivanu. Glavno lice zgode je Šimun koji je u vrijeme Lukina pisanja već bio podnio mučeničku smrt, ali je Luka sa svojim povijesnim čitaocima vjerovao da Šimunova služba na neki način i dalje postoji u zajednici Isusovih sljedbenika.
U r. 1 današnje zgode izraz "dok se jednom oko njega narod gurao da čuje riječ Božju" pokazuje da se Crkva sabire riječju Božjom. Izraz "jednom" odaje da je Luka namjerno u ovaj kontekst povezao obilan ribolov, Isusovo propovijedanje mnoštvu i poziv Petru. Od dviju lađa Isus odabire Šimunovu da iz nje mirno propovijeda mnoštvu koje je ostalo na obali. "Proučavaše" je imperfekt koji pokazuje da se radilo o dugačkom poučavanju te da je kroz sve to vrijeme Isus upotrebljavao Petrovu lađu za ambon. Time Luka ističe Petrovu ulogu u prvoj Crkvi. Nakon pouke mnoštvu Isus predlaže Petru da usred bijela dana, kad nitko "normalan" ne lovi na pučini jezera, otisne lađu na pučinu i baci mreže za lov. Petar odvraća da su se uzalud trudili po noći koja je normalno vrijeme lova pa nema izgleda da će po danu nešto uloviti. On pri tome Isusa oslovljava s "Učitelju" što je naziv poštovanja koji podsjeća na čudesno ozdravljenje u kafarnaumskoj sinagogi i u Petrovoj kući. Petar je stanovnik Kafarnauma gdje su strani ljudi počeli vjerovati u Isusa. Zato on izjavljuje da će na Učiteljevu riječ baciti mreže.
Ulov je bio tako obilan da su ribari morali pozvati kolege s obale iz druge lađe. Napunili su obje lađe. Luka izostavlja divljenje mnoštva s obale, jer mu je u središtu pažnje Petar.
On pada do nogu Isusovih u znak svoje nedostojnosti i Učiteljeve veličine. Zove Isusa Gospodinom, što je naziv za poslijeuskrsnog, proslavljenog Isusa. On je za Petra već prvih dana svoga mesijanskog djelovanja Gospodin po kojem Bog čini izvanredna djela i koji je sama svetost. Petar se osjeća nedostojnim grešnikom i moli Isusa da odstupi od njega grešnika. U ovim Petrovim riječima prisutna je aluzija na izdaju u toku muke. Kod posljednje večere Petar se hvalio da neće ostaviti Učitelja, a onda ga izdao na upit sluškinje, da nije i on od njegovih učenika. Isus se tada obazro i pogledao ga, a Petar izašao van i gorko zaplakao (usp. Lk 22, 33-34. 54-62). Petar je za Lukinu Crkvu obraćeni grešnik s kojim Isus računa. Upravo to imponira Lukinim povijesnim čitaocima na Isusu. Ako je jednom obraćenom grešniku mogao povjeriti službu utvrđivanja braće u vjeri, računa sa svim krštenicima koji su obraćeni grešnici i traži da oni tako održavaju svojim životom Božju dobrotu da ljudi požele obratiti se među Isusove sljedbenike.
Tek u r. 9 našeg odlomka Luka izvještava tko su bili Petrovi kolege na lađi: Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi. U Djelima apostolskim, koja je također napisao Luka, Jakov se spominje kao prvi Apostol pogubljen za svoju vjeru (12, 2). U Lk 9, 51-56 opisuje se prijedlog Ivana i Jakova da Isus dadne spaliti negostoljubivo samarijansko selo zato što tamošnji stanovnici nisu primili Isusa i Dvanaestoricu kad su bili na proputovanju za Jeruzalem. Ova su dva brata bili eksplozivni pa ih je Isus ipak pozvao među Dvanaestoricu. Petar je bio plašljiv pa ga je učinio pročelnikom zbora Dvanaestorice.
Iako su trojica svjedoci čudesnog ribolova, Isus se obraća samo Petru: "Ne boj se! Odsada ćeš ljude loviti!" Ovdje "loviti" znači spašavati od opasnosti da se utope. Glagol zogreo koji je ovdje upotrijebljen znači "živa uhvatiti, zarobljenu život pokloniti, nekoga u životu sačuvati". Tim glagolom u prijevodu Sedamdesetorice izražena je spašavanje od sigurne smrti (usp. npr. Pnz 20, 16 Jš 2, 13 i dr.) Služba Petra i ostalih misionara nije dakle u lukavom primamljivanju ljudi u mreže Crkve i religije nego u uključivanju svih ljudi u spasenje koje je dostupno u Kristu.
Petar i dva Zebedejeva sina ostavljaju lađe na kopnu i odmah polaze za Isusom. Ovakav "odlazak" pretpostavlja obraćenje Isusu i slobodno prihvaćanje poziva. Marko je to zabilježio ovako: "Pozove koje sam htjede... i ustanovi Dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati" (3, 13-14).
Na čelu s nasljednicima Dvanaestorice Crkva je zajednica pozvanih i poslanih koji spasenje u Kristu čine dostupnim svima ljudima.


Završen prvi tjedan drugog dijela 16. redovne opće skupštine Biskupske sinode

Vatikan,  Sub, 05. Lis. 2024.

Završen prvi tjedan drugog dijela 16. redovne opće skupštine Biskupske sinode

Prošao je prvi tjedan 16. redovne opće skupštine Biskupske sinode, u kojem su se sudionici posvetili dubljem proučavanju tema Sinode prema metodi "Razgovora u Duhu", objavilo je Generalno tajništvo Biskupske sinode

Akcija Caritasa Srbije za pomoć ljudima pogođenim poplavama u BiH

Beograd,  Sub, 05. Lis. 2024.

Akcija Caritasa Srbije za pomoć ljudima pogođenim poplavama u BiH

Nakon katastrofalnih poplava koje su pogodile dijelove Bosne i Hercegovine Caritas Srbije pokrenuo je akciju prikupljanja pomoći

Papa obiteljskim poduzećima: Neka vas vodi vaša vjera

Vatikan,  Sub, 05. Lis. 2024.

Papa obiteljskim poduzećima: Neka vas vodi vaša vjera

Papa je u biblioteci Apostolske palače primio predstavnike Talijanske udruge obiteljskih poduzeća te ih potaknuo da dopuste svojoj vjeri da ih vodi u svemu što rade, da poduzetničku odvažnost i odgovornost pretvore u brigu o obitelji i zajedničkom domu

Hrvatska biskupska konferencija upućuje pomoć od 100 tisuća eura za stradale u poplavi u Bosni i Hercegovini

Zagreb,  Sub, 05. Lis. 2024.

Hrvatska biskupska konferencija upućuje pomoć od 100 tisuća eura za stradale u poplavi u Bosni i Hercegovini

Kao znak blizine i solidarnosti sa stradalima u Bosni i Hercegovini, koju je 4. listopada pogodila elementarna nepogoda, HBK odlučila je doznačiti, putem Hrvatskog Caritasa, financijsku pomoć od 100 tisuća eura Caritasu Bosne i Hercegovine