Biblijski komentar misnih čitanja u godini C

Kad gubitelji postaju dobitnici

12. nedjelja kroz godinu:


Uto, 06. Listopad 2020.

U današnjem evanđelju Isus nakon molitve u osami traži od Dvanaestorice da zauzmu konačni stav prema njemu. Za ostale ljude u Galileji Isus je novi Krstitelj, Ilija ili "neki od drevnih proroka". Dvanaestorica na Petrova usta ispovijedaju da je on za njih Krist Pomazanik Božji, a to znači obećani Mesija. Isus odmah dopunja njihovu vjeru: on ima biti odbačen od vjerskih poglavara, nasilno ubijen ali će ga Bog proslaviti uskrsnućem. To je prijelomni događaj u Isusovu mesijanskom djelovanju, jer se do tada obraćao mnoštvu sunarodnjaka, propovijedao bliskost kraljevstva Božjega, ozdravljao bolesne, sjedao za stol s bogatima i grešnicima da svima pokaže kako im Bog nudi oproštenje. Od ovog događaja, za koji Matej i Marko kažu da se zbio na poganskom području kod Cezareje Filipove, Isus posvećuje pažnju Dvanaestorici koji će mu biti povijesni svjedoci. Upozorava ih da nije dovoljno prepoznavati u njemu Pomazanika Božjeg samo dok žanje uspjehe i čini čudesa. On ostaje Božji miljenik i na križu te upozorava sve koji grozničavo čuvaju svoj život da u vječnoj zbilji dobivaju oni koji su gubitelji prema zemaljskim kriterijima.
U prvom čitanju starozavjetni odbačeni voda, nad kojim vjernici kasnije nariču spremni na obraćenje, slika je Isusa koji pristaje na zemaljska poniženja da bi spasio sebe i druge za vječnu zbilju. Tako se u današnjoj liturgiji sabiremo oko Isusa gubitelja koji dobiva na dug rok. On nas danas zove da zemaljske uspjehe i poraze ne mjerimo čisto ljudskim mjerilima: "Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti" (r. 24). Isus je gubitelj koji je postao eshatonski dobitnik. Na takvo gubljenje i dobivanje zove danas i nas.

Odbačeni vođa nadahnitelj kajanja i obnove (Zah 12, 10-11)

Prema povijesnim knjigama SZ prorok Zaharija djelovao je među povratnicima iz Babilonije u vrijeme izgradnje novog hrama (usp. Ezr 5, 1; 6, 14). Poticao je zajedno s prorokom Hagajem povratnike na gradnju hrama i pouzdanje u Boga. Nastupio je u listopadu god. 520. i trag mu se gubi u prosincu god. 518. pr. Kr. Samo prvih osam poglavlja Knjige Zaharijine donose propovijedi ovog povijesnog Zaharije koji je u ponovnom podizanju hrama kao središtu monoteističke religije gledao predznak mesijanskog razdoblja te najavljivao složnu suradnju vjerskog i političkog vode starozavjetnih vjernika.
Građa Zah 9-14, od koje je uzet današnji odlomak za naše prvo čitanje, je zbir propovijedi različitih proroka iz vremena kad je Aleksandar Makedonski osvojio Perzijsko carstvo god. 333. pr. Kr. a time i Palestinu koja je spadala pod perzijsko vrhovništvo. Grada ovih nepoznatih proroka zadire i u III. st. pr. Kr.
Naš današnji odlomak govori o naricanju starozavjetnih vjernika nad odbačenim vodom. U hebrejskom izvornom tekstu doslovno stoji: "Gledat će mene koga su proboli". U kontekstu je riječ o oslobođenju i obnovi Jeruzalema, i Bog obećava izliti na Jeruzalemce "duh milosni i molitveni". Za "milosni" stoji u hebrejskom hen što znači sućut, samilost, naklonost. Za "molitveni" stoji izraz koji znači molbu za pomilovanje. Riječ je o misterioznom vodi koji je nevin ubijen a u vrijeme kajanja i molbe za oproštenje narod nad njim nariče kao nad sinom jedincem i oplakuje ga kao prvenca. Izraz "ravnica megidska" podsjeća na smrt pobožnog i sposobnog kralja Jošije kod Megida god. 609. kad se pokušao suprotstaviti egipatskom faraonu zvanom Neko koji je preko Jošijine države bez dopuštenja prešao s vojskom da se suprotstavi Babiloniji. Jošiju su Židovi dugo oplakivali jer su u njemu izgubili sposobnog vladara i uzornog vjernika. Ova proročka propovijed je prerada Izaijina motiva o sluzi Patniku koji biva nevin osuđen a narod kasnije pokajnički uviđa vrijednost njegova djelovanja i smrti u prilog svima. Redak o upiranju pogleda vjere, kajanja i nade u Probodenoga navodi Ivan povodom smrti Kristove (19, 37) te kad u Otkrivenju najavljuje ponovni dolazak proslavljenog Krista (Otk 1, 7). U oba navoda upiranje pogleda u Probodenog nije prijetnja onima koji su ga nasilno usmrtili nego izraz vjere, nade i povratka Bogu. Kao što u SZ nevino osuđeni pravednici ne zovu na osvetu, tako ni Krist s križa ne potiče na kažnjavanje nego na opraštanje i pomirenje (usp. Ef 2, 17: "... navijesti mir vama daleko i mir onima blizu").

Svi ste vi Jedan u Kristu Isusu (Gal 3, 26-29)

U cijeloj poslanici Galaćanima Pavao dokazuje vjernicima poganskog porijekla dostatnost krsnog pridruženja Kristu za spasenje, bez obrezanja kao jednog od starozavjetnih djela Zakona.
U ovom odlomku razlaže životnu povezanost s Kristom po krštenju i vjeri: Pomoću ondašnjeg državnog prava koje je dopuštalo usvajanje tuđe djece s pravnim povlasticama kao da su vlastita, Pavao uči da nas je Bog u svome Sinu na nov način učinio svojim sinovima i kćerima. Tko se krštava, oblači Krista. U SZ "odjenuti se pravdom kao haljinom" (Job 29, 14) ili "obući se u spasenje Božje" (2 Ljet 6, 41) znači svim svojim bićem prihvatiti Božju milosnu naklonost i osloniti se na njegovo spasenje. U grčko-rimskom svijetu sljedbenici misterijskih religija običavali su nositi plašt božanstva kojemu su se posvetili. U takvoj povijesnoj i religijskoj sredini Pavao uči da krštenici oblače Krista, a time hoće reći da se s njime intimno povezuju; Krist ih uzima za svoju braću i sestre te na njih prenosi svoju sinovsku povezanost s Ocem nebeskim.
Tko se krsnom vjerom pridruži Kristu, pridružuje se i Crkvi kao zajednici krštenih vjernika. Zato u Crkvi otpadaju stare podjele na povlaštene Židove i kulturne Grke, na robove i slobodnjake, na muškarce i žene. Krštenici su Jedan u Kristu Isusu. Ne "jedno" nego Jedan. Nitko ne gubi svoj etnički i osobni identitet pridruženjem Crkvi i Kristu, a svatko dobiva novo dostojanstvo "sugrađana svetih i ukućana Božjih, prebivališta Božjeg u Duhu" (Ef 2, 19-22). U ovom odlomku vidimo prvi stupanj Pavlove nauke o Crkvi kao jednom tijelu u Kristu: si kršteni vjernici postaju Jedan u Kristu, nova zborna osoba onih koji se ljudski i vjernički dopunjavaju. Mogu i trebaju jedni druge posluživati u Kristu.

Pomazanik Božji spreman da život izgubi kako bi ga pravo stekao (Lk 9, 18-24)

Ovu zgodu donose također Marko i Matej. Njih dvojica donose odmah iza Petrova priznanja i Isusova prvog navještaja muke Petrov pokušaj da Učitelja odvrati od planiranog hoda u Jeruzalem (usp. Mk 8, 32 i Mt 16, 22). Isus ga je tom zgodom oštro ukorio predbacivši mu da ne misli što je Božje nego što je ljudsko. Matej u ovoj zgodi donosi uz Petrovo priznanje Isusovo obećanje Petru da će na njemu sagraditi Crkvu te mu dati ključeve kraljevstva nebeskog.
Elementi vlastiti Luki u prikazu ove zgode su:
- Isus u osami moli, a učenici su s njime (r. 18);
- Isus pita što o njemu govori mnoštvo, ljudi bez dubljeg osobnog uvjerenja (r. 18);
- Za Petra je Isus Pomazanik Božji (r. 20), što je aluzija na izreku pod križem "Krist Božji, Izabranik" (23,35);
- Isus zabranjuje razglašavati njegovo mesijanstvo govoreći da ima biti ubijen (r. 22-23 u grčkom je ista rečenica);
- ispušteno Petrovo odvraćanje od hoda u Jeruzalem i ukor Petru;
- Isus govori svima da uzmu križ te idu za njim spremnim na smrt (r. 23; u Mt i Mk govori samo učenicima);
- križ valja nositi svaki dan (r. 23).
Luka je ispustio Petrov pokušaj odvraćanja od hoda u Jeruzalem zato što je taj hod bitan za Isusovo mesijansko poslanje: u Jeruzalemu je Isus umro i uskrsnuo, od Jeruzalema počinju Apostoli naviještati Isusa kao sveopćeg Spasitelja (usp. Lk 9, 51 i Dj 1, 8).
Budući da u vremenu Isusova mesijanskog djelovanja križ još nije bio znak spasenja, Isus je povijesnim slušateljima vjerojatno rekao da trebaju uzeti "svoj znak" koji je u Ez 9, 6 vanjsko obilježje vršitelja savezničkih obaveza u narodu Božjem. U vremenu nakon uskrsnuća Isusova propovjednici, a s njima i evanđelisti, su izvornu riječ "nositi svoj znak" protumačili kao "križ", jer je za Isusa križ vanjski znak njegova poslanja a za vjernike križ Isusov znak sveopćeg spasenja dostupnog u Kristu. Dopunjavajući Petrovu ispovijest najavom nasilne smrti Isus pokazuje da prihvaća uspjehe i poniženja svoga mesijanskog poziva a od učenika traži da pristaju uz njega ne samo kad čini čudesa nego i kad biva uzdignut na križ. Ići za Isusom koji nosi križ znači pristajati da zemaljske obaveze, radosti i uspjehe podlažemo primarnoj obavezi vjernosti Bogu. Isusov put u otvoreno i pravo mesijanstvo vodi preko muke i smrti. Za-njim će na putu križa ići Cirenac kao preteča svih Isusovih učenika (usp. Lk 23, 26: "... da ga nosi za Isusom"). Raskajani razbojnik prepoznat će upravo u Raspetome koji strpljivo podnosi nepravdu Spasitelja i zamoliti ga da mu bude milostiv te ga primi u svoje kraljevstvo (usp. Lk 23, 40-42). Učenici trebaju svaki dan ići za Isusom strpljivim Patnikom koji je pristao da izgubi život kako bi ga trajno stekao po Božjem vrednovanju. Tko u zemaljskom proputovanju gubi potpuno predan Bogu, u konačnoj liniji dobiva. Gubitelji koji s Isusom i za Isusom nose svoj križ svaki dan postaju u eshatonskoj perspektivi pravi dobitnici.

Novi Travnik: Služena sveta misa uoči obilježavanja mučeništva Drinskih mučenica

Novi Travnik,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Novi Travnik: Služena sveta misa uoči obilježavanja mučeništva Drinskih mučenica

Večeras. 23. rujna 2021., je u crkvi Presvetog Trojstva u Novom Travniku služena sveta Misa uoči obilježavanja 80.godina mučeništva i 10.godina beatifikacije Drinskih mučenica. 

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije proslavio 50 godina postojanja

Split,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Caritas Splitsko-makarske nadbiskupije proslavio 50 godina postojanja

„Caritas je mjesto susreta ljudske mizerije i Božjega milosrđa“

Glazbena priča u čast Petra Barbarića

Sarajevo,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Glazbena priča u čast Petra Barbarića

Život Časnog sluge Božjeg Petra Barbarića opjevan je na prigodnom CD izdanju

Iz tiska izišao novi broj Katoličkog tjednika

Sarajevo,  Čet, 23. Ruj. 2021.

Iz tiska izišao novi broj Katoličkog tjednika

Čitajte Katolički tjednik i portal nedjelja.ba, glasove nove evangelizacije.