Zajednička izjava članova Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (HR, DE)


Sarajevo,  Čet, 08. Ožu. 2018.

Zajednička izjava članova Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine (HR, DE)

U ponedjeljak, 5. ožujka 2018. u Nadbiskupskoj rezidenciji u Sarajevu održan je zajednički susret članova Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine. Predsjedali su nadbiskup bečki kardinal Christoph Schönborn, predsjednik Austrijske BK, i nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, predsjednik Biskupske konferencije BiH. Sudjelovalo je 11 članova Austrijske BK i svi članovi Biskupske konferencije BiH. Na zajedničkom zasjedanju također su sudjelovali apostolski nunciji iz Austrije i Bosne i Hercegovine mons. Peter-Stephan Zurbriggen i mons. Luigi Pezzuto. Tijekom zasjedanja članovi dviju Biskupskih konferencija pripremili su Zajedničku izjavu koja je obznanjena nakon završetka zasjedanja Austrijske biskupske konferencije, 8. ožujka 2018. na konferenciji za novinstvo održanoj u Svećeničkom domu u Sarajevu. Zajedničku Izjavu prenosimo u cijelosti:
 
 
ZAJEDNIČKA IZJAVA
članova Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Sarajevo, 5. ožujka 2018.
 
Po prvi puta okupili su se 5. ožujka 2018. u Sarajevu članovi Austrijske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine da bi na taj način posvjedočili  zajedništvo Crkve u ovim dvjema zemljama koja je povezana zajedničkom poviješću i brojnim događanjima. Mjesto zajedničkog susreta je Grad za koji je papa Franjo prigodom svoga pohoda 2015. godine kazao da je „s pravom dobio naziv 'europskog Jeruzalema'“. Biskupi  Bosne i Hercegovine zahvalni su svojoj subraći u biskupstvu iz Austrije da su ovamo došli kako bi zajednički molili, jedni druge susreli, upoznali se izmijenili razmišljanja te da bi podijelili radost i žalost ljudi i Crkve u Bosni i Hercegovini.
 
Posjeta biskupa na „Nedjelju solidarnosti“, koja se u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini uvijek obilježava na treću korizmenu nedjelju, važan je znak. Prilozima ove nedjelje pomaže se potrebitima koji su ostali u Bosni i Hercegovini i koji još uvijek trpe posljedice rata. Svojim dolaskom ovamo austrijski biskupi dali su svjestan znak posebno i ponajprije mladim ljudima koji već godinama napuštaju ovu zemlju odlazeći prema zapadnoj Europi, a mnogi od njih idu u Austriju.
 
Radosna je činjenica da se pohod austrijskih biskupa događa o 100. obljetnici smrti prvog vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera. Upravo su u vrijeme nadbiskupa Stadlera, uz veliku pomoć iz Austrije, u Bosni i Hercegovini izgrađene brojne crkve i uspostavljene crkvene institucije. To je bila velika pomoć za crkveno poslanje u zemlji u kojoj je do tada crkveni život održavao gotovo isključivao franjevački red. Prije sto godine Sarajevo i zemlja doživjeli su vrijeme osnutka o čemu svjedoče brojne građevine u centru glavnog i drugih gradova tada uspostavljenih državnih, kulturnih i drugih institucija.
 
Crkva i mnogi ljudi u Bosni i Hercegovini nisu zaboravili da su brojne karitativne institucije iz Austrije, kao što su Caritas ili Kirche in Not (Crkva u nevolji), kao i akcije poput „Nachbar in Not“ (Susjed u nevolji) i mnogi pojedinci pomogli tijekom nedavnoga rata u velikoj nevolji. Uz spomenutu zahvalnost povezana je i zahvala za duhovne darove koji su proizišli iz povezanosti Crkve obiju zemalja. Među njima posebno se ističe dvoje blaženika podrijetlom iz Austrije koji su djelovali u Bosni i Hercegovini: s. Berchmana Leidenix, drinska mučenica, koja je bila posebno angažirana  u odgoju i školstvu, kao i Ivan Merz koji se štuje kao zaštitnik mladeži.        
 
Održavanjem svoga plenarnog zasjedanja austrijski biskupi idu stopama papa Ivana Pavla II. i Franje koji su pohodili Sarajevo kao glasnici mira i time htjeli pomoći u liječenju ratnih i poratnih rana. Posjet austrijskog episkopata je u isto vrijeme znak solidarnosti s Crkvom u Bosni i Hercegovini koja je tijekom rata od 1992. do 1995. godine i u vremenu nakon rata podnijela brojna iskušenja. U mnogim dijelovima zemlje katolicima prijeti potpuni nestanak. Svojom posjetom biskupi žele ohrabriti one koji su ostali i njima prenijeti nadu u budućnost. Impresivno je djelovanje Crkve u Bosni i Hercegovini: brojne crkvene školske, odgojne i socijalne institucije otvorene su za sve ljude bez obzira na vjeroispovijest i time su živi svjedok nade i konkretne kršćanske ljubavi.
 
Stoga austrijski biskupi žele i nadalje biti nositelji raznih inicijativa koje bi trebale pomoći vjernicima koji ovdje žive da ponovno uzmu život u svoje ruke i da skladno žive i surađuju s drugima. Biskupi također žele biti ambasadori dramatične situacije katolika u mnogim dijelovima zemlje i svratiti na to pozornost drugih Biskupskih konferencija. Posjetima najvišim političkim i vjerskima predstavnicima u zemlji htjeli su izraziti svoju blizinu i potporu svim ljudima dobre volje u Bosni i Hercegovini.
 
Mnogi ljudi iz Bosne i Hercegovine došli su u Austriju zbog rata. Pronašli su zaštitu i sigurnost i istovremeno obogatili zemlju. Radi njih i radi Bosne i Hercegovine treba se nadati da će mnogi od njih ponovno vidjeti budućnost u svojoj domovini, vratiti se i pri tome pomoći u obnovi i obogaćivanju zemlje.
 
Bosna i Hercegovina još uvijek nije došla do punog i pravednog mira. Još uvijek postoje napetosti i nepovjerenje u zemlji koji ugrožavaju suživot. Stoga, biskupi iz Austrije, zajedno s biskupima iz Bosne i Hercegovine, apeliraju na sve nositelje odgovornosti u zemlji i na međunarodnoj razini da se zauzmu oko izgradnje pravednog mira. Za to je neophodno poštovanje ljudskog dostojanstva i svih prava i sloboda svih članova društva kao i jednakopravnosti tri naroda koji žive u Bosni i Hercegovini. Ne smiju u ovoj zemlji postojati „građana drugog reda” ni mehanizmi sustavne diskriminacije. Biskupi obiju zemalja podupiru Bosnu i Hercegovinu na putu europske integracije. Bosna i Hercegovina bila je i jest dio Europe kroz svoju povijest i bogatu kulturnu baštinu.
 
Prije 100 godina završio je Prvi svjetski rat. Milijuni ljudi izgubili su živote. Sjećanje na ovu katastrofu i masovnu patnju trebalo bi osnažiti kršćane i sve ljude dobre volje da se zauzmu za miran suživot. Ispovijedamo Isusa Krista kao Kneza mira i molimo se njemu. U ovoj vjeri potičemo sve ljude da se ujedine na putu mira i dobra. To je put Božji, jedini pravi put svakog čovjeka, svakog društva i svake države.
 
 

Gemeinsame Erklärung der Mitglieder der Österreichischen Bischofskonferenz und der Bischofskonferenz von Bosnien und Herzegowina
 
Erstmals haben sich am 5. März 2018 in Sarajewo die Mitglieder der Österreichischen Bischofskonferenz und der Bischofskonferenz von Bosnien und Herzegowina versammelt, um damit die Gemeinschaft der Kirche in beiden Ländern zu bezeugen, die durch eine gemeinsame Geschichte und zahlreiche Ereignisse verbunden ist. Ort des Zusammentreffens ist jene Stadt, von der Papst Franziskus anlässlich seines Besuchs im Jahr 2015 gesagt hat, dass sie „zu Recht den Namen 'Europäisches Jerusalem' bekommen hat“. Die Bischöfe von Bosnien und Herzegowina sind ihren österreichischen Mitbrüdern im Bischofsamt dafür dankbar, dass sie hierhergekommen sind, um gemeinsam zu beten, einander zu begegnen, sich kennenzulernen und auszutauschen sowie um Freud und Leid der Menschen und der Kirche in Bosnien und Herzegowina zu teilen.
 
Der Besuch der Bischöfe am „Sonntag der Solidarität“, der in Kroatien und Bosnien-Herzegowina immer am dritten Fastensonntag begangen wird, ist ein bedeutsames Zeichen. Die Spenden an diesem Sonntag kommen dabei Hilfsbedürftigen zugute, die in Bosnien und Herzegowina geblieben sind und von den Folgen des Krieges noch immer betroffen sind. Mit ihrem Hierherkommen setzen die österreichischen Bischöfe ein bewusstes Zeichen, zumal seit vielen Jahren vor allem jungen Menschen das Land in Richtung Westeuropa verlassen, viele davon gehen auch nach Österreich.
 
Es ist ein erfreulicher Umstand, dass der Besuch der österreichischen Bischöfe im 100. Todesjahr des ersten Erzbischofs von Sarajewo (Vrhbosna), Josip Stadler, stattfindet. Gerade in der Zeit von Erzbischof Stadler wurden damals mit großer Unterstützung Österreichs in Bosnien-Herzegowina viele Kirchen gebaut und kirchliche Einrichtungen gegründet. Dies war eine große Hilfe für die kirchliche Mission in einem Land, in dem bis dahin fast ausschließlich der Franziskanerorden das kirchliche Leben aufrechterhalten hatte. Vor hundert Jahren erlebten Sarajewo und das Land eine Gründerzeit und zahlreiche Gebäude im Zentrum der Hauptstadt und in anderen Städten zeugen von den damals zahlreich errichteten staatlichen, kulturellen und anderen Institutionen.
 
Die Kirche und viele Menschen in Bosnien und Herzegowina haben nicht vergessen, dass zahlreiche karitative Einrichtungen aus Österreich, wie die Caritas oder Kirche in Not, sowie Aktionen wie „Nachbar in Not“ und viele einzelne Menschen während des letzten Krieges angesichts der großen Not geholfen haben. Die Dankbarkeit dafür verbindet sich mit dem Dank für die geistlichen Geschenke, die aus der Verbindung der Kirche in beiden Ländern entsprungen sind. Unter ihnen ragen zwei aus Österreich stammende Selige besonders hervor, die in Bosnien und Herzegowina gewirkt haben: Sr. Berchmana Leidenix, die Märtyrerin des Drina-Flusses, die besonders in der Erziehung und im Schulwesen engagiert war, sowie Ivan Merz, der als Schutzpatron der Jugend verehrt wird.
 
Die österreichischen Bischöfe begeben sich durch das Abhalten ihrer Vollversammlung auf die Spuren der Päpste Johannes Paul II. sowie Franziskus, die Sarajewo als Boten des Friedens besucht haben und damit helfen wollten, die Wunden des Krieges und der Nachkriegszeit zu heilen. Der Besuch des österreichischen Episkopats ist zugleich ein Zeichen der Solidarität mit der Kirche in Bosnien und Herzegowina, die durch den Krieg in Jahren 1992 bis 1995 und in der Zeit danach viele Prüfungen zu ertragen hat. In vielen Teilen des Landes sind die Katholiken vom völligen Verschwinden bedroht. Mit ihrer Visite wollen die Bischöfe denen Mut machen, die geblieben sind, und ihnen Hoffnung für die Zukunft vermitteln. Beeindruckend ist das Wirken der Kirche in Bosnien-Herzegowina: Die zahlreichen kirchlichen Schulen, Bildungs- und Sozialeinrichtungen sind offen für alle Menschen unabhängig vom Religionsbekenntnis und somit ein hoffnungsvolles Zeugnis konkret gelebter christlicher Nächstenliebe.
 
Daher wollen die österreichischen Bischöfe auch weiterhin verschiedene Initiativen tragen, die den hier lebenden Gläubigen helfen sollen, ihr Leben wieder selbst in die Hand zu nehmen und gemeinsam mit anderen in guter Nachbarschaft zu leben. Die Bischöfe wollen auch Botschafter für die dramatische Situation der Katholiken in vielen Teilen des Landes sein und andere Bischofskonferenzen in Europa darauf aufmerksam machen. Die Besuche bei den höchsten politischen und religiösen Autoritäten des Landes sollen Nähe und Unterstützung für alle Menschen guten Willens in Bosnien und Herzegowina zum Ausdruck bringen.
 
Viele Menschen sind wegen des Krieges nach Österreich gekommen. Sie haben Schutz und Sicherheit gefunden und gleichzeitig das Land bereichert. Es ist für sie und für Bosnien-Herzegowina zu hoffen, dass viele von ihnen wieder eine Zukunft in ihrer ehemaligen Heimat sehen, zurückkehren und dabei helfen, das Land wieder aufzubauen und zu bereichern.
 
Bosnien und Herzegowina ist noch immer nicht zu einem vollen und gerechten Frieden gekommen. Immer noch gibt es Spannungen und Misstrauen im Land, die das Zusammenleben gefährden. Daher appellieren die Bischöfe aus Österreich gemeinsam mit den Bischöfen aus Bosnien und Herzegowina an alle Verantwortungsträger im Land und auf internationaler Ebene, sich für den Aufbau eines gerechten Friedens einzusetzen. Unabdingbar dafür sind der Respekt der Menschenwürde und aller Rechte und Freiheiten für alle Angehörige der drei in Bosnien-Herzegowina lebenden Völker. Es darf in diesem Land keine „Bürger zweiter Klasse“ und Mechanismen der systematischen Benachteiligung geben. Die Bischöfe beider Länder unterstützen Bosnien und Herzegowina auf dem Weg der europäischen Integration. Bosnien und Herzegowina war und ist durch seine Geschichte und sein reiches kulturelles Erbe ein Teil Europas.
 
Vor 100 Jahren ging der Erste Weltkrieg zu Ende. Millionen Menschen mussten ihr Leben lassen. Das Erinnern an diese Katastrophe und das massenhafte Leid soll Christen und alle Menschen guten Willens darin bestärken, sich für ein friedliches Zusammenleben einzusetzen. Wir bekennen Jesus Christus als Fürst des Friedens und beten zu ihm. In diesem Glauben ermutigen wir alle Menschen, sich auf dem Weg des Friedens und des Guten zu vereinen. Das ist der Weg Gottes, der einzige wahre Weg jedes Menschen, jeder Gesellschaft und jedes Staates.
 

Trajno euharistijsko klanjanje počelo u Trogiru

Trogir,  Čet, 13. Vel. 2025.

Trajno euharistijsko klanjanje počelo u Trogiru

Don Nikola je pozdravio sve hodočasnike iz Trogira, Kaštela i sa Čiova te zahvalio njihovim župnicima koji su podržali inicijativu. Istaknuo je da je ovaj projekt nadvisio župu, grad, čak i dekanat te da je uistinu djelo Božje

„Sestra Helena“: Prva katolkinja iz Šri Lanke na putu beatifikacije

Colombo,  Čet, 13. Vel. 2025.

„Sestra Helena“: Prva katolkinja iz Šri Lanke na putu beatifikacije

Biskupija Chilaw poslala je u Rim rezultate istrage o svetosti posvećene laikinje, prve službenice Božje iz Šri Lanke, „sestre Helene“.

Biskupija Como: Aktiviran pozivni centar za kontakt s egzorcistom

Como,  Čet, 13. Vel. 2025.

Biskupija Como: Aktiviran pozivni centar za kontakt s egzorcistom

Biskupija Como je ovih dana aktivirala posebnu službu za svoje vjernike - pozivni centar za one kojima je potreban egzorcist, izvijestio je catt.ch

Župa Čapljina i Caritasov dom Betanija obilježili Dan bolesnika

Čapljina,  Čet, 13. Vel. 2025.

Župa Čapljina i Caritasov dom Betanija obilježili Dan bolesnika

Čapljinska župa sv. Franje Asiškoga pridružila se drugim župnim zajednicama Crkve u Hrvata koje su na dostojan način proslavile blagdan Gospe Lurdske i Svjetski dan bolesnika.