Sahranjen vrhbosanski svećenik vlč. Ivan Bošnjak

Na mjesnom groblju u selu Borovnica u župi Prozor u utorak, 28. prosinca 2021. sahranjen je umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Ivan Bošnjak koji je blago preminuo u Gospodinu na Božić, 25. prosinca 2021. u bolnici u Mostaru u 84. godini života i 56. svećeništva.

Misu zadušnicu u župnoj crkvi Srca Isusova u Prozoru predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz koncelebraciju 15 svećenika i asistenciju đakona. Pokraj lijesa, postavljenog ispred oltara, bili su pokojnikova braća Anto i Andrija te sestra redovnica Ivanka, članica Školskih sestara franjevki Provincije Svete Obitelji u Hercegovini, kojoj su se pridružile i druge časne sestre. Tu je bila i ostala rodbina, prijatelji i znanci kao i vjernici župe Prozor te grupa vjernika predvođena župnikom vlč. Ilijom Marinovićem iz župe Jelah u usorskom kraju pokraj Doboja gdje je vlč. Ivan najduže obnašao svećeničku službu.

Izraze sućuti rodbini pokojnog svećenika Ivana i svim okupljenima uputio je prozorski župnik i dekan mons. Marko Tomić koji je na osobit način pozdravio kardinala Puljić. Istaknuo je da mu je bila radost poznavati svećenika Ivana i s njim surađivati tijekom posljednje četiri godine koje je proveo vlč. Bošnjak u svojoj rodnoj župi Prozor i Borovnici. Istaknuo je da ga nikada nije vidio smrknuta nego uvijek vedra i radosna te poželio da ga Gospodin takvoga primi u svoje nebesko kraljevstvo. Kazao je i da su brojni svećenici zvali napominjući da ne mogu doći zbog blagoslova obitelji u božićnom vremenu ističući da će slaviti Misu za pokojnog brata svećenika Ivana te se duhom ujediniti s onima koji su se okupili na sahrani.

Uvodeći u Misno slavlje, kardinal Puljić je uputio izraze kršćanske sućuti rodbini pokojnog svećenika Ivana.

Nakon što je đakon Josip, jedan od više svećeničkih kandidata iz Prozora, navijestio evanđeoski odlomak, kardinal Puljić je uputio prigodnu propovijed. Kazao je da su se okupili oko zemnih ostataka svećenika Ivana kako bi molili za njegovu dušu ističući da Misno slavlje i molitva jesu najviše što mogu učiniti za pokojnika. Kazao je da se Isus utjelovio, rodio i došao da čovjeka spasi i pripravi mu mjesto kod Oca nebeskog. Rekao je da je to mjesto kod Boga drugačije od mjesta na zemlja odnosno da se nalazi u ozračju Božje ljubavi.

„Bog je pozvao svećenika Ivana u ove božićne dane da pođe pred lice Božje. I mi kod svakoga sprovoda ispitamo svoju savjest“, rekao je kardinal Puljić napominjući da čovjek tijekom života ima puno želja i planova. „Kad smrt dođe, sve te želje prođu i svi planovi nestanu, a najvažnije jest ono s čime dolazimo pred lice Božje. Zato svaki sprovod u čovjeku budu svijest o tome što ćemo ponijeti pred Boga, a to je kršćanska ljubav po kojoj je Bog došao na zemlju i obavio je božanskom ljubavlju. Želimo probuditi vjeru u vječni život“, kazao je kardinal Puljić napominjući da žive u vremenu kada se ono što je materijalno nameće kao glavno pa ljudi rijetko misle na vječnost.

„Rijetko pomislimo da je Isus došao da me iz ovog vremena pozove i primi u vječnost tamo gdje nam je pripravio stanove“; rekao je vrhbosanski nadbiskup dodajući da je svaki sprovod prigoda da se razmisle o životu u vječnosti i posvijeste da će Božji prst pozvati svakoga pred svoje božansko lice. „Mi, kao skrušeni molitelji, molimo da Gospodin bude milostiv jer nas je stvorio iz ljubavi i otkupio“, rekao je pastir Crkve vrhbosanske podsjećajući da svaki čovjek nosi svoje slabosti i svoje grešnosti. Rekao je da, dok mole za pokojne, mole i za sebe.

"Opraštajući se od pokojnog svećenika Ivana kao nadbiskup želim mu reći hvala za svećeničko služenje u ovoj nadbiskupiji, za brojne sakramente koje je dijelio, za propovijedanje i drugo svećeničko djelovanje. Neka mu Bog bude nagrada, a ono ljudsko slabo neka mu Bog milosrdni oprosti i izbriše i primi u vječni zagrljaj“, kazao je kardinal Puljić dodajući da čovjek u svojoj zemaljskoj stvarnosti teško može zamisliti nebesku stvarnosti, ali može moliti Božje milosrđe. „Neka Gospodin u ovo božićno vrijeme, kada ga slavimo što je došao među nas i koji je pozvao jednoga između nas, ostvari smisao svog dolaska na zemlju na svećeniku Ivanu. Neka u nama utvrdi vjeru da preostali dio svoga života proživimo uzdajući se u Njega i računajući s Njim“, poručio je kardinal Puljić ističući da je svakoga od njih Bog htio, stvorio i otkupio i da sa svakim od njih računa. Pozvao je da u božićnom otajstvu budu Bogu bliži, ali i bliži jedni drugima živeći u vjernosti Bogu i moleći za one koje je Gospodin pozvao k sebi u vječnost.

Liturgijsko pjevanje animirao je mješoviti župni zbor pod ravnanjem gđe Biljane Glibo i uz orguljsku pratnju s. Marinele Zeko.

Kardinal Puljić je predvodio i sprovodne obrede na Groblju u Borovnici.

Na kraju Misnog slavlja prepošt Stolnog kaptola vrhbosanskog mons. Ante Meštrović, koji je rodom iz župe Prozor te dugogodišnji Ivanov prijatelj, uputio je izraze sućuti i ukratko prikazao njegov životni put. Riječ. Mons. Meštrovića prenosimo u cijelosti:

Posmrtno slovo – pok. Ivan Bošnjak

„Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“!

Braći pok. Ivana: Anti, Andriji, sestri: časnoj sestri Ivanki - školskoj sestri franjevki hercegovačke provincije, rodbini i prijateljima u ime Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, te u svoje ime izražavam kršćansku blizinu i sućut u povodu smrti svećenika vlč. Ivana Bošnjaka.

Moto na Ivanovoj mladomisničkoj sličici je glasio: „Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“. Pod tim geslom odvijao se Ivanov svećenički život.

U Matici krštenih župe Srca Isusova u Prozoru, godine Gospodnje 1938. pod rednim brojem 10 stoji zapisano: Ivan, sin Marka i Marija r. Andričić, rođen 9. siječnja na Borovnici, kršten 16. siječnja u župnoj crkvi u Prozoru. Kum je bio Marko Bošnjak, krstitelj, Petar Perić, upravitelj župe u Prozoru. Marko i Marija, Ivanovi roditelju, imali su 9 djece; Ivan, Anđa/Ivanka izabrali su duhovni stalež.

Osnovnu školu pok. Ivan je završio u Prozoru. Odgojen u katoličkoj obitelji, bistri i nadareni dječak Ivan, osjetio je svećenički poziv. Tako je upućen iz nadbiskupije u Sarajevu u dječačko sjemenište na Šalatu u Zagreb, a nakon mature, filozofsko-teološku naobrazbu nastavlja na KBF u Zagrebu. Za đakona je zaređen, 23. ožujka 1966. u Zagrebu, gdje i za svećenika zaređen na svetkovinu apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1966. godine. Mladu misu je slavio u Prozoru, 7. kolovoza 1966. godine.

Nakon završenih studija, prvi dekret je bio, 1. rujna 1967., kojim je upućen za župnog vikara u Brčko, a 1. lipnja1968. imenovan je zamjenikom župnika u Čemernom, pa 22. lipnja, iste godine, ponovno kapelanom u Brčkom. U među vremenu, u lipnju je imenovan župnim vikarom u Zavidovićima da bi 1. kolovoza iste godine, imenovan župnim vikarom i pomoćnikom župniku u Zavidovićima. U malo vremena puno dekreta. Upraviteljem župe Vukanovići postaje, 13. rujna 1969. godine, gdje ostavlja dubok trag pastoralnim djelovanjem. Godine 1973., 9. studenog imenovan je župnikom župe Žabljak da bi 11. siječnja 1975. bio imenovan upraviteljem samostalne kapelanije Jelah, gdje su vjernici sami sagradili crkvu, a nije bilo župnog stana.

Kakav je bio, snažna duha i spreman na pastoralne izazove, dao se u skromnim uvjetima na gradnju župne kuće uz potporu župljana, te je 16. prosinca 1975. imenovan upraviteljem župe Jelah i pred Božić uselio u tek sagrađenu, vlažnu i hladnu župnu kuću.

Svećenika Ivana je resila pravednost, karakternost, radinost, upornost, nepotkupljivost, a grstila mu se svaka dvoličnost, pogotovo u crkvenim redovima. Dekretom, br. 1218, od 5. rujna 1978. godine, imenovan je upraviteljem župe Vidovice. U Vidovicama ostaje do 24. srpnja 1980., kada je imenovan upraviteljem župe Lukavac.

Dekretom br.1148 od 24. srpnja 1991. godine, razriješen je službe upravitelja župe u Lukavcu i imenovan po drugi put župnikom župe Jelah.

Ubrzo su nastale nove prilike i ratno stanje. Vlč. Ivan, snažnom energijom duha, bio je svojim župljanima moralna vertikala u svećeničkom svjedočenju, pastoralnom radu i socijalnom zauzetošću. U tom burnom vremenu pokazao je gotovo neiscrpnu pastoralnu i svećeničku energiju, radeći na duhovnom i materijalnom području. Mnogo je uložio truda oko obnove zapuštene crkve u Tešnju, ali i obnovi crkvenih objekata u Jelahu.

U dva navrata bio i dekan Usorskog deknata, od 2000. do 7. travnja 2009., kada je prihvaćena njegova zahvala na toj dužnosti.

Dekretom od 30. travnja 2013., razriješen je svećeničke službe u Jelahu i stavljen u svećeničku mirovinu.

Umirovljeničke dane, osobnim izborom, je provodio u rodnom selu na Borovnici na roditeljskom imanju uživajući u divnoj prirodi, radeći lagane poslove, moleći i zahvaljujući Bogu kojemu je vjerno služio. Rado se uključivao u pastoral župe po potrebi i pozitivno djelovao na braću svećenike i narod Božji.

Zahvaljujemo dobrom Bogu za svećenika Ivana, koji je volio svoj rodni ramski kraj, Vrhbosansku nadbiskupiju, Hrvatski narod iz kojega je ponikao kao i Bosnu i Hercegovinu u kojoj je rođen, u kojoj je doživio 84 godine života i 56 godina svećeništva i u kojoj je blago preminuo na Božić, dan Kristova rođenja.

Mi, pogotovo narod Prozorske župe pa i šire, rado ćemo se sjećati vlč. Ivana Bošnjaka, karakterna svećenika, dobrog pastoralnog radnika i vrsnog propovjednika, čije je životni moto bio: „Gospodine, daj mi snage i hrabrosti da Ti vjerno i odano služim“. To je Ivan. Takav je bio cijeli život. Spreman hrabro, vjerno i odano služiti Gospodinu uzdajući se u njegovu snagu. Hranio je svoje župljane Evanđeljem, sakramentima vjere i crkvenim naukom.

Svima, koji su pok. Ivanu pomagali: članovima obitelji, medicinskim radnicima u Prozoru, Mostaru i Zagrebu, zahvaljujemo.

Pok. Ivanu zahvaljujemo na svemu što je duhovno, pastoralno i materijalno činio na župama na kojima je služio u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Pokoj vječni daruj mu Gospodine! (kta)