Poruka biskupa Biskupske konferencije BiH Hrvatskom narodnom saboru

Mi biskupi u BiH nismo i ne možemo biti nezainteresirani za sve što se u ovoj zemlji događa. To smo sve vrijeme rata ali i poraća i javno pokazivali. Napose nas dira sudbina hrvatskoga naroda i sve što se s njim u ovo zadnje vrijeme događa. Zbog toga osjećaja i zabrinutosti odazvali smo se pozivu i, preko Generalnog tajnika naše Biskupske konferencije, željeli biti na Hrvatskome narodnom saboru. Zadužili smo ga da sudionicima prenese naše stavove u svezi s neprihvatljivim odnosom prema hrvatskome narodu koji je kulminirao načinom formiranja vlasti u Federaciji BiH.

U Priopćenju za javnost sa svoga 51. redovnog zasjedanja Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, održanoga od 16. do 18. ožujka 2011. u Mostaru, uputili smo ovu poruku vezano uz aktualnu situaciju u našoj zemlji:

„Biskupi podsjećaju da su razložno i često sve ove godine od Daytonskog sporazuma ukazivali na neprihvatljivo ignoriranje jednakopravnosti hrvatskoga naroda. Ovo petnaestogodišnje ignoriranje kroz implementaciju Daytonskoga sporazuma i borbu za političku dominaciju zadnjih mjeseci kulminiralo je nijekanjem i same izborne volje većine hrvatskoga naroda. U ovoj vrlo osjetljivoj situaciji za budućnost države, koja bi morala štititi interese konstitutivnih naroda i svih građana, biskupi očekuju od predstavnike međunarodne zajednice da se založe za pravedno rješenje bosansko-hercegovačke drame. Pravda u Bosni i Hercegovini znači, prije svega, jednakopravnost njezinih konstitutivnih naroda što uključuje i praktično poštovanje prava svih njezinih žitelja i naroda. Ustrajavanje samo na funkcionalnosti države a na štetu pravde i pravičnosti prijeti dodatnim dekonstituiranjem hrvatskog naroda i njegova potiskivanja s političke scene u Bosni i Hercegovini. Zato biskupi upozoravaju da je Bosna i Hercegovina dugoročno moguća i hrvatskome narodu prihvatljiva samo ako se u njoj poštuje načelo jednakopravnosti njezinih konstitutivnih naroda i štite ljudska prava i slobode svih njezinih građana. Ne svrstavajući se ni uz jednu političku stranku, biskupi i ovom prigodom pozivaju i ohrabruju predstavnike političkih stranaka i svih ustanova hrvatskoga naroda da razboritošću, mudrošću, slogom i otvorenošću prema drugima, koristeći se svim legitimnim sredstvima političkog djelovanja, ustraju u traženju zaštite potpune jednakopravnosti hrvatskoga naroda na svim razinama i u svim dijelovima kao i u svim strukturama države. Sve vjernike katolike pozivaju da i na ovu nakanu uzdižu molitvu Bogu kako nam ne bi ponestalo životne hrabrosti i istinske ljubavi prema ovoj zemlji pradjedova i dobrosusjedske otvorenosti prema svim njezinim narodima i građanima“.

Samo 12 dana nakon te poruke, 30. ožujka 2011. uputili smo mi, biskupi Biskupske konferencije BiH, novu poruku, ovaj put zajedno s članovima Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine:

„Osjećajući koliku zbunjenost, pa i strah, u narod unosi stvaranje političke krize i pokušaja da se predstavnici hrvatskog naroda, izabrani većinskom voljom toga naroda, isključe iz struktura zakonodavne i izvršne vlasti, biskupi i viši redovnički poglavari i poglavarice pozivaju sve odgovorne domaće političare i predstavnike međunarodne zajednice da u svojim odlukama i nalozima poštuju činjenicu da je hrvatski narod u Bosni i Hercegovini konstitutivan. Ako je dakle konstitutivan, a jest, onda se ni vlast ne može konstituirati bez predstavnika za koje se taj narod većinski opredijelio. Apstrahirajući od opasne borbe među strankama za vlast, biskupi i redovnički poglavari se pitaju, postoji li granica dekonstituiranju hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i komu i čijem dobru bi to imalo služiti? Podržavaju sve one koji nesebično i odlučno zakonitim političkim sredstvima brane jednakopravnost Hrvata jer time štite i vitalni interes zemlje Bosne i Hercegovine“.

Željeli smo, posredstvom Generalnoga tajnika naše Biskupske konferencije, i prigodom Hrvatskoga sabora ponoviti i pred vama, sudionicima ali i pred domaćom i stranom javnošću riječi ovih naših apela, iskreno se nadajući da će one biti ozbiljno i dobronamjerno prihvaćene kao potpora u konstruktivnim naporima svih kojima je stalo do svih ljudi i naroda naše zemlje. Ponavljamo da, u duhu nauka Katoličke Crkve, nikada nismo i ne ćemo stati ni iza jedne stranke kao stranke jer smo se osvjedočili da stranke, gotovo u načelu, prije svega štite stranačke interese. A nama je stalo do dobra svakoga čovjeka i naroda u BiH a, u ovome konkretnome slučaju, zabrinuti smo za jednakopravnost hrvatskoga naroda s druga dva naroda u BiH. Iskreno žalimo da ni očito i bezočno nijekanje jednakopravnosti hrvatskoga naroda nije dostatan razlog političarima i predstavnicima hrvatskoga naroda da zajedničkim snagama traže načine kako zaštititi one koji su ih birali. Svima ponovno svraćamo pozornost da tim putem ni stranke ni pojedinci nisu došli do cilja. To svjedoči i naša nedavna prošlost! Stoga, ne možemo a ne pozvati sve odgovorne da u razgovoru i međusobnome uvažavanju traže načine suradnje za opće dobro i za dobro hrvatskoga naroda u ovoj zemlji koja je domovina i hrvatskog naroda! (kta)