Humanitarna kriza u Pojasu Gaze prešla je granice katastrofe

Fra Gabriel Romanelli, župnik župe Svete Obitelji u Pojasu Gaze, apelira na hitnu akciju međunarodne zajednice. Upozorava da su sve veće nestašice goriva, problemi s prometom i nestašice osnovnih potrepština učinili da humanitarna kriza u Pojasu Gaze ''pređe granicu katastrofe".

Otac Romanelli je ponovno pozvao na hitnu humanitarnu pomoć, upozoravajući da se situacija u regiji toliko pogoršala da čak ni riječ "katastrofalno" više nije dovoljna za opis.

"Kad ljudi kažu da je situacija ovdje katastrofalna, vjerujte mi: zaista je katastrofalna – i zapravo zaslužuje još jači izraz," kazao je svećenik iz Argentine u videu objavljenom na društvenim mrežama župe i u intervjuu za talijansku katoličku novinsku agenciju SIR, prenosi ekai.

Litra dizela 13 američkih dolara

Fra Romanelli opisuje svakodnevne borbe. Kretanje čak i na kratke udaljenosti postaje sve teže. Većina župnih vozila više nije upotrebljiva zbog nedostatka rezervnih dijelova. "Čak smo izvadili akumulator iz jednog automobila kako bi drugi mogao nastaviti voziti," objašnjava. Jedino vozilo koje je još uvijek u pogonu i koje koriste svećenici nedavno se gotovo pokvarilo zbog puknute cijevi motornog ulja i gotovo potpuno začepljenog sustava goriva.

Prema svećeniku, nabava goriva je vrlo teška. Izuzetno je skup – litra dizela košta oko 13 američkih dolara. Istovremeno, mnogi su počeli koristiti improvizirano gorivo izrađeno od reciklirane plastike i najlonskog otpada.

"Ne znam točno kako ovaj proces funkcionira," kaže otac Romanelli, "ali mnogi tvrde da proizvode dizel od reciklirane plastike. Problem je u tome što je to 'vrlo niskokvalitetno' gorivo koje može ozbiljno oštetiti vozila i agregate.''

Zamjena župnih vozila kolima koja vuče magarac

Kriza je postala toliko ozbiljna da je otac Romanelli čak razmatrao zamjenu župnih vozila kolima koja vuče magarac. Međutim, i ta je opcija trenutno nedostižna. "Rečeno mi je da magarac sada košta oko 50.000 šekela, odnosno između 16.000 i 17.000 dolara," kaže on. "Prije rata koštao je između 1.000 i 2.000 šekela," dodaje.

Svećenik naglašava da je prijevoz ključan u svakodnevnom životu jer omogućuje ljudima da stignu do bolnica, škola i radnih mjesta kao i da posjećuju bolesne i pružaju humanitarnu pomoć. "Gaza nije dovoljno mala da bi se mogla proći pješice," kaže i napominje da je tijekom sukoba uništeno bezbroj cesta.

"Ljudi žive bez ičega''

Među rijetkim signalima nade otac Romanelli ističe informaciju da je izraelska Vlada dala preliminarno odobrenje za ulazak međunarodnih snaga povezanih s Mirovnim vijećem u regiju Rafah. "To bi barem bio prvi korak," kaže.

Ipak, otac Romanelli naglašava da je najveća potreba i dalje podrška civilnom stanovništvu u Pojasu Gaze. "Ljudi žive bez ičega. Rekonstrukcija je naravno nužna, ali sve osnovne potrebe nužne za svakodnevni život jednako su važne," zaključuje fra Gabriel Romanelli.

(kta)