AUDIO: Uskrsna čestitka svećenika Ljube Zadrića nadbiskupu Tomi Vukšiću

Na Veliku subotu, 30. ožujka 2023. u dvorani Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije na uskrsnom čestitanju kod nadbiskupa metropolita vrhbosanskog i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića okupili su se svećenici, redovnici i redovnice grada Sarajeva. U ime svih okupljenih uskrsnu čestitku izrekao je profesor je dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. sc. Ljubo Zagrić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije. Čestitku pod naslovom „Kultura Uskrsnuća“ prenosimo u cijelosti:

„Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima;bî pokopan i uskrišen treći dan po Pismima;ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici. Potom se ukaza braći, kojih bijaše više od pet stotina zajedno; većina ih još i sada živi, a neki usnuše. Zatim se ukaza Jakovu, onda svim apostolima. Najposlije, kao nedonoščetu, ukaza se i meni“ (1 Kor 15, 3-8).

Poštovani nadbiskupe Vukšiću,

Uzoriti kardinale Puljiću,

Ekselencijo Chullikatt,

Mnogopoštovani oče provincijale Dadiću,

Cijenjena braćo i sestre,

Naš današnji susret odraz je kulture koju smo pozvani živjeti: kultura uskrsnuća. Usuđujem se temelj kršćanskog života i vjerovanja nazvati kulturom, osobito preko redaka poslanice apostola Pavla Korinćanima koji svojim pisanjem «kulturu uskrsnuća» predstavlja svijetu, te ujedno i nas potiče na prenošenja onoga što smo primili. Ukoliko nema kulture, ponajprije kulture govora, koju potom slijede i nadopunjavaju kultura pisanja i svjedočenja, onda nema niti života. Svojom čestitkom želio bih u nama probuditi kulturu koja je možda zaspala u eklezijalnim teorijama, ili je ostala zatrpana u pastoralnim projektima i tako „guši“ kulturu uskrsnuća u srcima vjernika.

Dopustite mi jednu digresiju: kronike koje opisuju otkriće «Novoga svijeta» u 15. stoljeću svjedoče o «sudaru kultura» koji predočava činjenicu kako je njihov«prvi međusobni kontakt značio i prvu razmjenu». Istražitelji i osvajači su u Novi svijet donijeli vlastitu kulturu i novi sustav vrijednosti, a trgovačkim putevima u Stari svijet su ušle nove biljne i životinjske vrste. Ovaj susret i razmjena uključivali su i različite sumnje, te pogrešna shvaćanja, tako je primjerice vladalo mišljenje kako je nova biljna kultura – krumpir, svojim nepravilnim oblikom i grbavošću – uzročnik gube. Međutim, redovnici su u samostanskim dobrima počeli sa uzgojem ove biljne vrste, promatrali su njezin razvoj, te proučavali ljekovita svojstva i tako je krumpir postao hrana za mase.

Oslanjajući se na ovaj primjer, smijemo li «kulturu uskrsnuća» nazvati «vrućim krumpirem» u rukama Crkve? Kultura je to koja nudi više sumnje, nego li istine i koristi; koncept koji je teško svesti na razinu ljudskog shvaćanja! Već pri prvom susretu sa ondašnjim svijetom, a tako i danas, događaj Kristova uskrsnuća budi sumnju, a istovremeno smo svjedoci kako je Uskrsnuće i dalje osnova koja podržava smisao života mnogih ljudi.

Od početnog odbacivanja i progonâ, dolazimo do utemeljenja jedne nove kulture. Stoga se usuđujem o Isusovim učenicima ponuditi odgovor, koji vrijedi i danas: «pronašli su Ga ponovno tamo gdje su Ga napustili». Nakon što su poslije svih događaja u strahu napustili Jeruzalem, prvi učenici se vraćaju životu u Galileji i svojim starim obavezama i navikama. Ali ono što su doživjeli prateći Isusa nije moglo tek tako ostati zakopano u prošlosti, u njihovim životima i dalje je prisutno Božje djelovanje. O tome nam svjedoče Pisma koja govore o ukazanjima Uskrsnuloga (usp., Mt 28, 16-20; Mk 16,14-18; Lk 24, 36-49; Iv 20, 19-23; 21, 1-14; Dj 1, 1-11; 1 Kor 15, 3-8) i o poslanju učenicima.

Iz ovoga iskustva proizlazi i Pavlov zaključak koji postaje osnovno pravilo eklezijalnog djelovanja: Doista, predadoh vam ponajprije što i primih (usp., 1 Kor 15, 3). Na ovaj način se živi i prenosi kultura života i osnovni događaj naše vjere: Uskrsnuće. I sukladno iskustvu apostola usudim se dodati i sljedeće, baš kao što je svaki od njih bio pozvan prijeći određenu dužinu puta za Krista sa jasnim ciljem prenošenja onoga što mu je dano, to je i naša uloga danas. Svaki od nas prelazi daljinu za koju je sposoban (pripremljen), a za ostatak puta tu su i drugi koji su sposobniji i spremni su poći još dalje. Ti strpljivo ide do točke svojih mogućnosti i pazi kako se ne bi preračunao, pa zauzeo mjesto za koje nisi niti spreman, niti imaš za njega potrebnu snagu. Moli Boga da ti udjeli ovu mudrost i da svojim skromnim znanjem i iskustvom preneseš ono što si primio jer svaki od nas je pozvan biti dijelom kulture uskrsnuća koja jednostavno svjedoči: Bog uskrisi Isusa od mrtvih i mi smo tomu svjedoci (usp., Dj 2, 32).To Božje djelo okupilo nas je i danas, kao što kroz povijest okuplja ljude koji smisao života vide unutar «kulture Uskrsnuća». Budimo im i dalje svjedoci, sretan i blagoslovljen Uskrs!  (kta)