Katolički tjednik

Razumski je utemeljeno da ljudi kažu kako „poslije kiše dolazi sunce“. Pri tomu je manje bitno koliko dugo treba čekati na to jer iskustvo meteoroloških promjena na određenom podneblju daje smisao takvoj izjavi i osmišljava nadu čak i onda kada ju izvanjski znakovi ne opravdavaju. Primijenimo li to na kršćansko vjersko područje, možemo reći da „nakon Muke dolazi Uskrsnuće“, odnosno da „nakon korizme slijedi Uskrs“. Kao i u prethodnom slučaju, i ova se nada temelji na iskustvu, a time što je ovo doživljeno jednom u povijesti, a prenošeno s generacije na generaciju te je u međuvremenu dobilo svoj teološki i liturgijski okvir. Sadržaj uskrsnuća koji sržno govori o pobjedi nad grijehom i smrću, daje nadi sveopći i naglašeno radosni karakter. Taj trijumf života simbolično je predstavljan na različite načine, a najrašireniji i najprihvaćeniji jest obojeno jaje. Sv. Augustin (354. - 430.) u slici izlaska pileta iz ljuske jajeta predstavlja Isusov izlazak iz hladnoće groba i njegovo uskrsnuće koje je konačni temelj i današnje čovjekove nade.

Premda je sada skoro u potpunosti isključivo kršćanski simbol, jaje je u povijesti civilizacija bilo dosta rasprostranjen znamen. Tako su obojana jaja nađena u grobnicama: skandinavskih plemena, germana, slavena, u italskim grobovima... Osim toga, pridavana su im i svojevrsna magijska svojstva, a popularno je bilo i proricanje, tj. gatanje iz jajeta koje je do nas, posredstvom grčkoga jezika, došlo u obliku naziva oomantija. Međutim, važno je uočiti da, u kršćanskom poimanju, nije jaje kao takvo u središtu pozornosti, nego ono što jaje simbolizira nakon što bude „razbijeno“. Drugim riječima, Krist nije ostao u grobu, nego je razlomljena, pobijeđena i odbačena „grobna ljuska“. Dakako, kršćani su ovomu nadodali različite legende koje su poglavito djeci i mladima, ne tako davno, bile drage.

Drago i planetarno popularno bilo je, 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, i animirano crno pile koje još uvijek nosi polovicu ljuske jajeta na svojoj glavi, a zove se Kalimero (Calimero). Iako nema izravne veze s Uskrsom, to je svojedobno bio jedan od omiljenih crtanih filmovima sa snažnom simbolikom. Riječ je o talijansko-japanskom uratku u kojem glavnu ulogu igra šarmantno, ali nesretno, jedino crno pile u familiji žutih piladi. Film se počeo prikazivati u talijanskom televizijskom showu Carosello 14. srpnja 1963. No, crtani likovi su prvotno korišteni u seriji animiranih reklama za jedan sapun. Na kraju svake epizode ispostavi se da Kalimero zapravo nije crn, nego samo dosta prljav te postaje bijel nakon što bude opran sapunom koji se reklamira. Crtani likovi su kasnije licencirani u Japanu kao animirana serija, u dvama navratima: najprije 1974., a potom 1992. Sveukupno je napravljeno 99 epizoda (prvi put 47, a drugi 52). Uglavnom se prate zgode glavnoga junaka i njegovih prijatelja u kojima se oni uvaljuju u nevolje. U narodu su najcitiranije bile Kalimerove jadikovke: „Izgleda da me ovdje nitko ne voli. Oni su veliki, a ja sam mali. Baš je to nepravda, prava nepravda.“

Vrlo slično kao ovaj animirani, šeprtljavi junak, i kršćani – simbolično kazano – na glavi nose „ljusku“ kao znak da nisu potpuno izišli iz okova grijeha. To, onda, priječi prigrliti nadu u njezinu punom opsegu. Zato se svakodnevice čuju žalopojke i osjeća ozračje beznadežnosti. Štoviše, nerijetko smo sami krivi jer se „svojim djelima uvaljujemo u nevolje“, a žalimo se da su „oni veliki, a mi mali“ pa smo zato osuđeni trpjeti nepravdu. Dok god među nama ima razdora, svađa i mržnje, očito je da nismo spremni odbaciti ljusku grijeha, te nam se zato govor o uskrsnoj nadi čini tlapnjom, odnosno ludošću. Međutim, događaj Uskrsa svjedoči o definitivnoj pobjedi nad grijehom, koja je zahvaljujući Kristovoj žrtvi, dostupna i čovjeku. Hoćemo li gajiti „Kalimerovsku filozofiju“ ili biti ljudi uskrsne nade, ovisi isključivo o nama. Sretan Uskrs!

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik