Crkva na kamenu

Prošloga mjeseca listopada održana je u Vatikanu Treća izvanredna Biskupska sinoda na temu: "Pastoralni izazovi obitelji u kontekstu evangelizacije". Nakana nam je čitateljima Crkve na kamenu u nekoliko sljedećih brojeva izložiti tematiku koja je prethodila i o kojoj se raspravljalo na listopadskoj Sinodi. Pred nama je drugi dio Sinode.

Pastoralno pismo trojice biskupa, 1993. Najprije je neočekivano buknulo prije dvadesetak godina, 10. srpnja 1993., kada su trojica njemačkih biskupa: Oscar Saier iz Freiburga i.B. (biskupovao od 1972. do 2002.), Karl Lehmann iz Mainza (od 1983. do danas) i Walter Kasper iz Rottenburga (od 1989. do 1999.) objavili u obliku knjižice pastirsku poslanicu pod naslovom "Pastoralna služba: razvedeni i ponovno oženjeni", odnosno "Temeljna načela za pastoralnu pratnju osoba s neuspjelim ženidbama, razvedenima i ponovno vjenčanima". U Poslanici biskupi dopuštaju svojim vjernicima koji su crkveno vjenčani pa se civilno razveli i ponovno civilno vjenčali, da pod određenim uvjetima - naveli su nekoliko takvih slučajeva - mogu pristupati svetoj pričesti, a da nisu prethodno riješili status prve prave i valjane ženidbe. Kako? U biti sve se pripušta savjesti supružnika i savjetu ispovjednika: Ako smatraju da nisu krivi, mogu pristupati svetoj pričesti.

Znamo kako je to u praksi vrlo teško procijeniti, odlučiti i priznati tko je kriv i koliko je kriv. Redovito je krivnja na drugoj strani, ako ne sva, barem većim dijelom. I prepustiti sve supružnicima, znači samovoljno uvesti razrješenje ženidbe bez ikakva suda, kao što su to već odavno uveli neki drugi vjernici i kršćani, idući izričito protiv evanđeoske istine nerazrješivosti ženidbe. Takvi "učitelji" obično ističu da dogma o nerazrješivosti ženidbe ostaje, ali oni su praktično udarili posve novim "pastoralnim" putom koji nema veze s katoličkom istinom o nerazrješivosti ženidbe.

Pismo svim biskupima Crkve, 1994. Na to je Pismo trojice njemačkih biskupa reagirala Kongregacija za nauk vjere, s potpisom njezina pročelnika kardinala Josepha Ratzingera, 14. rujna 1994., i uputila Pismo svim Biskupima Katoličke Crkve podsjećajući na katolički nauk s obzirom na ne/dijeljenje euharistijske pričesti razvedenim i ponovno civilno vjenčanim osobama. U Pismu se kaže, točka 6: "Vjernik koji obično živi bračnim životom s osobom koja nije zakonita supruga ili zakoniti suprug, ne može pristupati euharistijskoj pričesti. Ako bi to on prosudio mogućim, pastiri i ispovjednici, jer se radi o teškoj stvari i o zahtjevima duhovnoga dobra osobe i zajedničkoga dobra Crkve, imaju tešku obvezu upozoriti ga da je takav sud savjesti u otvorenoj suprotnosti s naukom Crkve. I moraju na ovaj nauk podsjećati u poučavanju sve vjernike koji su im povjereni." Kongregacija dodaje: "To ne znači da Crkva nema na srcu situaciju ovih vjernika, da, uostalom nisu uopće isključeni iz crkvenoga zajedništva. Ona je zauzeta da ih pastoralno prati i poziva da sudjeluju u crkvenom životu u onoj mjeri u kojoj je to spojivo s odredbama božanskoga prava, od kojih Crkva nema nikakve moći oslobađanja. S druge strane, nužno je prosvijetliti zainteresirane vjernike da ne smatraju da im je njihovo sudjelovanje u životu Crkve isključivo svedeno na pitanje primanja Euharistije. Vjernicima se mora pomoći da produbljuju svoje shvaćanje vrijednosti sudjelovanja na Kristovoj žrtvi, u Misi, u duhovnoj pričesti, u molitvi, u razmišljanju o Božjoj Riječi, u djelima ljubavi i pravde."

Kongregacija spominje samo jedno rješenje za takve probleme: "Pomirenje u sakramentu pokore - koje bi otvorilo put sakramentu Euharistije - može se udijeliti jedino onima koji su se pokajali da su pogazili znak Saveza i vjernosti Kristu te su iskreno spremni provoditi takav život koji nije u suprotnosti s nerazrješivošću ženidbe. Konkretno to znači da muž i žena, kada iz teških razloga - na primjer radi odgoja djece - ne bi mogli ispuniti obvezu rastave, 'preuzmu obvezu da žive u potpunoj suzdržljivosti, to jest da se uzdržavaju od čina koji su pridržani samo bračnim drugovima'." (Familiaris consortio - Obiteljska zajednica, 1981., br. 84); u takvu slučaju mogu pristupiti euharistijskoj pričesti, ostajući na snazi čvrsta obveza izbjegavanja sablazni." Poslanica se njemačkih biskupa morala povući iz optjecaja. Kard. Ratzinger, postavši papom Benediktom XVI., više se puta navraćao na tu temu, osobito 2005. i 2007., i tražio njezino produbljenje.

Najava Biskupske Sinode. Dvije rečenice, koje je papa Franjo izrekao novinarima u zrakoplovu vraćajući 28. srpnja 2013. iz Brazila u Rim, ostale su u svjetskoj javnosti upamćene i često ponavljane. Prva: "Ako je neka osoba gay i traži Gospodina i ima dobru volju, tko sam ja da to sudim?" Druga: "Zagrada: pravoslavni slijede teologiju ekonomije, kako je zovu, i daju drugu mogućnost (ženidbe), dopuštaju je. Vjerujem da ovaj problem zatvorena zagrada - treba proučavati u okviru ženidbenoga pastorala." Papa je Franjo u listopadu prošle godine navijestio da će se održati Biskupska sinoda o obitelji, i to u dvije faze. Prva, izvanredna, u listopadu 2014., i druga, redovita, u listopadu, 2015. A tema joj je Obitelj, odnosno pastoralni izazovi obitelji u suvremenoj evangelizaciji.

Upitnik za Sinodu. Usporedo s najavom Sinode, iz Vatikana je poslan svim Biskupskim konferencijama svijeta upitnik o raznim obiteljskim problemima, među kojima i sporna pitanja o pričesti ponovno civilno vjenčanima kao i o istospolnim udruženjima. Biskupi su se posavjetovali s dekanima, a ovi sa župnicima te preko predsjedništva Biskupske konferencije poslali odgovore u Rim. Neke su se Biskupske konferencije požurile i odmah objavile svoje odgovore, što nije bilo dopustivo.

Kasperovo predavanje. Papa je povjerio njemačkom kardinalu Walteru Kasperu da u kardinalskom konzistoriju u Vatikanu u veljači ove godine održi uvodno predavanje o toj delikatnoj temi. Kasper je predavanje održao, a novinari su odnekuda doznali kakvih je sve oštrih riječi bilo u raspravi, osobito da je većina kardinala imala ozbiljne zamjerke na njegove teze. Prije nego je kard. Kasper uspio objaviti svoju knjižicu od osamdesetak stranica, pod naslovom: Milosrđe. Temeljni pojam Evanđelja - ključ kršćanskoga života, Brescia, 2013., izišlo je njegovo predavanje na jednom talijanskom portalu s oštrim komentarom s katoličkoga stajališta. Odmah su se počeli javljati pojedini kardinali, biskupi, osobito katolički intelektualci. Izazvana je nemalena rasprava i čuđenje. Donosimo ovdje jedan odlomak iz toga Kasperova predavanja:

"Kao što se često događa, o povijesnim pojedinostima sličnih pitanja među stručnjacima postoje prijepori. U svojim rješenjima Crkva se ne može osloniti na jedan ili drugi stav. Ipak, u načelu je jasno da Crkva i dalje stalno traži put izvan rigorizma i laksizma [nepopustljivosti i popustljivosti], pozivajući se pri tome na vlast vezanja i razrješivanja (Mt 16,19; 18,18; Iv 20,23) koju je Gospodin dao. U Vjerovanju ispovijedamo: credo in remissionem peccatorum - vjerujem u oproštenje grijeha. To znači: za onoga koji se obratio, oproštenje je uvijek moguće. Ako je to moguće za ubojicu, moguće je i za preljubnika. Prema tomu, pokora i sakrament pokore bili su put da se ova dva vida povežu: obveza prema Riječi Gospodnjoj i neizmjerno milosrđe Božje. U tom smislu milosrđe Božje nije bilo i nije neka milost po jeftinoj cijeni [na popust], koja oslobađa od obraćenja. Obratno, sakramenti nisu nagrada za onoga koji se dobro ponaša i za elitu, isključujući one koji ih više trebaju (Evangelii gaudium, 47). Milosrđe odgovara vjernosti Božjoj u svojoj ljubavi prema grješnicima, a to smo svi mi i potrebna je također svima nama. Pitanje je ovo: Ovaj put, izvan rigorizma i laksizma, put obraćenja, koji vodi u sakrament milosrđa, sakrament pokore, je li također put koji možemo slijediti u ovom pitanju? Razveden ponovno vjenčan:

1 - ako se kaje za svoj neuspjeh u prvoj ženidbi,
2 - ako je raščistio obveze prve ženidbe, ako je konačno isključeno da se vrati natrag,
3 - ako ne može bez drugih krivnji napustiti obveze preuzete novom civilnom ženidbom,
4 - ako se međutim trudi proživljavati na najbolji mogući način drugu ženidbu počevši od vjere i da odgaja svoju djecu u vjeri,
5 - ako ima želju za sakramentima kao izvorom snage u svojoj situaciji, moramo li mu ili možemo li mu uskratiti, nakon nekoga vremena novoga usmjerenja (metanoia), sakrament pokore i potom pričesti?

Ovaj mogući put ne bi bio opće rješenje. Nije to širok put velike mase, nego uzak put možda maloga dijela razvedenika ponovno [civilno] vjenčanih, koji su iskreno zainteresirani za sakramente. Ne treba li možda izbjeći najgore upravo ovdje? Naime, kada djeca razvedenih ponovno vjenčanih ne vide roditelje da pristupaju sakramentima, obično i ona ne nalaze puta prema ispovijedi i pričesti. Ne računamo li da gubimo i buduću generaciju, i možda onu drugu nakon te? Naša hvaljena praksa, zar se ne pokazuje kontraproduktivnom? Civilna ženidba kako je opisana s jasnim kriterijima treba biti razlučena od drugih oblika "nepravilna" suživota kao što su potajne ženidbe, parovi de facto, osobito bludništva i takozvane divlje ženidbe. Život nije samo bijelo ili crno, postoje naime mnoge nijanse.

S crkvene strane ovaj put pretpostavlja duhovnu razboritost, pastoralnu mudrost ili razumnost - discretio. Za oca monaštva Benedikta discretio [promišljenost] bijaše majka svake krjeposti i temeljne krjeposti opata. Isto vrijedi za biskupa.

Tako, Salomon treba 'srce pronicavo, da zna razlučiti dobro od zla' da upravlja svojim narodom pravedno (1 Kr 3,9). Ova discretio [razboritost] nije lak kompromis među krajnostima između rigorizma i laksizma, nego, kao i svaka krjepost, neko savršenstvo bez obzira na ove krajnosti, smjer zdrava srednjega puta opravdane i pravedne mjere. U tom smislu možemo naučiti od mnogih velikih i svetih ispovjednika, koji su dobro znali prakticirati ovu duhovnu razumnost (na pr. sv. Alfonzo Liguori). Priželjkujem da ćemo na putu takve diskrecije - discretio [taktičnost] tijekom sinodalnoga procesa uspjeti naći zajednički odgovor da na vjerodostojan način svjedočimo Riječ Božju u teškim ljudskim situacijama, kao poruku vjernosti, ali i kao poruku milosrđa, života i radosti." Tako kard. Kasper.

Na ovakve su se misli mogle pročitati oštre kritike onih koji brane cjelovit katolički nauk u svemu svom rasponu od Evanđelja do posljednjih papinskih enciklika ili pobudnica. A kritike su se i polemike pojačavale što se Sinoda više približavala. Na nju su pozvani samo predsjednici Biskupskih konferencija.

(Nastavak u sljedećem broju)

Piše: Biskup Ratko Perić
Crkva na kamenu