Vlč. Željko Vlajić, župnik župe Sv. Luke Evanđelista u sarajevskom Novom Gradu

Nastojimo kod krizmanika probuditi otvorenost Duhu Svetomu


Sarajevo,  Uto, 07. Lipanj 2022.

Autori se često razilaze što čemu treba prethoditi: teorija praksi ili obratno. Međutim, jasno je da konačni pozitivan rezultat ovisi i o jednom i o drugom. Upravo se to dade iščitati na temi priprave za sakrament krizme o kojoj smo pričali sa župnikom župe Sv. Luke Evanđelista u sarajevskom Novom Gradu vlč. Željkom Vlajićem.

Vlč. Željko je dio one generacije svećenika koji su svoja leđa morali podmetnuti u procesu obnove u ratu porušenih crkava i župnih kuća. Tako je i on ostao zapamćen kao jedan od pionira povratka u Bosansku Posavinu, točnije u župu Čardak kod Modriče. Taj je kraj, kao i njegova Derventa gdje je u obitelji Ivana i Mare, rođ. Marković, rođen 13. veljače 1973., valjalo dizati iz pepela. Ponajviše je pak bilo potrebno popravljati devastirane međuljudske odnose. A pamtio je Vlajić kako je prije rata bilo drugačije jer je u osmogodišnjoj školi Nikola Tesla u Derventi imao brojne prijatelje različitih vjeroispovijesti, prije nego ga je put svećeničkoga zvanja odveo u sjemenište Zmajević, a odatle 1992. na studij teologije u Bol na Braču, koji je završio 1998. u Sarajevu gdje je na Petrovo iste godine i zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije.

S iskustvom župnoga vikara u Žepču i sarajevskom Novom Gradu, u Čardak je došao 2000. te – budući da je sve bilo porušeno – nekadašnji kokošinjac preuredio u mjesto za stanovanje. U toj je župi Gospe Žalosne ostao četiri godine, a istodobno je (2001. – 2002.) upravljao i susjednom župom Srednja Slatina. Potom je po godinu dana bio župnikom u Globarici i Haljinićima da bi 2006. bio imenovan duhovnim pastirom vjerničke zajednice u Bežlji kod Teslića gdje je ostao do 2015. Zatim je istu službu tri godine obavljao u Bosanskom Brodu bivajući i upraviteljem župe Donje Kolibe (2015. – 2017.) te je napokon 2018. došao u Sarajevo, u župu Sv. Luke za koju će mnogi, a na osobit način mladi, kazati da se njegovim dolaskom preporodila. Kao svećenikom koji ima iskustva iz različitih područja župničkoga djelovanja, s vlč. Željkom smo razgovarali o temi priprave mladih na sakrament potvrde, odnosno kršćanske punoljetnosti.

Poštovani, nalazimo se u vremenu kada se po župama podjeljuje sakrament svete krizme. S obzirom na vrlo čestu pojavu da to ujedno znači i trenutak kada mladi "napuštaju" Crkvu, koji je zapravo značaj ovoga sakramenta i pastoralnoga procesa kojim se do njega stiže?

Da, nalazimo se u vremenu kada sakrament svete potvrde primaju mladi diljem naše domovine. Primjerice, u župi za koju pastoralno skrbim ove godine sakramentu svete potvrde treba pristupiti 15 krizmanika. Vrijeme koje je iza nas nije dopuštalo korjenitu pripremu za sami sakrament, ali vjerujemo da će Duh Sveti nadodati ono propušteno. Nažalost, svjesni smo činjenice da mladi napuštaju aktivnosti vezane za Crkvu nakon primanja sakramenta. Međutim, danas smo sve više svjesni da jedino vrijeme koje mladi provedu u Crkvi jest razdoblje pripreme za sakramente. Tako nije mali broj onih koji prime prvu svetu pričest u četvrtom razredu osnovne škole i onda se ponovno jave župniku kada trebaju primiti sakrament potvrde pri kraju osnovnog obrazovanja. Značenje sakramenta, vjerujem, svima nam je dobro poznato, ali prisjetimo se da je to sakrament potvrde onoga što smo na krštenju primili. To često spominjem i podvlačim učenicima i pozivam na odgovorno i zrelo pristupanje potvrdi.

Koje je Vaše iskustvo, što bi se moglo nazvati kvalitetnom pripremom za krizmu? Bi li bilo potrebno podići dobnu granicu kada mladi pristupaju ovom sakramentu? Na što staviti naglasak?

Nastojimo kod vjeroučenika probuditi otvorenost Duhu Svetomu. Bez njega sva naša nastojanja ostaju bez ploda. Ponekada se oslonimo na statistiku i to nam je potrebno, ali ne zaboravimo da Duh puše gdje hoće i kako hoće i zato ne smijemo gubiti nadu koja mora biti utemeljena na vjeri i življena u ljubavi.

Vjerujem da bismo trebali podići dobnu granicu za primanje sakramenta potvrde. Naime, iz osobnog iskustva znam koliko je življenje i prakticiranje vjere u zrelijim godinama autentičnije. Naravno, sve to govorim ako joj i u tim godinama pristupimo sa zanimanjem i željom da je živimo autentično. Kvalitetna priprema za krizmu zrcalila bi se u pohađanju župne kateheze, školskog vjeronauka i sudjelovanju na različitim aktivnostima koje organizira mjesna Crkva, posebno mislimo na one aktivnosti koje organizira Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. Potrebna je jedna sustavna priprema kroz aktivno življenje u župnoj zajednici kako bismo kasnije i izvan nje mogli svjedočiti svoju vjeru. Međutim, bez podrške roditelja teško je realizirati bilo koju ideju i projekt.

Bi li se nekomu tko, recimo, redovito pohađa župni vjeronauk te ponešto i nauči, ali nikada ili vrlo rijetko dolazi u crkvu na misu, trebalo uskratiti krizmu? I kako Vama izgledaju "ispiti" koje biskup ili njegov delegat obavljaju prije ovog sakramenta?

Poznato nam je da Crkva zahtijeva određenu pripremu za sakramente. Vjerujem da sve župe istu i provode. Ako se netko priprema za sakrament, mislim da mu isti nemamo pravo uskratiti jer nikad ne znamo kako će Duh Sveti zapuhati. Ono što je bitno jest da se ne smijemo umoriti neprestano pozivati na aktivnosti u župi i slavlje sakramenta, a posebno euharistije. I ne samo pozivati, nego, prije svega, moliti za naše župljane.

Jednom sam pročitao da ne biramo mi patrone, nego patroni biraju nas. Zaštitnici naših župa poznaju svoje župljane, zato ne smijemo zaboraviti da im se utječemo i molimo njihov zagovor.

Razgovor biskupa s krizmanicima je značajan. Prije svega jer se biskup posebno tada obraća baš toj generaciji krizmanika. Njegov govor nikad nije općenit, nego nastoji upitati i čuti ono što mladi jesu. Njegov razgovor ne promatram kao puki ispit koji treba položiti, nego kao susret koji osobe može oplemeniti, promijeniti i nadahnuti.

Kakva je uloga kumova u slavlju krizme? Je li to institucija koja je izgubila svoj smisao? Vidimo da su neke pokrajinske Crkve, npr. u Italiji, ukinule kumstva jer su različite neprikladne osobe tražile to biti...

Sakrament potvrde je potvrda onoga što smo na krštenju primili. Bilo bi lijepo kada bismo mogli potvrditi i svoga kuma. To bi bio jedan simboličan čin kojim bi se potvrdilo kontinuirano življenje vjere. Nažalost, kriteriji za biranje kuma sveli su se na materijalno, ali i nije uvijek tako. Savjesni i odgovorni mladi biraju svjesno i odgovorno svoga kuma.


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

London,  Pon, 27. Lip. 2022.

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

U subotu i nedjelju, 25. i 26. lipnja 2022., održana je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Londonu duhovna obnova pod naslovom: “Koje li nade u pozivu njegovu”

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Grabovica,  Pon, 27. Lip. 2022.

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Brojni hodočasnici proslavit će u nedjelju, 3. srpnja, na Kedžari “Divin dan”, dan posvećen Divi Grabovčevoj

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Vatikan,  Pon, 27. Lip. 2022.

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Sveti Otac u audijenciju primio članove Neokatekumenskoga puta, te poslao 430 obitelji u misije na najsiromašnija i sekularizirana područja svijeta: „Hvala vam na vašoj velikodušnosti. Hodite zajedno s biskupom, on je poglavar mjesne Crkve“

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Auchi,  Pon, 27. Lip. 2022.

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Katoličke biskupije Auchi i Kaduna tuguju zbog smrti vlč. Christophera Odije i vlč. Vitusa Boroge, koji su ubijeni u nigerijskim državama Edo i Kaduna