​​​​​​​Vlč. Nebojša Stipić, službeni egzorcist Subotičke biskupije

Uredan sakramentalni život moćno je oružje u borbi protiv zla


Subotica,  Uto, 30. Ožujak 2021.

Dok koračamo ususret otajstvu Uskrsa, potrebno je poseban naglasak staviti na molitvu, pokoru i post. O ovim stvarnostima, a u prigodi Dana molitve i pokore za žrtve nasilja i zlorabljenja, kao i o prisutnosti Zlog u svijetu, kojega ljudi nerijetko nisu svjesni, razgovarali smo sa službenim egzorcistom Subotičke biskupije vlč. Nebojšom Stipićem.

Vlč. Stipić svećenik je Subotičke biskupije. Rođen je u Subotici 30. rujna 1989. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu, a Srednju poljoprivrednu školu u Bačkoj Topoli. Stekao je bakalaureat na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, nakon kojeg je upisao i završio filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je župni vikar župe Sv. Antuna Padovanskog u Čanataviru, te službeni egzorcist Subotičke biskupije.

Poštovani vlč. Stipiću, u vremenu smo korizme koju obilježava poziv na molitvu, post i pokoru. Koliko vjernici s naših prostora shvaćaju bit i smisao molitvenog i pokorničkog življenja korizme?

Vrijeme korizme je vrijeme ozbiljnije priprave za veliko otajstvo Uskrsa. Priprava bi trebala biti permanentno stanje, tj. način života koji se zrcali u težnji biti Kristovima. Ta težnja nas stalno potiče da budemo ljudi pokore i odricanja, ali ne kao negacije užitka i ljepote koje se nalaze u svijetu, nego kao trajni znak naše hodočasničke dimenzije i svijesti kako nam je biti s Bogom u životu vječnomu. Mnoge stvari nas vežu i opterećuju dušu, a nisu posve bitne, poput različitih materijalnih stvari i robovanja različitim užitcima. Zato naš narod na ovim prostorima ima lijepu praksu odricanja kao podsjetnik da se bez mnogih stvari može te da one oslobađaju dušu koja biva s većom lakoćom uzdignuta prema Gospodinu. S druge strane, moramo se čuvati kvasca farizejskog koji na „sva vrata“ prikazuje tobože požrtvovnost ili žrtvu u vidu narodnog običaja koja prelazi granice ukusa i postaje duhovni banalizam. Primjerice: ne jedem slatko preko tjedna, a nedjeljom se prejedam, ili „postimo“ o ukusnim pecivima i raznim jelima koja stomak slade, ali nemaju mesa ili velike masnoće. Dakle, svake se krajnosti trebamo čuvati, a odricanje je naš način života.

Papa Franjo je na prijedlog Papinskog povjerenstva za zaštitu maloljetnika ustanovio i Dan molitve za žrtve spolnog zlostavljanja, te molitve Bogu za jasniju svijest odgovornosti svih članova Crkve za maloljetne osobe koje su joj povjerene. Na razini BK-a BiH obilježava se na petak pred Cvjetnicu. Možemo li reći kako je ovaj problem koji pogađa Crkvu jedna od njezinih najvećih pokora, te kako na to gledati i, dakako, djelovati?

Hvale je vrijedna inicijativa BK-a BiH započeti pokoru, koja se zrcali u borbi protiv sprječavanja spolnog zlostavljanja maloljetnih osoba, molitvom, jer je jedan od većih uzroka nastanka ovog moralnog i ljudskog izopačenja upravo manjkavost molitvenog života. Naravno, molitva je tek „iskra“ koja treba zapaliti naše djelovanje. Ona je odraz nutarnje svijesti i kajanja, te vjere koja u Bogu pronalazi rješenje. Ova sramna i izopačena pojava je duboka rana na tijelu Crkve koja u očima suvremenog čovjeka i čovjeka slabe vjere biva razlogom moralnog relativiziranja Crkve i relativiziranja njezina legitimiteta kao duhovne zajednice, ali i institucije na čijem čelu je Bog. Vjerujem da Crkva čini što može kako bi ova sablazan iščezla iz naših struktura. „Nulta“ tolerancija je uz molitvu početak djelovanja. A veliko je breme i teška zadaća u takvu, u bolima i ranjenu, dušu žrtve vratiti nadu i ljubav milosrdnog Boga i njegove Crkve. Zato je ovo jedna od najvećih pokora koja Crkvu iznova potiče na malenost, poniznost i milosrđe.

U kolovozu 2020. imenovani ste službenim egzorcistom Subotičke biskupije. Egzorcizam je sam po sebi širok i mnogima teško shvatljiv i dokučiv pojam. Možete li ukratko objasniti što bi on sve bio, te koje su zadaće službenog egzorcista?

Crkva uz sakramente ima i sakramentale ili blagoslovine kao što su: blagoslov grla, blagoslov vode, blagoslov zvona ili orgulja, blagoslov kuća ili vozila, pepeljanje, blagoslov maslinovih grančica, uskrsne svijeće te druge slične blagoslove, a među njima je i egzorcizam. Pojam „egzorcizam“ dolazi od grčkog exorkizein što znači zaklinjati ili otklinjati, na latinskom exorcizare. Egzorcizam je izvanredno oružje u borbi protiv zla i Sotone. Važno je razlikovati mali i veliki egzorcizam ili svečani egzorcizam. Mali egzorcizam čini sastavni dio kod krštenja i inicijacije te označava našu duhovnu borbu sa zlim. Veliki egzorcizam ili svečani egzorcizam je onaj o kojem uglavnom ljudi imaju predodžbu potaknuti, prije svega, filmovima. Veliki egzorcizam se primjenjuje u tjeranju zloduha iz zaposjednute osobe. Također može se napraviti razlika između pojmova „ospjednutosti“ i „posjednutosti“. Uglavnom se žargonski koristi pojam „opsjednut“, iako on označava vanjski utjecaj, dok je nešto konkretniji pojam „posjednutost“ kao stanje koje označava prisutnost zloduha u tijelu osobe, ali sa znanjem da demon ne može nikada posjedovati dušu, samo tijelo. Veliki egzorcizam može obavljati samo svećenik kojemu se daje posebno i izričito dopuštenje mjesnog ordinarija, a o tome se govori u Zakoniku kanonskog prava kan. 1172, § 1.

Kolike su zaista potrebe konkretno Subotičke biskupije, ali, ukoliko Vam je poznato, i našeg podneblja općenito za egzorcistom?

Subotička biskupija se nalazi na misaonoj i kulturološkoj „međi“ Istoka i Zapada. S jedne strane se preferira racionaliziranje poput „Zapada“, a s druge strane idealiziranje s „Istoka“. Budući da je Subotica mjesto različitih naroda kao i ostatak Bačke, uključujući najveći grad Vojvodine i naše Subotičke biskupije Novi Sad, može se prepoznati onaj deficit duhovnosti kao na Zapadu, te velika prisutnost praznovjerja i magijskih elemenata kao na Istoku. Potreba za samim obredom egzorcizma (veliki egzorcizam) nije toliko velika jer je pojava posjednuća u pravom smislu te riječi daleko manja, ali otpad od vjere prouzrokovan povijesnim stečevinama učinio je svoje da se čovjek okrenuvši od Boga i vjere, okrenuo u ambis nevjere ili vjerovanja u sve i svašta. Stoga veliki broj ljudi ima đavolska uznemirivanja u vidu mučnina, zadirkivanja bilo na tijelu, kući, djelovanja različitih uroka, gatanja, bajanja, okultnog itd. Tako je kod nas u Subotičkoj biskupiji, a primjetna je i na našim prostorima, velika prisutnost sekti i okultizma. Smatram da je njihova sve veća pojava zapravo vapaj čovjeka koji traga za nečim višim. Susrećem sve više ljudi kojima manjka vjerske naobrazbe koja se više ne može temeljiti samo na frontalnom navještaju, niti na „naučenim“ zapovijedima, frazama i pukim osjećajima. Potreban je ozbiljan pastoral koji će biti cjelovit i uključivati cijele obitelji. Egzorcist kao osoba daleko lakše zbog svoje „prirode“, kako to ljudi uglavnom razumijevaju, ima uvid u potrebe čovjeka i njegove grijehom ranjene duše. Možda današnji čovjek daleko lakše razumije tko je Bog kroz Tominu (Akvinski) prizmu via negativa, započinjući od onoga što Bog nije, a jedna od takvih stavki je i početak duhovnog života susrećući se prvo sa zlom.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Cavtat,  Sri, 04. Kol. 2021.

Ljetno druženje sjemeništaraca i bogoslova s kardinalom Puljićem

Osim duhovno-rekreativnog sadržaja tijekom trajanja kolonij,a kardinal Puljić održao je i nekoliko prigodnih predavanja o vjeri i molitvi gdje su sudionici mogli iznijeti i vlastita razmišljanja

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Gorica,  Sri, 04. Kol. 2021.

U Gorici svečano proslavljen sv. Stipan Prvomučenik

Svetu misu predslavio je fra Stipe Rotim, župni vikar u Tomislavgradu

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

Zagreb,  Sri, 04. Kol. 2021.

Dominikanci se nadaju skoroj kanonizaciji bl. Augustina Kažotića

O. Anto Gavrić u razgovoru za Hrvatski katolički radio najavio je proslavu 700. obljetnice Kažotićeve smrti, koja će biti proslavljena 2023. godine

Split,  Sri, 04. Kol. 2021.

"Most Zajedništva" - razmišljanje nadbiskupa Barišića uz konačno teritorijalno spajanje Hrvatske

Donosimo razmišljanje splitsko-makarskog nadbiskupa Marina Barišića o konačnom teritorijalnom spajanju Hrvatske uz njegov prijedlog da se Pelješki most nazove "Mostom Zajedništva"