Vlč. Marko Hrskanović, duhovnik bogoslova VBS-a u Sarajevu

Muka Isusova je najveće čudo ljubavi Božje prema grješnu čovjeku


Sarajevo,  Uto, 09. Tra. 2024.

Vlč. Marko Hrskanović, duhovnik bogoslova VBS-a u Sarajevu

Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje prigoda je posvijestiti značenje patnje i promotriti ju iz osobne perspektive. O tomu su s duhovnikom bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu - vlč. Markom Hrskanovićem razgovarali novinari Katoličkog tjednika.

Razgovarala: Josipa Prskalo

Naš sugovornik, vlč. Marko rođen je 8. svibnja 1951. u Domaljevcu gdje je pohađao osnovnu školu; gimnaziju je završio u Zagrebu, a studij teologije u Sarajevu.

Za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 29. lipnja 1977. u Sarajevu. U svom svećeničkom životu obavljao je brojne službe, a danas je duhovnik bogoslova u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu.

Poštovani vlč. Hrskanoviću, na Nedjelju Muke Gospodnje prisjećamo se Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem te njegove muke koja je uslijedila. Budući da se često u svojim propovijedima i govorima služite slikama, kako biste na taj način približili pojam mučeništva vjernicima danas?

O mučeništvu može govoriti istinski samo bol, tuga, suze, krv, i nadasve ljubav. Najznamenitija „slika“ mučeništva je križ na koji je raspet Bog Isus – neizostavni dio svake kršćanske kuće, i slika identiteta svakog kršćanskog srca, a euharistija je najsvetije mistično uprisutnjenje stvarne i spasonosne Kristove žrtve na križu. Iskustvo neke muke ima valjda svaki čovjek, počevši od najblažeg oblika poput mučnine ili glavobolje. Ipak, pitanje smisla mučeništva kao i smrti obavijeno je velikom tajnom. Tajna muke! Zašto postoji patnja? Otkad patnja? Zašto je Bog dao da čovjek osjeća bol? Zašto nije dao i neku „anesteziju“ protiv boli u patnji? Zašto je Bog sam prihvatio patnju? Kakva korist od muke? Ima li mučeništvo uopće smisla? Na tu tajnu može odgovoriti samo Bog. Odgovorio je mukom svoga Sina! I mučenici su shvatili Božji odgovor pa i sami odlučno odgovorili na ova pitanja! Stoga, za ovu temu nisam ja prava osoba koja može dati odgovor, nego Raspeti Gospodin i njegovi mučenici. Bez Isusove muke i smrti najmudrije ljudsko tumačenje bilo bi samo puko naglabanje. Mučeništvo i savršena ljubav je u nepodjeljivu jedinstvu. Tako Isus reče: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15,12-13).

Možemo li u našem vremenu govoriti o nekim novim oblicima mučeništva i patnje za vjernike, s obzirom na to kako se svijet razvija i u kojem smjeru ide?

Suvremene muke. Već kao dijete čuo sam više puta od svojih roditelja i drugih da je Isus podnio sve muke ovoga svijeta. Ne znam koji bi to mogli biti novi oblici koje čovječanstvo i Crkva nisu do sada iskusili. Ne bih htio „filozofirati“, a čini mi se da u sveukupnu procesu ljudske civilizacije nastaju i „nove“ muke. Mislim da je jedna od najbolnijih muka obezvrjeđivanje čovjeka, kao neka promjena njegova originalnog identiteta, kao da se njegova autentična svrha koju mu je Stvoritelj namijenio mijenja. Izgleda mi tužno gledati svaki dan čovjeka kao sredstvo za proizvodnju svega i svačega, puno toga štetnog i opasnog za čovječanstvo i za cijelu prirodu. Čini mi se da čovjek uz one klasične definicije razumnog, religioznog, socijalnog… bića, sve više poprima nove atribute koji bi se mogli smisliti iz njegove prekomjerne uloge ratnika i robota. Pa kao da toj svrsi služi i neka „nova“ duhovnost koja treba „rasteretiti“ čovjekovu savjest opterećenu nekim novim pravilima i zakonima izglasovanim na „referendumima“ i proglašenim u „zakonodavnim tijelima“, zakonima koji obezvrjeđuju sve „zastarjele“ zakone koji su donedavno smatrani prirodnim i vječnim. Čini mi se kao da je „nadčovjek“ zasjeo u krošnju onog „stabla spoznaje dobra i zla“, namjesto one „zmije“, i neprestano smišlja nove laži o „novom“ dostojanstvu čovjeka dok istodobno milijuni umiru bespomoćni kao u logorima smrti. Što je, dakle, s besmrtnom dušom, u onom našem uobičajenom poimanju? Pa i ona pati skupa s čovjekovim tijelom, pati čitav čovjek – duh, duša i tijelo. Ima li izlaza? Ja se uzdam samo u Boga! A on je Stvoritelj i Gospodar neba i zemlje, svega, svih prostora, civilizacija, režima, srdaca. I može sve što hoće. I vjerujem da mu nitko i ništa ne može „pobjeći“. Vjernici mogu biti uvijek sigurni kao i veliko mnoštvo vjernika prije nas. Kršćani nemaju prava uzmicati bez obzira što se u svijetu zbiva. Svijet je Božji, a kršćani su njegov narod u njegovu svijetu. Zajedno sa Sv. Pavlom hoću reći: „Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anđeli ni vlasti, ni sadašnjost ni budućnost, ni sile ni dubina ni visina, ni bilo koji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem“ (Rim 8,38-39).

Cvjetnica na neki način predstavlja „vrata“ za ulazak u Veliki tjedan. Silna „radost“ koju je Isus doživio po svom ulasku u Jeruzalem za samo nekoliko dana se pretvara u osudu i mržnju. Isus tada podnosi mučeničku smrt za nas i naše grijehe. Jesmo li kao vjernici dovoljno svjesni toga?

Cvjetnica – uvertira muke Isusove. Naime, Isus je već postao poznat kao neobuzdani, opasni „disident“, a bez ikakve krivnje. Poganin Pilat posvjedoči da „na njemu ne nalazi nikakve krivice“. Naime, „disidentom“ ga smatraju oni najutjecajniji u onom društvu, osobito u vjerskim krugovima njegova naroda. Ne podnose ga uglavnom oni koji imaju vlast, bogatstvo i časti. Na putu je prema Jeruzalemu. Vezano uz taj polazak Isusa s učenicima kroz samarijska sela u Jeruzalem, Sv. Luka evanđelist zabilježio je jedno osobito važno zapažanje: „Kad su se navršili dani da bude uznesen, krenu Isus sa svom odlučnošću prema Jeruzalemu“ (Lk 9,51). Kako je Sv. Luka prepoznao tu Isusovu odlučnost? Možda se poslije sjetio. Što ona znači? Na što se odnosi? Ma ni on, ni drugi učenici nisu znali što će se uskoro zbiti u Jeruzalemu. Isus je znao! I učenicima je govorio što ga čeka u Jeruzalemu. Ali, pomisao na kraljevski „tron“, njihove „ambicije“, „snovi“ o slobodi i „slavi“, navukli su mrak na njihove oči, a buka zemaljskih želja i nadanja začepila je uši i učenicima i narodu. Euforija radosti i bučno klicanje izgleda kao dovoljan razlog za opravdano očekivanje ostvarenja spomenutih ciljeva. Nisu li u velikoj zabludi svi?! Isus sluša njihovu „pjesmu“ i do dna proniče njihove nakane, i na šutljivoj životinjici, simbolu skromnosti i poniznosti, ulazi tiho u bučno mjesto svoga žrtvovanja za ljudsko spasenje. Sjetih se onog događaja na putu iz egipatskog ropstva, i naroda Božjeg okupljena u velikoj radosti oko zlatnog teleta, i one velike buke, i Mojsijeve svete srdžbe, i onih Mojsijevih riječi: „Niti viču pobjednici, niti tuže pobijeđeni: tu ja samo pjesmu čujem“ (Izl 32,17-18). Za samo koji dan „slavlje“ u Jeruzalemu će biti sasvim drugačije, premda je narod isti, sada u euforiji mržnje, i isti učenici, ali razočarani i uplašeni, bez kraljevske krune i ministarskih fotelja, narodni i vjerski poglavari prkosno ponosni, krvnici pijani, a Isus na križu! Isus će svojom mukom „spaliti zlatno tele“ u glavama ljudi, i u prah ga satrti, a svojom mukom i smrću na križu objavit će jedinog pravog Spasitelja za „narod na zlo sklon“.

Mislim da se i suvremeno čovječanstvo može prepoznati kao „narod na zlo sklon“ u Mojsijevo vrijeme, premda to ne želi nipošto priznati te isto tako kao mnoštvo koje je onaj dan u Jeruzalemu klicalo Isusu „hosana sinu Davidovu“, a nedugo iza toga „raspni ga, raspni!“. Mislim da se tako „cvjetnica“ neprestano ponavlja, a „mučna“ povijest svijeta je potvrđuje.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba


AUDIO: Biskup Petar Palić: Imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno je što je papi Franji na srcu…

Međugorje,  Pet, 17. Svi. 2024.

AUDIO: Biskup Petar Palić: Imenovanjem vizitatora za župu Međugorje jasno je što je papi Franji na srcu…

Mostarsko-duvanjski biskup i apostolski administrator trebinjsko-mrkanski mons. Petar Palić gostovao je u emisiji „Susret“ Radiopostaje „Mir“ – Međugorje

Bleiburg: Euharistijskim slavljem obilježena 79. obljetnica Bleiburške tragedije

Bleiburg,  Pet, 17. Svi. 2024.

Bleiburg: Euharistijskim slavljem obilježena 79. obljetnica Bleiburške tragedije

Euharistijsko slavlje za sve žrtve Bleiburške tragedije i križnih puteva s kraja Drugoga svjetskog rata, u petak 17. svibnja 2024. godine u župnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Bleiburgu, predvodio je provincijal

Kardinal Ratzinger o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova

Vatikan,  Pet, 17. Svi. 2024.

Kardinal Ratzinger o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova

U knjizi-intervjuu s Vittoriom Messorijem "Razgovor o vjeri" (1985.), kardinal Joseph Ratzinger, tadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, a kasnije papa Benedikt XVI., govorio je i o razlici između nadnaravnosti i duhovnih plodova.

Papa: Posjet katakombama tijekom Jubileja jača vjeru i nadu

Vatikan,  Pet, 17. Svi. 2024.

Papa: Posjet katakombama tijekom Jubileja jača vjeru i nadu

Primivši sudionike plenarnoga zasjedanja Papinskoga povjerenstva za sakralnu arheologiju papa Franjo je kazao koliko cijeni rad na valorizaciji tih groblja koja svjedoče iščekivanje uskrsnuća