Vlč. Filip Perković

Vlč. Filip Perković rođen je 23. svibnja 1979. u Livnu. Nakon nekoliko godina s majkom je preselio u Osijek gdje je završio osnovnu školu, a potom je u Dječačkom sjemeništu na Šalati u Zagrebu završio Isusovačku klasičnu gimnaziju s pravom javnosti. Teologiju je diplomirao u Đakovu, a za svećenika je zaređen 2003. Bio je župni vikar u Donjem Miholjcu i Osijeku te župnik u Svilaju, a danas župnički djeluje u Višnjevcu kraj Osijeka. Uz to je povjerenik za pastoral mladih u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, a posljednjih osam mjeseci je koordinator organizacije SHKM-a u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i gradu Vukovaru. Vlč. Filip za naš tjednik govori o tom susretu mladih i njegovu značaju u duhovnom i pastoralnom smislu.

Poštovani, koje sadržaje i poruke donosi ovogodišnji SHKM?

Ovogodišnji SHKM se odvija pod geslom Krist, nada naša (usp. 1 Tim 1,1). Razmišljajući kako želimo organizirati ovaj susret, došli smo do zaključka da je danas potrebno, posebno mladima, ponuditi poruku nade u vremenu koje je za mnoge od njih vrlo izazovno. Različiti problemi s kojima se susreću dovode do osjećaja beznađa i izgubljenosti. Čovjek se često zbog toga osjeća bespomoćno i bez jasnog smjera kojim se kreće. Ovim susretom želimo poručiti mladima da nisu sami i da je uz njih naš Gospodin koji ih prati, iako ga često ne prepoznajemo i nismo svjesni njegove nazočnosti. U tom duhu ćemo slušati evanđelje i nad njim razmatrati na središnjem euharistijskom slavlju o učenicima, koji nakon Isusove smrti idu u Emaus obuzeti svojim brigama i ne prepoznaju Krista do trenutka kada pred njihovim očima lomi kruh. Želimo da i mladi prepoznaju u svom sakramentalnom životu snagu koja im je potrebna za životno ostvarenje i nadjačavanje poteškoća u kojima se nalaze, ne kao pasivni promatrači koji čekaju da netko drugi sve napravi za njih, nego kao čimbenici prave promjene u našem društvu.

Susret se održava u Vukovaru, Gradu Heroju. Kakav značaj ova manifestacija ima za taj grad i cijelu nadbiskupiju?

Susret će sigurno imati važno mjesto u životu samoga grada Vukovara, kao i u životu naše nadbiskupije. Svi smo svjesni povijesne simbolike koju Vukovar ima, kao i izazova koji su postavljeni u sadašnjem trenutku pred ovaj grad, kao i cijeli ovaj dio Hrvatske, koji je u jedinstvenom povijesnom trenutku kada prvi put u povijesti Slavonije, Baranje i Srijema ljudi odlaze sa svojih ognjišta. Ne zbog ratnih stradanja, nego zbog egzistencijalne nesigurnosti. A ovi su krajevi stoljećima upravo tu sigurnost nudili svojim žiteljima i to je razlog zašto je ovaj dio Hrvatske, čak i kada je bio raseljavan, ponovno procvjetao životom. Nadamo se kako će i ovaj susret, na jedan način, biti naviještaj tog buđenja života u ovim krajevima i gradu Vukovaru.

Koliko se mladih odazvalo događaju i kakva su Vam organizacijska iskustva?

Na sam susret doći će oko 27 000 mladih iz Hrvatske, kao i iz Bosne i Hercegovine, Srbije, Makedonije, Slovenije i hrvatskih katoličkih misija. Kroz ovu godinu župnici naših župa nastojali su animirati obitelji koje bi primile mlade u svoj dom na smještaj, noćenje i obroke. Uspjeli smo osigurati oko 20 000 smještaja za mlade, a neki će biti smješteni u dvoranama u našim mjestima. Vjerujemo kako će ovo biti velika radost i događaj i za obitelji naše nadbiskupije i za mlade koji dolaze i koji će moći izbliza priliku upoznati život ljudi ovoga kraja Domovine. Kroz posljednje tri godine, od susreta u Dubrovniku do danas, naša nadbiskupija pripremala se za SHKM, a posljednjih skoro godinu dana nalazimo se u Godini mladih, kada na poseban način pastoralno djelujemo i promišljamo o radu s mladima i njihovu angažiranijem uključivanju u život župnih i nadbiskupijske zajednice.

Kako mladi, prema Vašem mišljenju, doživljavaju ovakve susrete? Koja su njihova najčešća očekivanja?

Ovakvi su susreti prigoda da mladi dožive sebe, ljude oko sebe i Crkvu na više razina. Mnoga su i različita očekivanja kao i iskustva prije i nakon samoga susreta. Jedan dio mladih dolazi na ovakve susrete iz dubokog osjećaja vjere, osobnoga susreta s Kristom i njegovom Crkvom. Takvi su mladi najveće blago Crkve i temelj na kojemu gradimo budućnost. Naravno, ima i onih koji dolaze zbog toga jer je Vukovar grad-simbol, duboko upisan u povijest hrvatskoga naroda i samim je time mladima privlačan iz mnogo različitih razloga. Također, ima i onih koji su došli zbog toga jer imaju ovdje neku rodbinu, pa im je ovo dobra prigoda da se susretnu, a ujedno budu nazočni i nekom značajnijem i jedinstvenom događaju. Ima, naravno, i onih koji nemaju duboku povezanost s Crkvom, nego su ih prijatelji nagovorili te su odlučili doći na ovaj susret vidjeti što se to tu događa i zašto ljudi žele ovamo doći. Doista, mnogi su razlozi i motivacije zbog kojih mladi dolaze, ne treba ih prosuđivati u kategorijama „dobrih“ ili „loših“ razloga, nego ih nastojati u ovome trenutku kada su s nama doista potaknuti na nešto dobro, nešto što će ih izgraditi, bili oni duboko uvjereni vjernici ili tek povremeni tražitelji Boga.

Susretu je prethodila višemjesečna temeljita duhovna priprava koja uvodeći u posebne dane posvećene mladima zasigurno polučuje svoje plodove.  

Kao što rekoh i ranije, ova je protekla godina, od svibnja mjeseca 2016., bila na poseban način posvećena mladima. Vjerujemo kako će ono što se radilo i u pripremi za ovaj susret, na razini nadbiskupije ili na razini župnih zajednica, doista donijeti ploda. Neki se plodovi vide, veliki broj mladih uključio se na različite načine u ovaj susret, kao volonteri, sudionici i sl. No, ono što je podjednako važno jest da nakon što se spusti zastor na ove dane ti mladi ostanu u svojim župnim zajednicama aktivni čimbenici života i netko u koga će se moći pouzdati svi, od roditelja i rodbine, do cijele Crkve. 

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik