Sestra Antonela Rašić, redovnica Družbe KBLJ, poglavarica samostana sv. Josipa u Sarajevu

Sestra Antonela rođena je 1974. u Sarajevu, a krštena u Imotskom. U djetinjstvu se s obitelji odselila u Zagreb gdje je 1997., nakon završene srednje škole i 3. godine fakulteta, odlučila stupiti u samostan. Jubilarne 2000. položila je prve redovničke zavjete, a pet godina poslije doživotne. Kao redovnica Družbe kćeri Božje ljubavi završila je katehetski studij, pa je od 2008. do 2011. u Sarajevu boravila kao vjeroučiteljica i odgojiteljica u Katoličkom školskom centru sv. Josip.

Poštovana s. Antonela, od proglašenja blaženima Drinskih mučenica prošle su četiri godine. Što nam možete reći o štovanju blaženica danas?

Štovanje blaženih Drinskih mučenica u našoj provinciji, Družbi, a i u narodu dosta je prošireno. Ljudi nam se često obraćaju s molbom za sličicama s molitvom i litanijama   blaženim Drinskim mučenicama, po kojima im se utječu u zagovor. Česta su organizirana hodočašća u Sarajevo u crkvu Kraljice svete krunice koja je ujedno i mjesto njihova štovanja. U toj se crkvi nalazi oltarna slika Blaženica, a neke su od njih u njoj polagale svoje redovničke zavjete. Organiziraju se hodočašća na Pale, mjesto gdje su sestre Blaženice živjele, kao i u Goražde, gdje su sestre podnijele mučeničku smrt. Dolazak u Goražde i ulazak u prostoriju gdje su sestre provele zadnje sate svoga ovozemaljskog života kao i odlazak na obalu rijeke Drine, svakom je hodočasniku posebno dojmljiv. Tu se jednostavno ostane bez riječi. Divljenje vjeri, hrabrosti i ljubavi prema Bogu ovih pet sestara svakog dobronamjernog posjetitelja odvede u jedan drukčiji svijet, svijet vrijednosti koje su mjerilo ljudskosti. Ovdje se najsabranije moli, moli se za zagovor ovih pet svjedokinja vjere, za njihovu pomoć u našim potrebama i slabostima, za snagu svjedočenja za Krista u našem vremenu i našim okolnostima. Mnogi nam se vjernici javljaju o svom iskustvu i uslišanim molitvama po zagovoru Drinskih mučenica. Većinu tih svjedočenja i zahvala možete pročitati i u našem Informativnom biltenu Drinske mučenice,koji izlazi dva puta godišnje.

Postoje li naznake za skorašnju kanonizaciju blaženica i je li pokrenuta kauza za njihovo proglašenje svetima?

Svi bismo mi voljeli da se kanonizacija dogodi što prije, međutim sam postupak za kanonizaciju ima svoje zahtjeve. Prema sadašnjim kanonskim propisima, traži se jedno čudo za proglašenje blaženim i jedno za proglašenje svetim. Kada je riječ o mučeniku, kao što je to slučaj s našim sestrama Blaženicama, za beatifikaciju se ne traži čudo, ali je ono potrebno za kanonizaciju. Čudom se smatra događaj koji se ne može objasniti prirodnim zakonima, nego jedino izvanrednim Božjim zahvatom, po zagovoru Blaženica. Najčešće je riječ o znanstveno i medicinski neobjašnjivim ozdravljenjima. Da bi se moglo govoriti o čudesnome ozdravljenju, treba biti dokazano da se ono ne može objasniti naravnim uzrocima. Dakle, da bi naše blažene s. M. Jula Ivanišević i susestre bile proglašene svetima, potrebno je utvrditi da se nakon njihove beatifikacije, po njihovome zagovoru, dogodilo čudo.

Mi, njihove susestre, utječemo se zagovoru naših sestara blaženih mučenica, kao i svećenici, redovnici, redovnice i vjernici laici. Dobivamo pisma s raznih strana svijeta kojima mnogi traže biografiju sestara, molitve za njihov zagovor uz napomenu da su već iskusili njihovu pomoć u najrazličitijim životnim situacijama. Upućujemo ih na postulaturu kauze gdje se trebaju prikupljati sve takve informacije i dokumentacija. U već spomenutom Informativnom biltenu Vicepostulature Drinske mučenice jedna od rubrika donosi svjedočanstva o primljenim milostima i uslišanjima, no, koliko mi je poznato, za sada se još nije dogodilo takvo uslišanje koje bi se smatralo čudom na temelju kojega bi se započeo postupak kanonizacije.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju