S. Ivana Margarin, KBLJ, ravnateljica Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj

O misijama se može govoriti i tamo gdje kršćanstvo cvate


Zagreb,  Pon, 25. Listopad 2021.

Crkva 24. listopada obilježava Svjetski dan misija čije je ovogodišnje geslo Ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo (Dj 4,20). Tim povodom razgovarali smo s novoimenovanom nacionalnom ravnateljicom Papinskih misijskih djela (PMD) u Republici Hrvatskoj s. Ivanom Margarin, članicom Družbe Kćeri Božje ljubavi.

S. Ivana rođena je u obitelji Ivice i Vesne u Karlovcu gdje je uz sestru odrastala te završila osnovnu školu i opću gimnaziju nakon koje je 2001. stupila u samostan Družbe Kćeri Božje ljubavi. U novicijat je ušla 2004., prve zavjete položila 2006., a doživotne 2011. Diplomirala je talijanski jezik i književnost te informacijske znanosti, smjer arhivistika, 2013. na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U Provinciji Božje providnosti djelovala je u zajednicama u Križevcima, Zadru i Zagrebu obavljajući različite dužnosti. Od 2016. do imenovanja nacionalnom ravnateljicom u lipnju 2021. vršila je službu provincijalne tajnice i odgojiteljice juniorki, koju i dalje obavlja.

Poštovana s. Ivana, 1926. papa Pio XI. utemeljio je Misijsku nedjelju, odnosno Svjetski dan misija koji se obilježava pretposljednje nedjelje u mjesecu listopadu. Kako bismo saželi cilj obilježavanja ovoga Dana?

Svjetski dan misija plod je Djela za širenje vjere koje teži podizanju misijske svijesti kod vjernika i koje ih potiče da na prvo mjesto stave molitvu i duh žrtve za misije. Djelo svoje animacijske i pastoralne aktivnosti vrši tijekom cijele godine, ali ipak intenzivnije u mjesecu listopadu koga držimo mjesecom svjetskih misija. Svjetski dan misija vrhunac je toga mjeseca koji se slavi u svim Crkvama kao znak zajedništva i sveopće solidarnosti pretposljednje nedjelje listopada. Ovim osobitim danom i cjelokupnom pripravom za njegovu proslavu želi se jačati zajedništvo vjernika na duhovnoj, ali i materijalnoj razini. Važno je napomenuti da svi darovi prikupljeni na svetim misama ili u raznim akcijama povodom Svjetskog dana misija moraju biti uporabljeni isključivo za ciljeve Fonda sveopće solidarnosti kako bi pomogli i omogućili pravednu raspodjelu sredstava onima koji su u najvećoj potrebi.

Nedavno ste imenovani nacionalnom ravnateljicom Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj. U čemu se zrcali ta služba?

Nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela promiče i upravlja Papinskim misijskim djelima unutar određene zemlje i koordinira njihovo djelovanje među različitim biskupijama u dogovoru s nadležnom biskupskom konferencijom. Njegov zadatak je promicati animacijske aktivnosti, predlagati razne inicijative te davati smjernice kojih se treba pridržavati u misijskom pastoralu. Unutar svoga djelovanja dužan je davati godišnja pastoralna i financijska izvješća biskupskoj konferenciji te Kongregaciji za evangelizaciju naroda.

Na prostorima Crkve u Hrvata, nažalost, nije baš prečesto da jednoj ženi budu povjerene važne crkvene službe. Kako gledate na to, te što samo imenovanje ravnateljicom PMD-a predstavlja za Vas?

U medijima je oko moga imenovanja puno važnosti dano činjenici da sam žena koja je imenovana na određenu službu u Crkvi. Sama ta reakcija, s jedne strane, odaje koliko još prostora preostaje za iskorake po tom pitanju. S druge, pak, strane, koliko god to zasigurno bilo važno u kontekstu ravnopravnosti, smatram da je puno važnije promatrati odgovornost koja se takvim službama povjerava, bilo muškarcima, bilo ženama, te način na koji se na nju odgovara. U tome smislu nadam se da ću i ja uz Božju pomoć te velikodušnu pomoć suradnika moći odgovoriti na povjerenje koje mi je ukazano. Također, vjerujem kako je za plodno djelovanje Crkve, komu se kroz povjerene službe služi, iznimno važan i muški i ženski element koji zajedno doprinosi ravnoteži i punini koja je u Božjemu planu od samoga stvaranja svijeta. Govoreći potpuno osobno o tomu što imenovanje za mene znači, moram napomenuti da stojim pred njim istodobno s osjećajem straha zbog velike odgovornosti koju ova služba nosi sa sobom, ali i s osjećajem pouzdanja u Boga koji je dosad uvijek sigurno vodio moj život. Kao Kći Božje ljubavi osjećam zahvalnost i ponos jer je ovim imenovanjem na određeni način dano priznanje mnogim sestrama Provincije Božje providnosti koje su od samih početaka Misijske centrale u Sarajevu u skromnim uvjetima, a kasnije i u Zagrebu, požrtvovno i nesebično radile za naše misionare diljem svijeta.

Posebno je izazovno misijski djelovati u svjetlu još uvijek aktualne pandemije koronavirusa koja je svemu zadala neke nove načine. S čime se dodatno, u ovakvim vremenima, susreću misionari Crkve u Hrvata?

Koronavirus u misijskim zemljama još je jedna nova i dodatna bolest od koje ljudi obolijevaju i, nažalost, umiru jer su zaraze i bolesti o kojima mi ovdje više niti ne razmišljamo njihova svakodnevica i prije pandemije. Ono s čime se misionari dodatno susreću za vrijeme ove krize su sva moguća ograničenja i restrikcije koje je pandemija sa sobom donijela, a koje ih onemogućavaju u djelovanju i adekvatnu odgovoru na ovu zdravstvenu situaciju. U mnogim zemljama pandemija je pogoršala ionako veliko siromaštvo i neimaštinu te time povećala kriminal i nasilje koji dodatno otežavaju život lokalnog stanovništva, ali i rad misionara.

Posljedice pandemije se osjete. Kako se to odrazilo na prikupljanje priloga za misionare?

Posljedica pandemije u prikupljanju priloga najviše se osjetila prošle godine za Svjetski dan misija s obzirom da je bio ograničen broj vjernika na svetim misama, kao što su bila ograničena i okupljanja i organiziranja različitih akcija. No, unatoč tomu vjernici su osobno preko misijskih računa nastavili pomagati, kako pojedine misionare, tako i razne akcije među kojima je tijekom 2020. na razini Crkve bila i akcija Protiv korone u misijama. Ohrabrujuća je spoznaja da unatoč situaciji koja je zadesila i naše vjernike tijekom pandemije, u kojoj mnogi nisu imali priliku raditi ili su potpuno ostali bez posla, nije nestalo želje i volje pomoći onima kojima je još teže.

Prošlogodišnja Misijska nedjelja obilježena je u razdoblju priličnih restrikcija s obzirom na koronavirus. Kako će se obilježiti ove godine?

Ove godine proslava bi trebala ipak biti veća i bogatija samim time što su ograničenja za dolazak na misna slavlja puno slabija. Za pripravu proslave napravljena je prigodna brošura s animacijskim materijalima, koja je poslana župama, vjeroučiteljima i suradnicima diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, tako da vjerujemo kako će se organizirati i euharistijska klanjanja, kao i pobožnost krunice kako bi se i duhovno podržao rad naših misionara. Isto tako znamo da će određene župne zajednice i dječji vrtići pripremiti prodajne izložbe čiji će prihod biti usmjeren našim misionarima.

Već drugu godinu zaredom, nažalost, ne održava se ni Godišnji susret misionara Crkve u Hrvata. Iz komunikacije s njima, kako to utječe na njih te je li izgledno da će se sljedeće godine ipak održati?

Susreti misionara prigoda su da se naši misionari iz različitih zemalja međusobno susretnu i podijele svoja iskustva, ali isto tako da se susretnu s našim vjernicima i dobročiniteljima koji tada imaju priliku iz prve ruke čuti o njihovu djelovanju i o njihovim potrebama. U tome smislu misionarima nedostaje takav susret koji je ujedno i prilika da posjete svoje obitelji i rodne župe s obzirom da tada ostanu dulje u Domovini. Kako se pokazuje, unatoč još uvijek aktualnoj pandemiji život se pomalo vraća u normalu tako da vjerujemo da će se susret, ako Bog da, sljedeće godine ipak održati. Nakon dvije godine bit će to velika radost, kako za misionare, tako i za sve nas.

Crkva u Hrvata, Bogu hvala, ima nemali broj misionara koji djeluju u 30-ak zemalja na pet kontinenata. Koji bi, iz Vaše perspektive, bio glavni razlog njihova spremna odziva misijskom pozivu?

Misijski poziv poziv je svakog kršćanina i u tome smislu svi smo dužni pronositi Radosnu vijest evanđelja svojim životom. Međutim, poziv ići u misije ad gentes, poput svećeničkog i redovničkog poziva, je poseban. Njega Bog stavlja u srce osobe koja jednom kada ga prepozna, odgovara na njega želeći iskustvo Boga i njegove ljubavi koju je osjetila u vlastitome životu donijeti onima koji još nisu imali milost upoznati tu ljubav. Sigurno da u tome odzivu veliku ulogu ima duga povijest kršćanstva koja je ukorijenjena u našemu narodu i koja oblikuje naš identitet pa na određeni način oblikuje i želju da se punina kršćanske istine pronese cijelim svijetom.

Ne smijemo se nikada umoriti razvijati i buditi misijsku svijest. Jeste li se susretali sa svećenicima, redovnicima, ali i laicima koji su posebno zauzeti na tom polju?

Svakodnevno se susrećem s osobama svih staleža koje osjećaju za misije i koje svoje vrijeme ulažu u misijski pastoral. Mnogo je svećenika koji na razne načine pomažu misije, redovnica koje uz molitvu zauzeto na župama osmišljavaju aktivnosti za prikupljanje prihoda te ručno izrađuju raznolike predmete i krunice čijom se prodajom doprinosi djelovanju misionara. Tu su i laici koji se stavljaju na raspolaganje kao volonteri, bilo u našim nacionalnim uredima i župama, ali i u samim misijskim zemljama u koje odlaze kako bi jedan dio svoga vremena i života proveli pomažući u misijskim postajama diljem svijeta.

Na ovom polju uvijek „ima posla“. Na što bi se više trebao staviti naglasak i tko bi bio misionar danas?

Kao što sam već napomenula, misijski poziv je poziv svakog kršćanina i to je ono na što treba staviti naglasak. Smatram također da valja voditi računa da misije ad gentes, odnosno misije u udaljenim dijelovima svijeta gdje još ne poznaju Isusa Krista, nisu jedine misije. Štoviše o misijama se može govoriti i tamo gdje kršćanstvo cvate jer se nikada ne smijemo umoriti kontinuirano i zauzeto pastoralno djelovati. Najzad danas možemo govoriti o misijama tamo gdje su čitave skupine ljudi ili narodi izgubili svoj kršćanski identitet pa govorimo o reevangelizaciji koja je, nažalost, nužno potrebna i starom kršćanskom kontinentu Europi. Dakle posla je puno, no bitno je nikada ne zaboraviti da nam je najvažniji „posao“ razvijati osobni odnos s Isusom Kristom koji je temelj naše nade i koji je naša istinska radost jer ćemo tek obogaćeni vlastitim iskustvom Boga i osnaženi njegovom ljubavlju biti radosni navjestitelji evanđelja gdje god i kome god nas On pošalje.


Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Papa se u brzojavu sućuti prisjeća predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata

Vatikan,  Sri, 18. Svi. 2022.

Papa se u brzojavu sućuti prisjeća predsjednika Ujedinjenih Arapskih Emirata

Papa ističe posebnu zahvalnost za brigu koju je Njegova Visost iskazala Svetoj Stolici i katoličkim zajednicama u Emiratima, kao i za njegovu predanost vrijednostima dijaloga, razumijevanja i solidarnosti među ljudima i vjerskim tradicijama

Na današnji dan rođen svetac koji je volio mlade – sv. Ivan Pavao II.

Svijet,  Sri, 18. Svi. 2022.

Na današnji dan rođen svetac koji je volio mlade – sv. Ivan Pavao II.

Rođen je u malom mjestu Wadowice, na jugu Poljske, grad na rijeci Skawi sa ne punih 20 tisuća stanovnika.

Održana Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Sarajevo,  Sri, 18. Svi. 2022.

Održana Skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica BiH

Predavanje o duhovnom razlučivanju prema savjetima i načelima iz duhovnog iskustva svetog Ignacija Loyolskoga održao je superior isusovačke zajednice o. Mato Anić.

Misnim slavljem obilježena 30 obljetnica smrti banjolučkog biskupa Alfreda Pichlera

Banja Luka,  Sri, 18. Svi. 2022.

Misnim slavljem obilježena 30 obljetnica smrti banjolučkog biskupa Alfreda Pichlera

Svetu misu je predslavio biskup banjolučki mons. Franjo Komarica