S. Ana Marija Kesten, provincijska glavarica Sarajevske provincije sestara SMI-a

U vjerničkom životu BiH, poglavito Vrhbosanske nadbiskupije, rado se i s velikom zahvalnošću sjeća lika prvog vrhbosanskog nadbiskupa sl. Božjeg Josipa Stadlera čiji plodovi i danas žive, poglavito kroz njegove sestre Služavke Malog Isusa. Ususret Danu Sarajevske provincije SMI-a, razgovarali smo s poglavaricom s. Anom Marijom Kesten.

Razgovarala: Josipa Prskalo

S. Ana Marija rođena je 10. travnja 1968. u Đelilovcu kod Turbeta, općina Travnik. Osnovnu školu završila je u rodnom mjestu, a nakon nje, 1982., ušla je u kandidaturu Družbe sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, u samostan Betlehem.

Prve zavjete položila je 15. kolovoza 1987. u Čardaku, a doživotne 1994. u Zagrebu.

U jesen 1991. otišla je u Rim na studij pedagogije na Papinskom sveučilištu Salesiana, koga je uspješno završila 1996. Za vrijeme studija pohađala je edukacijski program za vodstvo i rad u odgojno-rehabilitacijskim ustanovama, koga je organizirala Konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica u Rimu za redovnice iz Hrvatske i BiH.

Potom je obnašala razne i važne službe u domovini i inozemstvu, a 2018. ponovno je preuzela dužnost odgojiteljice i ravnateljice Stadlerova Dječjeg Egipta u Sarajevu.

Na XVI. redovitom Provincijskom kapitulu 24. lipnja 2020. na Gromiljaku izabrana je za provincijsku glavaricu Sarajevske provincije sestara SMI-a.

Poštovana s. Ana Marija, ususret Danu Sarajevske provincije Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije Služavki Malog Isusa, u kakvu ozračju sestre dočekuju ovaj 53. rođendan, s obzirom na cjelokupnu stvarnost u državi i svijetu?

Za ovogodišnju proslavu Dana provincije sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije, koga slavimo na svetkovinu Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, pripremamo se zahvalnom molitvom Majci Mariji za njezinu prisutnost i vodstvo, moćnu zaštitu u sadašnjosti i zagovornu pomoć u budućnosti. Bogu smo zahvalne što se nazire kraj pandemije COVID-a-19, koji će nam omogućiti proslavu Dana provincije bez straha i bez mjera predostrožnosti koji su obilježili naše zadnje dvije proslave. Iako živimo u vremenu u kome su naglašeni nemiri i strahovi u različitim sferama društvenog života, a koji prate i našu domovinu, želimo s vjerom u Božju pomoć, Božju blizinu i zagovor naše nebeske zaštitnice Bezgrješne živjeti svaki novi dan u radosti i pouzdanju da je Bog gospodar svega, da on vodi i upravlja svime i kad nam se čini da je čovjek uzeo si slobodu biti bog na zemlji. Stvarnosti koje nas dotiču u svakodnevici nastojimo živjeti kao Božji nailazak u život naše Provincije i svake njezine članice.

Raduje činjenica da i nakon više od pola stoljeća Sarajevska provincija ne gubi polet i zamah koji je u „stadlerovke“ ugradio njihov utemeljitelj, prvi vrhbosanski nadbiskup sl. Božji Josip Stadler. Kakvo je trenutno brojčano stanje provincije?

Ova provincija broji 66 sestara. Doživotno zavjetovanih je 62; sestara juniorki četiri; jedna je novakinja prve godine i dvije kandidatice.

Kada govorimo o novim zvanjima, koliko ih ima općenito u Družbi te osjete li se neke promjene posljednjih godina kada je na sve segmente ljudskog života utjecala pandemija koronavirusa?

Kao što se osjeća nedostatak novih duhovnih zvanja u redovničkim zajednicama u našoj mjesnoj Crkvi i općenito u svijetu, tako i naša Družba živi tu stvarnost. Bogu smo zahvalne što nas nije zaboravio i što nam unatoč krizi koja se osjeća, šalje mladih duša koje ga žele ljubiti i slijediti u našoj Družbi. U ovoj godini u Družbi imamo tri kandidatice, tri sestre novakinje i sedam sestara juniorki.

Svjesne smo da na stvarnost krize zvanja o kojoj se puno govori utječu uvelike brojne promjene u društvu, obitelji i Crkvi. Veliki trag u životima djece, mladih, obitelji, kao i unutar redovničkih zajednica ostavila je i pandemija koronavirusa. Ponajprije je unijela strah od međusobnih susreta vani i unutra. Otuđila je najbliže članove jedne od drugih. Ponestalo je međusobna druženja, kao i potrebe za istinskim susretima. Crkve su nam sve praznije i smanjene su mogućnosti raznog apostolskog djelovanja u župama i našim samostanima. Mnoge redovničke zajednice koje su pastoralno djelovale morale su zatvoriti svoje samostane i pastoralne centre glede apostolata, te čekati vrijeme ponovne mogućnosti organiziranja raznih aktivnosti za djecu, mlade i obitelji. Sve ovo doprinijelo je smanjenju vodstva mladih i susreta s njima, a tako i njihovim odlukama za redovnički ili svećenički poziv. Još uvijek se osjećaju posljedice koje je ostavila pandemija i unutar naših redovničkih zajednica, zato će trebati mudrosti i milosti prepoznati što nam je činiti danas i što Gospodin želi poručiti nama Bogu posvećenim osobama s ovom kušnjom koja je zahvatila cijeli svijet.

Glede života Sarajevske provincije, koji su aktivni projekti koje biste izdvojili, te koliko Družba broji samostana i sestara na teritoriju BiH?

Naša provincija imaosam samostana na teritoriju BiH, a jedan samostan s pastoralnim centrom u Livnu imaju sestre Splitske provincije. Također sestre djeluju u pet zajednica od kojih su četiri formirane u crkvenim ustanovama u BiH, jedna u župi. Broj sestara Služavki Maloga Isusa Sarajevske provincije koji živi i djeluje na teritoriju BiH je 45, i tri sestre Splitske provincije. Od važnijih projekata u Provinciji izdvojila bih brigu sestara oko djece bez roditeljske skrbi, pružanje podrške roditeljima kroz odgoj djece u vrtićima, pomaganje siromašnim obiteljima, skrb za bolesne i nemoćne osobe za koje njihova djeca traže smještaj i njegu u našim samostanima ili pružanje pomoći bolesnim i osamljenim osobama posjetom u njihovim kućama, pružanje pomoći i podrške našim sestrama misionarkama u njihovu karitativnom radu s najsiromašnijima. Nezanemariv je doprinos sestara u pastoralnom radu u nekoliko župskih zajednica, u crkvenim institucijama i briga za naše bolesne i nemoćne sestre koje svojom molitvom i žrtvom doprinose životu i apostolatu Provincije i mole za potrebe cijele Svete Crkve. Veliko je polje rada. Žetva je velika, a radnika malo. Nastojimo prema našim mogućnostima ne zanemariti ništa i nikoga od onih koje nam Gospodin stavlja svaki dan na put služenja.

Uz Dan provincije obilježava se i 104. obljetnica smrti nadbiskupa Stadlera. Što nam možete reći, u kojoj je fazi kauza za njegovo proglašenje blaženim?

Za sestre Služavke Maloga Isusa ovaj blagdan je važan, ne samo kao Dan provincije, već i kao spomen na Utemeljiteljev prijelaz iz ovoga života u vječni. O važnosti čuvanja spomena na oca Utemeljitelja na ovaj dan zapisala je tadašnja vrhovna poglavarica Družbe s. Krescencija Zwifelhofer: „Neumrla neka bude ljubav naših sestara Služavka Maloga Isusa k njemu; a neumrla i njegova ljubav k Družbi našoj. Uspomena na njega mora da živi, dok živi zadnji član Družbe. On nije Utemeljitelj samo onih s kojima se tako ljubazno i očinski odnosio, onih koje su ga poznavale, nego je otac Utemeljitelj svih onih koje će živjeti, ako Bog dade i za tisuću i više godina do vijeka i kroz svu vječnost. Utemeljitelj se ne može nijednom drugom osobom nadomjestiti i nadoknaditi ga.“ Za nas sestre je ovo svojevrsna oporuka te s ljubavlju i zahvalnošću nastojimo u cijeloj Družbi uz slavlje Bezgrješne čuvati spomen na oca Utemeljitelja i na njegovu duhovnu baštinu koju nam je ostavio. Na osobit način zahvaliti Bezgrješnoj što je pratila njegov život i služenje u Crkvi, te ga prije smrti oslobodila svih ovozemaljskih dugova kako bi mogao mirno poći ususret Ocu nebeskomu i položiti mu svoj račun. Na kraju svoga zemaljskog života uskliknuo je Bezgrješnoj ovim riječima: „Hvala ti, Imaculato, što si me oslobodila od svih dugova, sad mogu mirno umrijeti!“

Glede njegove kauze o proglašenju blaženim, mogu reći da su svi potrebni dokumenti predani na Kongregaciju za kauze svetaca u Rim. Sad je sve u procesu proučavanja njegova života o kome će Kongregacija izreći svoj sud. Ono što mi možemo i trebamo činiti je moliti da kod Oca nebeskoga izmoli čudo koje će priznati Sveta Crkva i uz sve druge potrebne dokumente zaključiti proces njegova uzdignuća na čast oltara.

Nastavak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba