Razgovor sa s. Marijanom Pintarić

Na početku, možete li nam reći nešto o nastanku centra Marjanovac?

Centar Marjanovac sa sjedištem u Bosanskom Aleksandrovcu, u blizini Banje Luke je nevladina udruga osnovana 2003. godine. Nastala je kao izraz duge želje sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Regije Zagreb da daju konkretni odgovor na potrebe sadašnjeg vremena. Sestre Klanjateljice Krvi Kristove borave na ovim prostorima od 1879. godine nastojeći u svim tim godinama u svom poslanju biti odgovor na upit kako trenutnu situaciju onih koji su u potrebi učiniti humanijom. Prve sestre u Aleksandrovac došle su 1885. godine i bavile s poučavanjem. Poslanja su se mijenjala prema društvenim potrebama i kuća u Aleksandrovcu sestrama je u posljednje vrijeme služila kao kuća novicijata i kuća odmora za starije sestre. U vrijeme ratnih događanja, 1995. godine kuća je oduzeta a vraćena je 2000. godine. Prije samog povrata imovine sestre su zajednički vrjednovale koju namjenu dati kući. Problem ovisnosti o drogama sestre su prepoznale kao problem kojeg često društvene strukture negiraju i zaobilaze te su odlučile da kuća u Aleksandrovcu bude centar za odvikavanje od ovisnosti. Suradnja sestara u Italiji sa svećenikom don Mariom Picchi, osnivačem Talijanskog Centra Solidarnosti (CeIS) koji se od ranih 70-tih bavi problemom ovisnosti usmjerio je centar Marjanovac da od samog početka svog nastajanja zatraži formaciju i edukaciju te superviziju od CeIS-a koji provodi program Projekt čovjek. Ove godine Centar obilježava 5. godinu svog postojanja i djelovanja.

Koja su osnovana načela prema kojima se vodite u radu sa štićenicima?

Centar Marjanovac svoj pristup ljudima gradi kroz profesionalni okvir koji se temelji na filozofiji i metodologiji programa Projekt čovjek. Stav dubokog poštivanja ljudske osobe je prvi princip koji nas vodi u susretu s ovisnikom. Ekonomski, socijalni, kulturni uvjeti ili pak nacionalna ili vjerska pripadnost onih koji nas traže nisu mjerila na osnovi kojih donosimo svoje odluke. Vođeni principom poštivanja osobe temeljnu ulogu u radu dajemo istinskom slušanje osobe bez izražavanja vlastitih prosudbi i predrasuda. U svakom se korisniku nastoji probuditi vjera u njegove vlastite mogućnosti i kreativnosti koje posjeduje kao ljudska osoba, a koje su bile gušene godinama drogiranja. Korisnik je osoba na putu s kojom se dijele nade i strahovi, planovi i očekivanja utkana u želju za slobodnim životom.

Možete li nam malo pojasniti o čemu se radi u Projektu čovjek?

Projekt čovjek nastoji promicati rast svakog pojedinca svojstven njegovoj posebnosti. U korijenu je duboka vjera u svako ljudsko stvorenje, neovisno o njegovim kvalitetama, o kulturnoj ili socijalnoj pripadnosti. Cilj je slobodna osoba, svjesna svojih mogućnosti, u kojima može rasti i razvijati se i po kojima može sudjelovati u svojoj društvenoj sredini kao protagonist svoje sreće. Ovisnost narušava samopoštovanje, guši nadu. Projekt čovjek vjeruje i teži cjelovitosti čovjeka i njegovom integritetu te traži načina da osoba zadobije povjerenje u sebe i da s nadom korača u susret svojoj budućnosti.

Što biste nam kazali koji su ciljevi ovog Centra?

Centar Marjanovac ima za cilj ponuditi osobama koje traže pomoć program kroz koji će se osposobiti za zdrav i slobodan život bez korištenja psihotropnih supstanci, ponuditi im mogućnosti razvijanja povjerenja u svoje sposobnosti, izgradnje nosive mreže zdravih međuljudskih odnosa te da se kao slobodne osobe uključe u svoju socijalnu sredinu prihvaćajući u odgovornosti svoju ulogu. Iz tog razloga u sklopu programa organizirane su grupne aktivnosti, socijalno-pedagoška pratnja, potpora članovima obitelji te post-programska briga.
Centar Marjanovac surađuje sa pojedincima, vladinim i nevladinim organizacijama te međunarodnim institucijama aktiviranima oko problema ovisnosti.
Također se uključuje u preventivna djelovanja na području problema ovisnosti.

Kako se i na koji način provode programi odvikavanja?

Program u Centru Marjanovac traje oko dvije godine. Odvija se kroz četiri faze, a svaka od njih ima svoje specifične ciljeve. Prva faza je faza prihvata sa ciljevima odvajanja osobe od supstance, stvaranje osjećaja pripadnosti i povjerenja.
Druga faza, faza je terapijske zajednice sa ciljevima introspektivnog rada kako bi se došlo do posvješćivanja uzroka koji su doveli do kontakta s drogom. U istinskom susretu sa sobom osoba upoznaje svoje emocije, ima slobodu izraziti ih kao i vrednote koje nosi u sebi.
Treća faza je faza resocijalizacije sa ciljevima vrjednovanja postignutih spoznaja ostvarenih u dosadašnjem terapijskom hodu i pratnje korisnika u postepenom povratku u njegovu socijalnu, obiteljsku i radnu sredinu.
U četvrtoj fazi korisnik boravi izvan zajednice u svojoj obiteljskoj sredini i ima mogućnost vrednovati zajedno sa Centrom svoj prijeđeni put. Sa postizavanjem potpunog uključenja korisnika u njegovu sredinu vrednuje se cijeli terapijski hod te se zatvara terapijski proces.

Postoji li zanimanje mladih za Vaš Centar, budući da se često na medijima može čuti ova tema?

U svom petogodišnjem djelovanju Centar ima stalne kontakte s osobama s problemom ovisnosti s područja Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Kako je to mješovita terapijska zajednica u kontaktu s nama su mladići i djevojke s navedenih područja te njihove obitelji. Raspoloživi smo i za kontakte s medijima kako bismo i na taj način bili dostupniji onima koji nas žele potražiti i ući u suradnju s nama.

Svakodnevno možemo čuti kako se donja starosna granica osoba koje prvi put uzimaju drogu svake godine sve više smanjuje. Možete li nam reći koliko je to doista vidljivo u praksi?

Premda je još uvijek relativno kratko vrijeme našeg djelovanja ipak je zamjetljivo da u posljednje vrijeme u kontakt s nama sve češće stupaju osobe mlađe dobi (18-23 godine) što nažalost ukazuje na sve izraženiji problem vrlo ranog ulaska u kontakt s drogama. Ta činjenica također upućuje na problem sve lakše dostupnosti i sve veće ponude droge.

Postoji mišljenje kako većina ovisnika dolazi iz razorenih i nesređenih obitelji. Možete li nam reći što Vi mislite o tome?

U cjelokupnom procesu odrastanja u zauzimanju konkretnog životnog stava obitelj i njena harmoničnost imaju nesagledivo veliko značenje. Obitelj je prvo životno okruženje unutar kojeg ljudska osoba gradi svoj identitet, formira svoj vrijednosni sustav, stvara svoju životnu orijentaciju. Zasigurno da narušeni obiteljski odnosi remete ove važne procese unutar kojih se događa razvoj slobodne ljudske osobe i kod djeteta i mlade osobe ruše temeljni osjećaj povjerenja i tu se onda može desiti iskorak prema drogi koja nudi lažni osjećaj sigurnosti i pripadnosti, prekriva težinu svih unutarnjih konflikata u kojima se mlada osoba može naći, a da u tom momentu uzmanjka toliko značajna potpora obitelji. Kako se mlada osoba razvija tako se treba razvijati i mijenjati odnos roditelja, a ako su odnosi među roditeljima opterećeni sukobima, naravno da to neće moći učiniti na kvalitetan način. Droga ima čudesnu moć pružiti osjećaj samodostatnosti i lažne sigurnosti.

Iako je centar „Marjanovac“ nereligiozna udruga, možete li nam iz svog iskustva rada s osobama s problemom ovisnosti reći koju i koliku ulogu u procesu odvikavanja ima osobna vjera pojedinca?

Vjera je istinska promicateljica ljudskih vrjednota i u potpunosti usmjerena na dobro čovjeka. U čovjeku vjerniku ona budi nadu nepobitno važnu za hod naprijed posebice u situacijama krize. Vjera daje iskustvo moguće promjene ljudske osobe a to je zapravo i cilj terapijskog procesa. Centar Marjanovac nadahnjujući se na programu Projekt čovjek duboko poštuje osobno vjersko opredjeljenje svakog korisnika. U svom djelovanju ne uzimamo praksu vjere u terapijske svrhe. Vjera trajno podržava u čovjeku želju za iskustvom pravednijeg, poštenijeg, čovječnijeg slobodnog ljudskog hoda što onda u korijenu jača motivaciju za sudjelovanje u terapijskom procesu.

Koliku ulogu u tom procesu odvikavanja ima obitelj pojedine osobe? Jesu li im nekada i oni smetnja?

Centar Marjanovac u svom djelovanju traži i oslanja se na suradnju s obitelji. Očekivanja koja obitelj može imati u odnosu na korisnika mogu biti opterećavajuća i mogu otežavati proces promjene. Promjena koja se treba dogoditi u osobi treba se dogoditi kao rezultat njene potrebe a ne kao odgovor na očekivanja obitelji. Razumljivo je da su roditelji opterećeni iskustvom ovisnosti svog djeteta duboko obilježeni strahom iz kojeg vrlo često reagiraju zaštitnički u odnosu na svoje dijete što opet otežava razvoj slobodne ljudske samosvjesne i samosvojne osobe. Iz straha nije moguće razviti ni odnos povjerenja a koji je nužan za međusobne zdrave relacije.
Uvažavajući značaj i ulogu obitelji u procesu izlaska iz problema ovisnosti Centar Marjanovac inicira i podupire grupe roditelja koje su bazirane na radu grupa za samopomoć. Takve skupine podupiru roditelje i ostale članove obitelji za što kvalitetniji izlazak iz problema ovisnosti.

Budući da ste susreli dosta različitih životnih priča što je prema Vašem mišljenju najčešći razlog početka konzumiranja droge i zašto je mladima droga dosta privlačna?

Ritam suvremenog društva nameće u svijesti mladih ljudi mnogovrsne iskrivljene potrebe.
Potreba za uživanjem bez puno truda jedna je od takovih .Vrlo brz i naoko efikasan odgovor na tu potrebu daju psihotropne supstance. Mlado ljudsko biće željno je novih spoznaja, iskustava, psihotropne supstance ga uvode u svijet, za njega do tada, neslućenih mogućnosti, no ubrzo zbog posljedica taj svijet postaje kula od karata koja se ruši i prije nego je podignuta.
Droge su privlačne mladima jer pružaju osjećaj moći koji je ipak lažan jer se ne temelji na stvarnim kvalitetama osobe nego na djelovanju kemije. Besperspektivnost i vrijednosna dezorijentiranost današnjice prostor su koji ni po čemu nije privlačan mladoj osobi koja još uvijek istražuje svoje mogućnosti. Droge su jedan od putova koji pruža prividni bijeg od takove zamršene realnosti i koje osobu čine potpuno indiferentnom na aktualnost situacije.

Što biste savjetovali roditeljima koji sumnjaju da njihovo dijete konzumira drogu? Koji su znakovi sigurni pokazatelji toga?

Roditelji dobri poznavatelji svoje djece uočit će promjene u ponašanjima koje indiciraju na moguće konzumiranje droge. Promjene će biti vidljive na području raspoloženja, na području odnosa prema svojim obavezama, na području korištenja slobodnog vremena, na čestim izlascima koja nemaju svog vremenskog ograničenja niti konkretnog određenja i smisla. Također jedan od pokazatelja je i povećana neopravdana potrošnja novca i stalna traženja novih količina novaca sa bezbrojnim nizom opravdanja koja nemaju svog utemeljenja. Prema svim tim pokazateljima roditelji trebaju zauzeti ozbiljan stav, ne ignorirati ih i naći pogodnog načina i prilike za otvoreni razgovor temeljeći ga na međusobnom povjerenju i konkretnim zamijećenim činjeničnim stanjima. Ako roditelji ne uspijevaju naći odgovarajući način, pomoć mogu potražiti kod stručnjaka. Najteži i najmanje produktivni način reagiranja je ignoriranje problema.

Na kraju, možete li nam reći što bi društvo ali i Crkva mogli učiniti po pitanju prevencije uzimanja opojnih sredstava, a do sada nisu ili su vrlo malo učinili?

Preventivno djelovanje i društvene i Crkvene zajednice imperativ je koji nema prostora za ustupak. Promicanje istinskih ljudskih vrednota, na koje je na poseban način u svom poslanju pozvana Crkva, jedan je od relevantnih elemenata preventivnog djelovanja u današnjem demoraliziranom svijetu. Mladoj osobi potrebno je pomoći da samostalno i kritički donosi odluke i rješava probleme življenja. Na tom polju neobično je važno raditi na razvijanju komunikacijskih vještina koje će mladu osobu činiti sposobnijom i otvorenijom za odgovorno pristupanje problemima. U suvremenom društvu mladi su vrlo često marginalizirana populacija, stoga je potrebno djelovati na sve većem prostoru njihove društvene subjektivnosti kako bi bili stvarni protagonisti poboljšanja svojih životnih prilika. Problem ovisnosti treba shvaćati kao zajednički problem suvremenog društva koji traži konzistentni odgovor svih raspoloživih društvenih potencijala jer posljedice droge su dalekosežne.

Razgovarala: Bojana Đukić
Objavio: Katolički tjednik