Razgovor sa dr. Tomislavom Markićem

Sinoda, riječ iz grčkoga jezika, znači skup, zbor i sabor, ali i zajednički hod, biti zajedno na putu. Stoga ona poziva na crkveno zajedništvo koje se danas na nov način živi i na području Zagrebačke nadbiskupije. Drugu sinodu i njezin osnovni cilj najavio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić na proslavi Stepinčeva u Zagrebačkoj katedrali 10. veljače 2002. godine: „Sinodom želimo vidjeti kako možemo biti snažnije svijetlo ljudima; kako živimo svoju crkvenost i kršćansko zajedništvo koje nam je darovano Radosnom viješću te kako možemo odgovoriti izazovima današnjice svojim kršćanskim identitetom.“ Ovaj višegodišnji projekt stavljen je pod geslo: „Hodimo u novosti života“ (Rim 6,4).

Druga sinoda Zagrebačke nadbiskupije još nije započela u obliku sinodskih zasjedanja. Ali, višegodišnje pripremno razdoblje pokazalo se vrlo plodonosnim i na tragu je novosti o kojem govori geslo Sinode. Što je obilježilo pripremno razdoblje Sinode i koje je njezino značenje za Zagrebačku nadbiskupiju? Saznali smo u razgovoru s tajnikom Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije dr. Tomislavom Markićem.

Vlč. Markiću, što je Sinoda?

Biskupijska ili dijecezanska sinoda, o kojoj je ovdje riječ, slobodno se može nazvati najznačajnijim okupljanjem jedne mjesne Crkve. Ono što je koncil za opću Crkvu, biskupijska sinoda je u neku ruku za jednu biskupiju. Osim toga, sinode su poslije Drugoga vatikanskog sabora i instrumenti primjene i usvajanja koncilskih zaključaka u jednoj mjesnoj Crkvi. Crkveno pravo biskupijsku sinodu definira kao skupštinu izabranih svećenika i drugih vjernika mjesne Crkve koji pomažu dijecezanskom biskupu na dobrobit sve biskupijske zajednice. Ne treba je miješati s Biskupskom sinodom koja se upravo održava u Vatikanu, a koja je posebno savjetodavno tijelo Svetoga Oca.

Prva sinoda Zagrebačke nadbiskupije održana je 1925. godine. Druga se priprema u potpuno drugačijim okolnostima. Što se od nje očekuje?

Vjerujem da se od Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije očekuje puno. To je pokazalo i pripremno razdoblje u koje su se mnogi uključili svojim prijedlozima, pitanjima i stavovima. Međutim, očekivanja će moći biti ispunjena toliko koliko budemo otvoreni Božjem Duhu, njegovim poticajima i usmjerenjima. Nismo slučajno za geslo pripreme naše Sinode izabrali riječi svetoga Pavla iz Poslanice Rimljanima: „Hodimo u novosti života.“ U njima se prepoznaje temeljno nastojanje kako pripremnog razdoblja, tako i same Sinode. Sinoda jest zajednički hod cijele zagrebačke Crkve prema ostvarivanju jačeg i plodonosnijeg zajedništva, pastoralnog djelovanja, ispravnog suočavanja sa problemima i izazovima suvremenog vremena, te prepoznavanje novih načina evangelizacije današnjeg čovjeka. Sinodom se želi preispitati postojeća crkvena praksa u našoj Nadbiskupiji, te ono što je dobro zadržati, naglasiti i potaknuti, a poboljšati ono što može biti bolje.

Sinodi prethodi intenzivna priprema kroz dvije faze. Prva je prikupljanje prijedloga i pitanja o kojima Sinoda treba raspravljati, a druga su stavovi i mišljenja o postavljenim pitanjima. Kakav je bio odaziv u ovim raspravama?

U prvome krugu pripreme pristigao je 1761 spis s preko šest tisuća različitih prijedloga. Ti su prijedlozi u daljnjem procesu pripreme razvrstani u sedamnaest tematskih područja te razrađeni u ukupno 123 radna lista koji su ponuđeni vjerničkim zajednicama na raspravu i očitovanje stavova. U tome drugom krugu pripreme sudjelovalo je preko 41000 vjernika, a s predsinodskih susreta svećenika, redovništva, vjeroučitelja, crkvenih ustanova, raznih župnih skupina te vjernika angažiranih u različitim granama društva pristiglo je 2500 zapisnika s preko 15700 pojedinačnih mišljenja i prijedloga.

Vlč. Markiću, koje su teme privukle najviše pozornosti?

Predsinodski susreti održani su o svim predloženim temama. Međutim, jasno se razaznaju tematski krugovi kojima su naši vjernici poklonili najviše pažnje u svojim susretima i raspravama, a to su: župa, pastoral braka i obitelji, pastoral mladih, pastoral odraslih, mediji i crkveno izdavaštvo, sakrament potvrde, nedjelja – dan Gospodnji, pučka pobožnost, liturgijska glazba, propovijed, crkveni pokreti i udruge te vjernici laici u Crkvi i svijetu.

Nakon održanih rasprava po župama i zajednicama vjernika, što se trenutno radi u Tajništvu Sinode?

Tajništvo za pripremu Sinode trenutno je najzaposlenije u izradi sedamdesetak sažetaka koji verificiraju i obuhvaćaju rezultate pripreme Sinode po pojedinim temama. Ovaj zahtjevni posao Tajništvo ostvaruje u suradnji s mnogim teolozima i studentima teologije, a ovdje moram istaknuti i nemjerljiv doprinos drugih suradnika u pripremi Sinode: voditelja i članova pojedinih studijskih skupina, župnika i župnih vikara, brojnih volontera i još brojnijih animatora predsinodskih susreta (bilo ih je preko dvije tisuće), čije je sudjelovanje značajno doprinijelo kvalitetnoj pripremi Sinode.

Sljedeći korak je…

Pred nama je izrada radnoga dokumenta (Instrumentum laboris) same Sinode. Taj će dokument biti polazište za rad samih sinodskih zasjedanja na kojima će se on dorađivati i usavršavati sve do sinodskih zaključaka koji će biti predani našem Nadbiskupu na odobrenje. U ovom je trenutku teško govoriti o datumima, ali sve ukazuje na to da će sama Sinoda u skoroj budućnosti moći započeti sa svojim radom.

Pripremno razdoblje Sinode pokazalo je jednu veliku novost u župama Zagrebačke nadbiskupije, a to su susreti i rasprave vjernika o određenim temama. Kako ih ocjenjujete?

Da, vjernici su se, negdje možda i prvi puta, osjetili pitanima o važnim stvarima koje se tiču ne samo njihove župe, nego i čitave Nadbiskupije. Pri tome su naši vjernici pokazali veliku zrelost i dali mnoštvo korisnih prijedloga i mišljenja koja su svoj odraz našla prvo u sinodskim radnim listovima, a siguran sam da će ga pronaći kako u radnom dokumentu same Sinode, tako i u budućim sinodskim zaključcima. Susreti u župama bili su najbrojniji, no osim njih, održani su susreti u crkvenim ustanovama, u skupinama svećenika, redovnika i redovnica, vjeroučitelja, članova crkvenih pokreta i udruga… A osim toga, održano je i više specifičnih, ciljanih predsinodskih susreta mladih, kao i foruma na kojima su se susreli vjernici djelatni u zdravstvu, medijima, politici, znanosti, prosvjeti i športu. Valja spomenuti i preko pedeset održanih seminara za formaciju animatora predsinodskih susreta na kojima je sudjelovalo ukupno preko dvije tisuće vjernika.
Vjernici laici će, dakako, ravnopravno s klericima sudjelovati i na samim sinodskim zasjedanjima. Predsinodske rasprave pridonijele su, osim toga, jačanju župnoga zajedništva, boljem međusobnom upoznavanju vjernika i njihovom aktivnijem angažmanu, a bile su i prigoda za katehezu odraslih.

Iako Sinoda još nije službeno počela, već se vide njezini plodovi. Jedan od njih je Nadbiskupijski pastoralni institut kojem ste Vi ravnatelj Kakav je program njegova djelovanja? I koji su planovi za budući rad?

Nadbiskupijski pastoralni institut u mnogome je plod pripreme Sinode. Mnogi su prijedlozi u raspravama bili usmjereni na poboljšanje i pojačanje župnog pastorala, kao i veću zastupljenost i aktivnost vjernika laika u Crkvi i društvu. Stoga je naš zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, potaknut time, kao i zahtjevima sadašnjeg trenutka, prepoznao potrebu osnivanja Nadbiskupijskog pastoralnog instituta koji za zadatak ima ljudsku, intelektualnu, pastoralnu i duhovnu formaciju i trajno obrazovanje svećenika, đakona, vjeroučitelja i drugih crkvenih i župnih djelatnika i suradnika, zatim istraživanje i promišljanje obiteljske tematike u Crkvi i društvu kao i promicanje dijaloga sa suvremenim svijetom. Ti zadaci opisuju i program rada Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta, u kojemu su neki programi, osobito iz područja formacije crkvenih službenika i suradnika, već zaživjeli, dok se mnogi drugi još planiraju i pripremaju.

Foto: Mihael Sokol
Razgovarala: Tanja Popec
Objavio: Katolički tjednik