Razgovor s vlč. Vlatkom Rosićem

Poznato je da današnje obitelji imaju sve manje vremena na djecu. Zato su ona prinuđena učiti iz medija i od svojih vršnjaka, a to ima mnoštvo negativnih refleksija. Kakva su Vaša iskustva i preporuke?

Naša iskustva su ista kao iskustva svih drugih roditelja i nastavnika. Čini nam se kako se borimo protiv zla koje je nemoguće pobijediti. Međutim, smatramo kako je moguće svesti loš utjecaj medija i vršnjaka na najmanju moguću mjeru, neprestanim nastojanjima odgojiti učenike za više vrednote, naučiti ih razlikovati dobro i zlo, te da mnogo toga što se u medijima prezentira kao ideal nije ništa drugo doli prevara. U tom kontekstu neprestano kontatktiramo s roditeljima, da vidimo kako se djeca ponašaju u svojim domovima, koliko im roditelji dopuštaju vremena proboraviti ispred televizije, računara, u igri s vršnjacima. Ukoliko vidimo da roditelji ne vode brigu oko toga kako njihova djeca provode vrijeme, sugeriramo im da malo više računa povedu o svojoj djeci. Čini nam se da danas osim poslanja odgoja i obrazovanja djece, ponekad i neke roditelje moramo odgajati.

Za početak, recite nam kako je započela nova školska godina u Centru čiji ste ravnatelj? Ima li nekih bitnijih izmjena u odnosu na dosadašnje godine po pitanju broja upisanih, planu i programu te ostalim elementima odgojno-obrazovnog procesa?

Ova školska godina, kao i svaka druga započela je na opće zadovoljstvo učenika, roditelja i nastavnika. Iako se ponekad čini da djeca ne vole školu, ja sam uvjeren da je škola već počela nedostajati učenicima, ali i svima nama koji ih pratimo u njihovom odrastanju. Također, možemo konstatirati da nema nekih bitnih promjena u odnosu na protekle godine. Idemo zacrtanim putem i nastojimo držati konstantu koja će jamčiti adekvatno odgojno-obrazovno usavršavanje đaka. Naravno, postoje neki uvjeti koje ne možemo kontrolirati, a to je recimo činjenica da je protekle dvije godine znatno smanjen broj djece uzrasta prvog razreda srednje škole. To su djeca rođena za vrijeme rata i jasno je da se manji broj roditelja odvažio imati djecu za vrijeme rata. Ja čestitam tim roditeljima koji su u to vrijeme imali hrabrosti rađati djecu jer se sada sigurno nisu pokajali. Taj manji broj djece se odrazio na sve srednje škole, a tako i na Opću gimnaziju našeg Centra, gdje protekle dvije godine bilježimo manji broj upisanih učenika. Međutim nakon ovog perioda, već iduće školske godine planiramo da će se broj djece povećati, a tako i broj upisanih u naš Centar.

Centar se od samih početaka nastojao proširivati i usavršavati, uvoditi novine koje će doprinijeti poboljšanju odgojno-obrazovnog procesa. Možete li spomenuti neke od dosadašnjih kao i planove budućih?

Materijalna opremljenost škole je jako bitan čimbenik općeg uspjeha ogojno-obrazovnog procesa, ali ne i jedini. U tom kontekstu KŠC „Sv. Franjo“ u Tuzli, kao i svi Katolički školski centri u Bosni i Hercegovini, veliku pozornost poklanjaju opremanju škole. Cilj je da učenici i nastavnici u školi imaju sve uvjete koji su im potrebni kako bi sve funkcioniralo kako treba. Od nekih zahvata na Centru možemo spomenuti kako je dovršen Internat za učenike i studente, zatim je postavljen video nadzor zbog sigurnosti učenika, amfiteatar je opremljen informatičko-elektroničkom opremom za prezentacije i puštanje filmova, a uskoro se dovršava i produženi boravak za učenike nižih razreda Osnovne škole. Smatramo kako je taj proces nabave i opremanja Centra pri svome kraju te kako treba posvetiti pozornost uvođenju novina koje će pripomoći unaprijeđenju unutarnje strukture škole. Jedna od novina, što nisam spomenuo u prethodnom pitanju, je svakako izmjena postojećeg nastavnog plana i programa. Nastavni plan i program, je vlastiti za cijeli Sustav Katoličkih „Škola za Europu“ i na snazi je od školske 2004./2005. godine. Smatramo da je ovaj nastavni plan i program dobar jer mu je bio cilj rasterećenje učenika i usmjerenje na izborna područja, međutim želja nam je još ga više usavršiti. Tako da naredne školske godine možemo očekivati izmijenjeni plan i program u Sustavu Katoličkih „Škola za Europu“. Osim toga ćemo još više poraditi na odgojnoj dimenziji naših učenika. U tom kontekstu formirana je radna grupa koja ima za cilj analizirati kakav je odgoj u Katoličkim školskim centrima, kako bi ovaj važan aspekt naših škola još više istaknuli.

Što to, po Vama, ima ovaj Centar a što nemaju druge škole u Tuzlanskoj županiji?

Ono po čemu se mi razlikujemo od ostalih škola je, prije svega, moderna i opremljena škola, zatim nastavni plan i program i naravno poseban pristup odgoju učenika. Mi sebe ne smatramo nekom elitnom školom koja će se držati iznad ostalih po pitanju učenika koje primamo, jer mi primamo sve učenike koji pokažu interes za našu školu i naravno koji ispunjavaju uvjete upisa. Stoga u našem Centru nisu svi odlikaši, ali mi se ne odričemo niti lošijih učenika, nego i njima pokušavamo pružiti mogućnost da pokažu maksimum svojih sposobnosti. Svaka škola voli dobre učenike, koji pokazuju iznimne rezultate i donose prva mjesta s natjecanja, ali smatram da je veličina naše katoličke škole što ulaže dodatni napor da odgoji i obrazuje učenike koji se moraju više potruditi kako bi svladali zahtjevni nastavni plan i program. Nadalje, mnogi roditelji koji upisuju djecu u našu školu napominju da je jedan od osnovnih razloga što su se za to odlučili, činjenica da je naša škola sigurna od bilo kakvog oblika nasilja, netolerancije ili mogućnosti upadanja u loše društvo, drogu, alkohol i sve druge pošasti s kojima se susreću mladi ljudi. Činjenica da u našim školama nisu zabilježeni među-nacionalni ili među-vjerski sukobi, govori o tome kako je moguće u Bosni i Hercegovini imati školu koja će biti lišena dnevno-političkih trvenja.

Treba naglasiti da oko 90% učenika po završetku obrazovanja u Centru odlaze na studije. Uspješni su studenti a veliki broj njih već i uspješni poslovni ljudi. Jesu li oni svjesni činjenice da je temelj svega toga osnovno i srednje obrazovanje?

Smatram da postaju svjesni tek kada upišu fakultete. Sudeći po reakcijama onih koji kontaktiraju s nama, možemo zaključiti da se naša zahtjevnost isplati. Naravno, tijekom školovanja neki učenici i roditelji ponekad to ne uviđaju, ali mi ne ćemo odustati od ovakvog pristupa koji daje jako dobre rezultate.

Treba li tu činjenicu možda malo više naglašavati generacijama koje dolaze?

Mi neprestano naglašavamo kako naša zahtjevnost u odnosu na druge škole nije sama sebi cilj. I da to što se za našu tricu u nekoj drugoj školi može dobiti petica, ima za cilj navikuti učenike na rad, red i disciplinu koji će im pomoći u životu.

Zašto pojedinci smatraju da je ovo škola isključivo za bogate? Je li riječ o neutemeljenim zaključcima ili je pak obrazovanje u ustanovi čiji ste ravnatelj nešto skuplje u odnosu na druge škole?

Već sam prethodno spomenuo kako naša škola nije elitna ni u kom obliku, pa ni po pitanju materijalog statusa učenika. Obrazovanje u svim osnovnim i srednjim školama u Bosni i Hercegovini a tako i u Katoličkim školskim centrima je besplatno i tu nema razlike u odnosu na druge škole. Također, možemo reći da se u našim Centrima, kao i u drugim školama nalazi određeni broj djece čiji su roditelji u težoj materijaloj situaciji. Tim učenicima nastojimo pomoći u nabavci udžbenika, odjeće, obuće, prijevoza, užine, tako što tražimo donacije i organiziramo humanitarne akcije.

Na koji način se u KŠC-u „Sv. Franjo“, Tuzla odvija vjeronauk? Što je sa djecom koja nisu katolici i kolika je opća zainteresiranost za vjeronauk?

Vjeronauk se u našim Centrima, u skladu s nastavnim planom Sustava Katoličkih „Škola za Europu“, odvija jedan sat tjedno, za razliku od ostalih škola koje izvode vjeronauk dva sata tjedno. Razlog tomu je davanje prvenstva odgoju u vjerskoj zajednici kojoj učenici pripadaju. Učenici koji nisu katolici mogu odabrati vjeronauk vjerske zajednice kojoj pripadaju: islamski ili pravoslavni. Ukoliko se ne odluče niti za jedan od vjeronauka obvezni su slušati predmet Moral i etika. Zainteresiranost za vjeronauk je u skladu s vjerskom pripadnošću pojedinih roditelja i učenika. No ponekad se dogodi da roditelji učenika koji nisu katolici, šalju djecu na katolički vjeronauk, jer smatraju kako će tamo biti bolje odgojeni.

Promicatelj Katoličkih škola za Europu, mons. dr. Pero Sudar je nedavno kazao kako „nema katoličke škole bez katoličkog profila njezinih djelatnika“. Koliko se radi na duhovnoj izgradnji djelatnika kada je u pitanju KŠC „Sv. Franjo“ Tuzla?

Naravno da su djelatnici ti koji su duša i srce pojednine škole, i da njihov svjetonazor uvelike utječe na odgoj djece. Stoga se velika pozornost poklanja duhovnoj izgradnji djelatnika Katoličkih školskih centara. Organiziraju se duhovne obnove prigodom Božića i Uskrsa, svaki seminar za djelatnike Sustava Katoličkih „Škola za Europu“, osim pouke u struci je prigoda za duhovnu izgradnju. U skorije vrijeme se razmišlja o organiziranju duhovnih vježbi za djelatnike Katoličkih školskih centara. Ali smatramo kako nam je potrebno još više poraditi na duhovnoj izgradnji naših djelatnika.

Nedostaje li današnjim generacijama malo više odgoja u vjeri?

Današnjim i svim generacijama treba više odgoja u vjeri. Jasno nam je da se nalazimo u post-komunističkom vremenu kada su mnogi odgajani kao da nema Boga, a kada nema Boga nema ni zakona, ni morala. Taj trend je u nekim miljeima preživio i nastavlja širiti svoj otrov. Jedini protuotrov je oduševiti mlade ljude za vrijednosti kao što su: obitelj, vjera i ljubav prema domovini. Smatram kako katoličke škole imaju nezaobilaznu ulogu u svemu tome.

I na kraju, kako bi glasila Vaša poruka učenicima na početku nove školske godine?

Moja poruka učenicima, ali i roditeljima i svim nastavnicima je želja za sretan početak nove školske godine. U današnjim teškim vremenima kada je školstvo opterećeno dnevno-političkim manipulacijama, kada se svake školske godine postavlja pitanje hoće li nastava krenuti na vrijeme, kada nastavnici nisu sigurni u svoj status, moramo se svi prisjetiti ideala zbog kojih smo odabrali ovo zvanje: to je odgoj i obrazovanje mladih naraštaja. Djecu ne zanima kriza u državi, njih ne zanima recesija, štrajkovi i svi problemi koji opterećuju nas odrasle, oni žele imati sretno djetinstvo i naš zadatak – roditelja, nastavnika i cijele društvene zajednice – je pružiti im uvjete da imaju koliko-toliko sretno najljepše razdoblje ljudskog života. Učenicima poručujem da budu otvorenog uma i srca za nova saznanja iz područja predmeta koje će učiti te da budu marljivi i poslušni, kako bi bili na ponos svojim roditeljima i školama koje pohađaju.

Razgovarala: Ankica S.Ć.