Razgovor s provincijalkom Sestara Milosrdnica, s. Koronom Cigić

Sv. Vinko Paulski utemeljitelj je reda Sestara Milosrdnica. Možete li nam reći što ga je ponukalo na utemeljenje ovoga Reda u Crkvi te koje područje djelovanja Vam je ostavio u zadaću?

Početak naše redovničke zajednice veže se uz jednu propovijed sv. Vinka dok je bio župnik na seoskoj župi u okolici Pariza. Tada je pozvao vjernike da pomognu obitelj čiji su svi članovi bili bolesni i siromašni. Oni su se tako velikodušno odazvali te Vinko brzo uviđa kako pomaganje ne može biti stihijsko nego se mora organizirati. Nastaju najprije bratovštine koje djeluju povremeno, volonterski. S vremenom se iskristalizirala potreba potpunog predanja ovom djelu. Oko Vinka su se okupile jednostavne seoske djevojke koje su svoj život željele posvetiti Bogu, služeći bližnjima u potrebi. Pomagale su bolesnima i starima, sakupljaju ostavljenu djecu, brinule se za njihov odgoj i opismenjavanje. U ovom radu Vinku nesebično stoji na raspolaganju Lujza de Marrillac, pobožna gospođa iz plemićke obitelji, puna želje i snage za pomaganje bližnjima. Ona se posebno posvetila napuštenoj djeci i organiziranju sestarske zajednice koja dobiva naziv Družba Kćeri kršćanske ljubavi. Ova se zajednica jako brzo proširila po Francuskoj a s vremenom i po cijelom svijetu. Direktno, ili inspiriran Vinkovim duhom nastaje veliki broj danas administrativno neovisnih kongregacija. Jedna od njih je i Družba sestara milosrdnica s matičnom kućom u Zagrebu. Tamo su milosrdnice došle 1845. godine iz Zamsa i Insbrucka u Austriji i samo nakon jedanaest godina postale neovisna zajednica jer se javljao veliki broj domaćih kćeri koje su dolazile iz drugačije kulture i govorile drugi jezik. Karizma zajednice je služenje milosrdnoj ljubavi na dva glavna polja rada: zdravstveno-socijalnom i odgojnom.

Danas, 350 godina nakon njegove smrti sestre i dalje nastavljaju koračati njegovim stopama pomažući prije svega one najpotrebnije, a zatim djelujući na karitativnom i socijalnom području u raznim krajevima svijeta. Možete li nam reći nešto više o djelovanju Sestara Milosrdnica u Bosni i Hercegovini?

U BiH sestre dolaze 1871. još za turskog vremena, najprije u Sarajevo a ubrzo i u druge gradove. U svim ovim mjestima otvaraju škole i šire svoje djelovanje do Drugog svjetskog rata, kada im se zabranjuje rad u odgoju a zgrade oduzimaju. Paralelno s odgojnim radom sestre se brinule o bolesnicima radeći u bolnicama na više mjesta. Naša današnja Provincija posvećena Majci Divnoj teritorijalno se poklapa s granicama Bosne i Hercegovine i trenutno ima 72 zavjetovane sestre. U mirovini, u službi zajednice i na školovanju su 22 sestre. Sve ostale, njih 50, su u apostolatu. Na socijalno-zdravstvenom području rade u bolnicama, staračkim domovima i gdje mogu, brinu se za bolesne po kućama. Na odgojnom području djeluju u vrtiću, internatu, školama i kao suradnice na župama. U školama u Žepču, Sarajevu, Livnu, Mostaru, Kruševu i Stocu predaju vjeronauk, njegu bolesnika, hrvatski i njemački jezik i glazbu. U župnom apostolatu rade u katedrali u Mostaru, na župama u Livnu, Kruševu i Stocu, te u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu. Vikendima, trajno ili povremeno, pomažu na nekoliko župa.

Osim redovničkih zajednica, u svijetu postoji i Društvo sv. Vinka Paulskog, u sklopu kojega je i udruga u Hrvatskoj. Možete li nam reći nešto više o tome?

Udrugu sv. Vinka Paulskog osnovala je u Parizu nekolicina studenata katolika koje je oko sebe okupio Emmanuel Bailly, utemeljitelj “Katoličkog glasnika“. Konferencija se stavila pod zagovor sv. Vinka Paulskog, čiji im je duh i primjer bio nadahnuće, i Blažene Djevice Marije.Uskoro su uspostavili blisku suradnju sa sestrom Rozalijom Rendu, milosrdnicom, koja ih je podučila kako će siromasima služiti sa ljubavlju i poštovanjem, te im pomagala pri nabavci i distribuciji sredstava za siromahe. Nakon širenja u provincije, Udruga se do 1850. proširila po čitavoj Europi i Sjevernoj Americi, a potom i Južnoj Americi, Aziji, Africi i Australiji. U Hrvatsku Udruga sv. Vinka dolazi 1858. zaslugom Jurja kardinala Haulika. Danas Udruga broji 50.200 konferencija sa 800.000 članova u 145 zemalja na pet kontinenata! Udruga je otvorena svima koji žele živjeti svoju vjeru kroz ljubav i predanje bližnjemu u potrebi, i to bez obzira na spol, imovinsko stanje, zanimanje, društveni položaj ili etničko podrijetlo. Važno je također istaknuti osobni kontakt koji članovi Udruge njeguju sa svima koji su u potrebi. Vinkovci ne čekaju da siromasi dođu k njima, nego pronalaze one koji su u potrebi i sudjeluju u njihovoj tuzi i siromaštvu.
Aspekti djelovanja Udruge sv. Vinka su gotovo neograničeni. Udruga, iako laička, blisko surađuje sa Crkvom i pokretima unutar nje, kao i sa civilnim organizacijama. Osim na lokalnoj razini, Udruga je na svjetskoj razini ustanovila posebne službe i fondove za pomoć, a posebno organizaciju unutar Saveza Udruge sv. Vinka Paulskog nazvanu „VIN-PAZ“, u slobodnom prijevodu: „Vinkovci u službi mira“. Zadaća VIN-PAZ-a je odgovoriti na pozive u pomoć iz onih dijelova svijeta gdje je Udruga slabije razvijena ili se bori sa posljedicama katastrofa bilo koje vrste. Saveza karitativnih, filantropskih i vjerskih institucija države Sao Paolo, Brazil, Međunarodni savez Udruge sv. Vinka Paulskog nominirao je za Nobelovu nagradu 2008. zbog svog izuzetnog djelovanja u proteklih 175 godina, a danas kroz gotovo 800.000 članova u 145 zemalja svijeta.

Jesu li članovi Udruge sv. Vinka povezani sa Sestrama Milosrdnicama?

Jesu. Sestre nastoje gdje je god moguće i koliko je više moguće stajati na raspolaganju članovima udruga. Mole za njih i blagoslov njihova rada, podržavaju ih duhovno i materijalno, pomažu im naći svećenike – duhovne pratitelje, direktno sudjeluju u njihovim programima, stavljaju im na raspolaganje svoje prostore i slično.

Imate li možda u planu osnivanje jedne ovakve udruge u Bosni i Hercegovini?

Kako je iza svih nas koji živimo na ovim prostorima jedan dugi period u kojem djelovanje vjerskih udruga nije bilo dopušteno, moramo krenut ispočetka. Ipak pri našoj samostanskoj zajednici i vrtiću u Livnu već više godina djeluje Udruga sv. Vinka podijeljena u dvije sekcije, stariju i mlađu. Starijima pomaže s. Magdalena Marić, a mlađima s. Lovrina Androšević. Nastojimo ovakve udruge organizirati i podupirati i u drugim mjestima u Bosni i Heregovini.

Završna svečanost i zatvaranje Jubilarne godine bit će 25. rujna 2010. i tada će članovi velike Vinkovske obitelji proslaviti blagdan sv. Vinka Paulskog u bazilici svetog Petra u Rimu. Koje plodove očekujete da će do tada ovaj jubilej dati?

Slavlje bilo kojeg jubileja označeno je oprostom, klicanjem i radošću. To je ujedno i poziv vjernicima da rašire vlastito srce, da mole i dobiju oprost i tako očišćeni i radosni kliču zbog „silnih Božjih djela „ učinjenih malom čovjeku. Prigodom jednog jubileja 1641. godine sam sveti Vinko piše sestrama: Drage sestre, nastojimo u ovo sveto vrijeme zadovoljiti pravdi Božjoj. Možda nam je to zadnji jubilej u životu. Ne propustimo prilike da sudjelujemo u toj godini veselja.“ Ova se jubilarna godina na poseban način odnosi na članove velike Vinkovske obitelji koju danas čine: svećenici misionari odnosno lazaristi, sestre svetog Vinka razgranate u više samostalnih kongregacija i laičke organizacije inspirirane duhom sv. Vinka. Nas koju živimo karizmu svetog Vinka Paulskog i svete Lujze de Marillac, potiče da bolje upoznamo svoje duhovne utemeljitelje i produbimo poznavanje dragocjene baštine koju su nam ostavili, da bismo tako mogli biti što vjerniji sljedbenici njihova puta domišljate ljubavi prema siromasima, puta poniznosti i jednostavnosti, strpljivosti i blagosti. Toj našoj duhovnoj potrebi i obvezi svojim će prilozima u ovoj godini izlaziti ususret Povjerenstvo za duhovnu baštinu, koje je osnovano na razini cijele Vinkovske obitelji. Ono nam je već za listopad pripremilo razmišljanje na temu: "Sjećanje na Vinka i Lujzu: dva velika proroka ljubavi"; a za studeni: "Vinkovska duhovnost: susret s Kristom u siromasima". Želimo da po nama u ovoj godini svijet čuje, bolje upozna i više časti naše svete Utemeljitelje, da po našim djelima osjeti kako njihov duh živi i da Gospodin u svakom vremenu nalazi posrednike u iskazivanju svoje trajno zauzete ljubavi za čovjeka-potrebnika. Vinko i Lujza malo bi postigli da nisu znali u svoju misiju uključiti i druge. Zato ćemo se i mi ove godine,truditi što bolje povezati u raznim programima djelotvorne ljubavi.

Na kraju, postoji li nešto što vaša redovnička zajednica planira ostvariti u ovoj Vinkovskoj godini?

U tijeku je stvaranje zajedničkih ali i vlastitih programa naše Družbe u koje ćemo se uključivati postupno, svaka provincija, zajednica i sestra osobno, prema svojim mogućnostima. Jedan od programa je već definiran i zato nam naša vrhovna poglavarica, Majka Marija Blaga Bunčuga piše:“...već sam istaknula našu odlučnost da upravo u godini Jubileja ostvarimo odluku nekoliko naših glavnih skupština da se otvori jedna nova Družbina misija. U nizu akcija što smo ih s tim u svezi poduzimale, ističem odlazak naših dviju sestara na Salomonske otoke koncem kolovoza ove godine, a na poziv tamošnjeg biskupa i otaca lazarista koji tu već više godina plodno misijski djeluju. Zadatak naših sestara bio je upoznati se izbliza s izazovima za naš milosrdnički apostolat na tim prostorima i o svemu dati izvješće Vrhovnoj upravi Družbe da bismo mogle donijeti konačnu odluku. Vas, drage sestre, i dalje potičem na molitvu za pomoć Duha Svetoga u prepoznavanju volje Božje, kao i za našu otvorenost za izvršavanje njegovih poticaja. Isto tako, ponovno molim sve one sestre koje u srcu nose misijski poziv, koje su čvrsta tjelesnog zdravlja i spremne u vjeri na velike žrtve, da se stave na raspolaganje za onu misiju na koju se odlučimo, ma gdje ona bila. U velikoj nadi čekam Vaš odaziv.“

Razgovarala: Bojana Đukić