Razgovor s p. Vinkom Maslaćem, DI

Nalazimo se na početku došašća. Što biste rekli o samom početku i značaju obilježavanja ovoga vremena?

Došašće ili priprava za Božić počinje se obilježavati u četvrtom stoljeću na Istoku, a od 7. stoljeća ustaljeno je i na Zapadu. Ono je započelo u Edenskom vrtu dok su Adam i Eva iščekivali Gospodina da za popodnevne ure dođe s njima prošetati. Ono se nastavlja nakon izgona iz raja i traje do onog blaženog događaja u Nazaretu. Onda je prasnulo kao sunce u Betlehemu i na Golgoti, ali jer ga mnogi ni tada ni danas još nisu prihvatili i priznali, ono nastavlja svoje trajanje. I trajat će do konačnog Isusovog ponovnog dolaska u slavi. Ali, ako ga prenesemo na svoje živote onda je ono milosno iščekivanje spasenja koje smo toliko snažno i nesvjesno očekivali, a ono je kao 'kasnilo'. Grijeh koji je u nama i kojega nikako da se oslobodimo čini da ga još iščekujemo! Ono mora doći, zakasniti ne će.

U događaju rođenja Sina Božjega nezaobilazna je uloga BDM. Možete li nam reći nešto više o tome?

«Predobri i premudri Bog, hoteći izvršiti otkupljenje svijeta, ˝'kad je došla punina vremena, poslao je svoga Sina rođena od žene... da primimo posinjenje' (Gal 4, 4-5). „Koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa, i utjelovio se po Duhu Svetomu od Marije Djevice“.» Ovako počinje osmo poglavlje dogmatske konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu. Treba li tome još što nadodati? Kako ne, reći ćete spremno! Ali one su suvišne, one su previše ljudske i ... Na današnji dan Prikazanja Blažene Djevice Marije crkva ovako pjeva:

Sretna Djevo, Bogomajko,
Kraljevska ti kćeri slavna,
Zaručnice višenjeg Kralja,
Odvijeka si odabrana.

«Otac milosrđa je htio da predodređena Majka prije utjelovljenja da svoj pristanak, da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života. To izvanredno vrijedi o Isusovoj Majci, koja je svijetu dala sam Život koji sve obnavlja, i od Boga je bila nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom. ... tako je Marija, kći Adamova, pristajući na božansku riječ, postala Isusova Majka, i prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena nikakvim grijehom potpuno se posvetila kao Gospodinova službenica osobi i djelu svoga Sina, pod Njim i s Njime po milosti svemogućega Boga služeći misteriju otkupljenja. Stoga s pravom, sveti Oci drže da Marija nije bila potpuno pasivno oruđe u Božjim rukama, nego da je sudjelovala slobodnom vjerom i poslušnošću u ljudskom spasenju. Jer je ona, kako kaže sv. Irenej 'slušajući postala uzrok spasenja i sebi i svemu ljudskom rodu'. Zato brojni stari Oci u svojemu propovijedanju rado s njim tvrde da je 'uzao Evine neposlušnosti bio razriješen Marijinom poslušnošću; što je svezala djevica Eva svojom nevjerom, da je to Djevica Marija razriješila vjerom', i učinvši usporedbu s Evom, Mariju zovu 'Majkom živih' i češće tvrde: 'Smrt po Evi, život po Mariji'.»
Ona nam je, dakle, učiteljica u posluhu i vjeri. E sada bi se mi pitali: 'A kojega duhovnoga gurua trebamo slušati?' A ja vam odgovaram: svoga od crkve poslanoga župnika i ispovijednika! Ako kažemo da vjerujemo onda je red i da slušamo, čini mi se barem tako!

Svetkovina Bezgrješnog začeća BDM pada u vrijeme došašća. Koliko ona još dodatno naglašava Marijinu ulogu u povijesti spasenja?

«Urešena već od prvog časa svoga začeća sjajem sasvim osobite svetosti, nazaretska je Djevica po Božjoj zapovijedi bila pozdravljena od anđela naviještenja kao 'milosti puna'.» i u tom kratkom vremenu došašća postoje dvije podjele vremena: jedno je do 16. prosinca, a drugo od 16. do 24. prosinca. Crkva posebno u tom drugom vremenu preporučuje čašćenje i zbližavanje kršćanina sa srcem Marijinim koje iščekuje spasenje. Ali i u prvom dijelu te velike svetkovine Marijina bezgrešnog začeća. Kao da nas želi podsjetiti na ono što smo već gore rekli! Poslušnost i vjera ili poslušna vjera mogla se ostvariti jedino u čistoći srca, duše i tijela. Dakle, vjerniče, ne kasni, ne čekaj gužvu božićne noći, nego čim prije primi oproštenje sviju grijeha u iskrenoj i srkušenoj ispovijedi.
Vjerujem da vam je, dragi čitaoče, dobro poznat zaziv: „Marijo bez grijeha začeta, moli za nas koji se tebi utječemo!“ Da, nalazi se na Čudotvornoj medaljici Majke Božje koju mnogi od vas već uza se nosite (a ako niste onda čim prije počnite). Ona je, dakle, puna milosti i zato je nije nikakva sjena grijeha dotaknula, pa ni u času njezina prvog trenutka postojanja u utrobi njene majke Ane. Samo veza s Kristom daje objašnjenje. Poradi Njega i Njegovih zasluga Ona je ostala čista. I kao takva ona bez prestanka veliča svoga Boga i uživa Njegovu neprestanu slavu.
„Ma, o čem vi to patre pričate, molim Vas? Da je netko bez grijeha? Ta manite se, molim Vas! O tome ćemo vas drugi put slušati.“ Tako ćete i vi, dragi čitatelju, vjerojatno pomisliti. I nećete biti jedini. Ali ništa zato, kao što bi rekla Majka Tereza, ti ne prestani pričati. Poruka! I tebi Krist daje šansu da se očistiš, dapače, traži te i uporno čeka da te zagrli i u gozbeno ruho obuče. A kad je čovjek čist onda ne može a da ne slavi Gospodina i širi oko sebe mir s ljudima.

Radosna otajstva krunice razmatraju događaje utjelovljenja i rođenja Isusa Krista. Koliko nam u došašću krunica može biti „vodič“ za dublje razumijevanje ovoga Otajstva?

«Jer različiti oblici pobožnosti prema Božjoj Majci, koje je Crkva odobrila u granicama zdrave i pravovjerne nauke, i prema prilikama vremena i mjesta i prema ćudi i značaju vjernika, čine to da se, dok se Majka časti, Sin, radi kojega je sve i u kojemu je vječni Otac 'htio da stanuje sva punina', pravo upoznaje, ljubi, slavi i da se vrše Njegove zapovijedi.»
A nama je vrlo dobro poznato da je krunica kao pobožnost od Crkve blagoslovljena i preporučena. Zato dok razmatramo radosna otajstva krunice, mi pravo upoznajemo Sina, učimo Ga ljubiti kao što je to činila Marija, njezinim veličanjem učimo se slaviti Oca i Sina i Duha Svetoga, te smo potaknuti na vršenje Njegovih zapovijedi. Zato zaviri u svoje džepove i torbe te provjeri da nije možda tvoja krunica od upotrebe već pokidana, a ako je tamo niti nema što prije je nabavi i „troši“!

Došašće se opisuje kao vrijeme iščekivanja i čežnje, obraćenja i nade. Koliko je danas među ljudima ta svijest prisutna ili je težište prebačeno na materijalnu sferu?

Sigurno je prisutna ta svijest. Kako previdjeti pune crkve na jutarnjim misama „zornicama“? Kako previdjeti tolike žrtve domaćina da se taj dan dočeka dostojno, uredno, sito i ispovijeđeno. Ova materijalna dimenzija koja nas obasipa samo je preslika onoga što se odigrava u našoj nutrini! Tamo se vodi prava bitka duha i materije. Ovo komercijaliziranje i utrka u kupovanju želi na neki način prebaciti težište ove glavne bitke ali nikako da uspije! Važnije je spasiti dušu, nego zadobiti čitav svijet! Zar nije tako? Da, tako je dragi čitaoče! Važnije je da čiste duše, a gladnoga i hladnoga tijela dočekaš dolazak Spasiteljev! Ali ne boj se, malo tvoje darežljivosti On će obilato nagraditi i obući te u haljine milosti i nahraniti na kraljevskoj gozbi svoga Tijela i Krvi. Ili možda mislite drugačije?

Iako vrijeme radosti, došašće je ujedno i pokorničko vrijeme. Možete li to malo prokomentirati?

Slavljenje došašća nastalo je po uzoru na korizmu. Godine 490., biskup Perpetuus iz Toursa, službeno je proglasio Došašće pokorničkim vremenom u Franačkoj. Vrijeme Došašća rimske liturgije, koje se razvilo nakon franačke bilo je slavljeničko. U 13. stoljeću postignut je kompromis u karakteru slavljenja Došašća i takvo je ostalo, s malim izmjenama, do danas. U došašću Crkva ima pred očima dvostruki dolazak Spasiteljev - onaj dolazak njegov koji se zbio u vremenu i dolazak na kraju vremena, kada će doći kao sudac živih i mrtvih. U došašću nam je dano da iskusimo svu čežnju starozavjetnih vjernika za Spasiteljem, za obećanim Mesijom, ali nam je također dano da iskusimo ljepotu blagoslova koji je na nas došao po Spasitelju. Kroz cijelo Došašće provlači se tiha radost nadanja.
No došašće je i pokorničko vrijeme jer nam se pred oči stavlja i onaj drugi dolazak koji moramo dočekati budni i spremni zato što Krist dolazi kao sudac koji svakome sudi po njegovim djelima. Stoga je vrijeme iščekivanja ujedno i vrijeme koje nam je darovano da okajemo svoje grijehe i da činimo djela pokore, kako ne bi strepili od toga drugog dolaska, već ga iščekivali u miru i radosti. Tako su ta dva dolaska isprepletena, a Crkva nam pred oči stavlja Betlehemsko djetešce kako bi u nama posvjestila da nam je to dijete došlo da nas spasi od propasti i suda.
U čemu bi bio taj kompromis u tvome i mome životu? Pa u liturgiji je jasno. Boja je ljubičasta, nema svečanog pjevanja Slave, pozvani smo na rano ustajanje i „zornice“. A u svakodnevnom kršćanskom životu preporučuje se ne ženiti i velika veselja u tom vremenu činiti.

Na kraju, što za Vas osobno znači došašće?

To je vrijeme kada srce drhti nekim djetinjim veseljem u očekivanju skorih božićnih radosti. To je vrijeme kada se na dušu spušta mir, kada sve jasnije osjećam blizinu Božanstva koje dolazi na ovaj svijet da bi sebi privuklo moje srce. Sve u došašću kao da šapuće o Njegovu dolasku. I polumrak onih dragih „zornica“, i adventske pjesme i ono treperavo blistanje svijeća u polutamnim oltarima. U svem tom kao da iskri duboka čežnja dugih vjekova prije Krista za onim Obećanim, koji je imao doći, kao da govori blažena slutnja da dan Njegova pohoda nije daleko. Kao kršćanin tada se sjećam da je On već tu i da sam sretni baštinik drevnih obećanja. I mir i sreća sjeda tada na moju dušu - sreća djeteta Božjega. Došašće je osobito vrijeme koje je Crkva odredila da bih svoju pažnju mogao usmjeriti na darove koje nam donosi Božansko dijete, da bih pobudio žarku želju i čežnju za njima, te da bih sve svoje snage slio u molitve i nastojanja da te darove u punini i primim. Prije svega rano ustajanje i slavljenje „zornica“, briga oko čaja i keksića, više spremnosti za pomirenje vjernika u ispovijedaonici, izgladiti što je narušeno međuljudski, javiti se rodbini i prijateljima...
Da bi vam Božić i njegovo čestitanje bližnjima bilo iskrenije, čistije i radosnije primite Mariju pod svoj krov – i duše i tijela. Kao što je „Isusova Majka tijelom i dušom već proslavljena na nebu, slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe. ... neka u zajednici sa svim svetima posreduje kod svoga Sina, dok se sve obitelji naroda, bilo one koje nose kršćansko ime, bilo one koje još ne znaju za svoga Spasitelja, sretno ne sjedine u miru i slozi u jedan Božji narod, na slavu presvetog i nerazdijeljenog Trojstva“. U svemu što napisah i prepisah neka svatko od vas prepozna sebi sličnog Bogotražitelja i neka vas i ovo došašće malo više sjedini oko ognjišta i jaslica.

Razgovarala: Bojana Đukić
Katolički tjednik