Razgovor s nadbiskupom Nikolom Eterovićem

Govoreći o razlogu papinog zanimanja za Crkvu u Africi mons. Eterović je podsjetio da je Crkva na ovom kontinentu nazočna već od prvih stoljeća kršćanstva o čemu svjedoče i mnogi poznati teolozi, svetci ali i teološko-filozofske škole poput aleksandrijske. Vitalnost katoličke vjere na Crnom kontinentu, usprkos svemu je zavidna. Dovoljno se sjetiti da je na početku 20. stoljeća u Africi bilo oko milijun katolika, u Africi a danas ih ima preko 150 milijuna. Posebno mjesto zauzima zajednica u državama koje je Papa nedavno posjetio. «Katolička crkva je prisutna u ovim dvjema državama, a osobito u Angoli gdje 56 % građana pripadaju Katoličkoj crkvi, kad se uzme otprilike 15% protestanata onda kršćani predstavljaju veliku većinu u Angoli, 30% stanovništva još uvijek su pripadnici tradicionalnih afričkih religija koje su veoma otvorene kršćanstvu. U Kamerunu je situacija nešto drugačija jer katolici predstavljaju 27% vjernika, 15% su protestanti, ima nešto i pravoslavaca, ali malo, a oko 30% su predstavnici raznih tradicionalnih religija, ima i oko 20% muslimana sjeveru Kameruna. Dakle, jedna zanimljiva realnost koja predstavlja u malome cijelu Afriku», kaže nadbiskup Eterović koji je pratio papu Benedikta XVI. na apostolskom putovanju u Afriku. Dio svoga iskustva je podijelio i s nama posebno istaknuvši radost kojom su Afrikanci dočekali Svetog Oca.

«Uspostavila se jedna duhovna veza između Benedikta XVI. i vjernika, katolika na poseban način, ali također i pripadnika drugih vjerskih zajednica. Zanimljivo je da su svi osjećali radost i ponos što ih je Papa posjetio. Radost se osjećala i kod članova velike katoličke obitelji, mislim posebno na katolike, a također i kršćani se na neki način identificiraju sa Svetim Ocem i njegovom porukom evanđelja blage vijesti o Isusu Kristu. Ta radost je bila stalno prisutna i ona se mogla vidjeti na licima svih stanovnika, a većina su siromašni. Osobito me se dojmilo, npr. Velika sveta misa u Luandi je bila 14 km izvan grada i kada se ide autom iz centra glavnog grada Angole - Luandi prema tome mjestu, vidi se toliko bijede, ljudi koji su zbog građanskog rata žive vrlo bijedno, jadno, siromašno. Oko 70% stanoništva u Angoli nema uvjete za normalan život, žive ne u siromaštvu, nego u bijedi. I oni su isto bili vrlo radosni i izašli su na ulice i pokazivali su tu radost ne samo pljeskom nego i pjesmama i plesovima te možemo reći na neki način neukrotivim izrazima zahvalnosti što je Papa posjetio i njih i što poručuje blagu vijest evanđelja, u ovom slučaju temeljenu na tri ideje: potreba pokajanja, pravednosti i mira», svjedoči Tajnik Biskupske sinode kojeg smo zamolili da na približi predstojeći događaj održavanja Druge izvanredne sinode biskupa za Afriku.

Preuzvišeni, što je zadatak Druge izvanredne Sinode biskupa za Afriku?

Sveti Otac je i ovo putovanje u Afriku (Kamerun i Angolu) stavio u okvir pripreme za Drugu, posebnu skupštinu za afričke Biskupske sinode, a tema je „Crkva u Africi u službi pomirenja, pravde i mira – 'Vi ste sol zemlje, vi ste svjetlo svijeta'». Ovaj slogan Papa je izabrao također kao geslo svoga pastirskog putovanja u Afriku i na taj način još je više naglasio povezanost njegovog putovanja sa održavanjem Druge izvanredne afričke sinode. Ona se na neki način dovezuje na Prvu afričku sinodu koja je održana 1994., ali će se usredotočiti na tri konkretne teme: pomirenje, pravednost i mir. Pomirenje čovjeka s Bogom i s bratom. Dakle, Crkva pomirena u samoj sebi kao znak i sakrament pomirenja i u društvima. To je vrlo aktualno u cijelom svijetu, a posebno u Africi koja je, nažalost, u raznim svojim dijelovima još uvijek žrtva sukoba, ratova, mržnje, osvete, iskorištavanja na raznim nivoima. Pomirenje s Bogom, sa sobom i s bratom čovjekom jest osnov mira, pravednosti u društvu, izgradnje boljih odnosa među raznim etničkim grupama, narodima i državama.

Može li se sastanak u Jaunde s formalnog gledišta smatrati otvaranjem Druge posebne sinode biskupa za Afriku?

Idealno može jer Sveti Otac je na početku brojnim svojim govorima spomenuo Afričku sinodu koja će se održati u listopadu. On je sam došao kako bi predao biskupima predsjednicima biskupskih konferencija Afrike Instrumentum laboris, to je radni dokument o Drugom posebnom zasjedanju za Afriku biskupske sinode. Prvi put u povijesti priprema za Sinodu, Sveti Otac je sastavio jednu molitvu koju je on sam molio na francuskom i engleskom u Jaunde, glavnom gradu Kameruna, skupa s biskupima te pozvao sve vjernike da se mole tu molitvu utječući se zagovoru Blažene Djevice Marije, naše Gospođe od Afrike.

Koje su sljedeće etape aktivnosti posebnog vijeća sinode?

Posebno vijeće za Afriku tajništva Biskupske sinode je završilo veliki dio posla nakon što je odobrilo Instrumentum laboris. Sada nam predstoje više tehničke pripreme za održavanje ove skupštine: odabir raznih stručnjaka ili slušača, žena i ljudi koji će svojim iskustvima i doprinosima obogatiti sinodalne rasprave, sinodalne diskusije, na dobro Crkve i cijele zajednice. Također Biskupske konferencije još uvijek izabiru svoje predstavnike. Sveti Otac treba to ratificirati, a mi moramo obavijestiti Biskupske konferencije.

Je li dozrela svijest što znači Sinoda za život afričke Crkve?

Da i ne. Da, jer je Prva sinoda pobudila mnoge klice i urodila plodovima, ali ova Druga će biti također prigoda za analiziranje onoga pozitivnog što je ostvareno, ali također da se pokaže i na ono što se nije ostvarilo. Bit će to prigoda za jedno objektivno vrjednovanje rezultata Prve posebne sinode za Afriku, Biskupske sinode i također ova Druga sinoda će nastaviti na tim pozitivnim tendencijama kako bi Crkva u Africi bila što zrelija i kako bi odgovorila zahtjevima današnjeg vremena, velikim izazovima koje pred nju postavljaju i situacija u Africi i uopće u cijelome svijetu, posebno što se tiče evangelizacije i socijalno-karitativnog djelovanja Katoličke crkve.

S kojim se problemima susreće Crkva na ovom kontinentu?

Jedan od gorućih problema je inkulturacija, znači: kako evanđelje prenijeti u lokalnu kulturu. Osobito u Africi gdje ima puno kultura, to nije tako jednostavno. Sama kultura nije nešto fiksirano i ona se razvije, osobito u današnjem globaliziranom svijetu. To je jedan od veoma delikatnih problema i veoma zahtjevnih i treba dobro studirat. A Africi imamo puno katoličkih sveučilišta i pod mudrim vodstvom biskupa treba tomu pristupiti veoma odgovorno. Mi smo i za vrijeme ovog Papinog putovanja imali prigodu vidjeti kako je rimska, latinska liturgija obogaćena s nekim elementima lokalne kulture. Npr.: bilo je veoma lijepo vidjeti procesiju, intronizaciju evanđelja na neki način s ritmičkim plesovima, to su više ritmički pokreti sakralne naravi kojima jedan kor pjeva i prati evanđelistar prije nego što ga đakon uzme i traži blagoslov od predsjedatelja. Dakle, pokazuje se veliko poštovanje prema Riječi šefa nad šefovima – Isusa Krista. To je jedan od putokaza te liturgijske inkulturacije, ali je teološka inkulturacija još otvoren proces koji će trajati dugo. Vjerojatno je to stalna potreba Katoličke crkve da vrijednosti evanđelja Isusa Krista prenese na ljudima pristupačan način, novi način, ne oduzimajući ništa od radikalnosti evanđelja, ali da bi ljudi to razumjeli u njihovim kulturnim i vjerskim kategorijama.

Zašto se u medijima izvlače pojedine Papine riječi koje se predstavljaju kao sporne: Primjerice Papin odgovor iz zrakoplova na temu kako prevladati AIDS?

Vjerojatno su tu posrijedi neke ideologije ili neki drugi interesi koji nemaju toliko u središtu zanimanje za afričkog čovjeka u njegovoj sadašnjoj povijesnoj situaciji koja nije ružičasta. Vjerojatno sile koje kontroliraju informacije u današnjem svijetu nisu toliko zainteresirane za ono što je Papa govorio u Africi. On je bio od 19. do 23. ožujka u Africi. Izrekao je toliko govora. O tome se skoro ništa nije govorilo ili vrlo malo, a prenapuhana je jedna, niti cijela, rečenica izvedena iz jednog konteksta o kojoj se može diskutirati. I treba diskutirati, ali se ne može manipulirati cijelo jedno apostolsko putovanje na jedan nedoličan način. I stvarno se radi o manipulaciji jer su i oni novinari koji su bili sa papom Benediktom XVI. vidjeli sasvim drugačiju sliku i sasvim drugačiji način reagiranja, ne samo katolika u Afici nego i ljudi dobre volje koji imaju drugačije prioritete a to su posebno što se tiče ovog Papinog putovanja pomirenje, pravednost i mir.

U medijima se stvorio mit o Papinoj samoći. Ima li za to temelja?

Sam Papa se u razgovoru s novinarima u zrakoplovu, našalio na tu temu i rekao kako se ne osjeća sam. Često ima previše posla: prima biskupe svaki dan, svoje suradnike u rimskoj kuri itd. To je isto jedan od tih mitova koji se stvorio ali koji će brzo nestati jer to ne odgovara realnosti. Dovoljno je pogledati raspored njegovog posjeta Africi gdje je imao mnoštvo susreta i prijeme. Mi iz njegove pratnje smo često bili s njim i na ručku i na večeri i na susretima. Za nas je posebno zanimljiv bio susret 19. ožujka, na njegov imendan kada je Papa na stadionu predao Insrtumentum laboris predsjednicima Biskupskih konferencija, a uvečer je održao posebnu skupštinu s posebnim Vijećem tajništva Biskupske sinode za Afriku. Tamo je bilo 12 članova, svi su oni govorili, Papa je slušao i na kraju uputio svoju riječ o evangelizaciji Afrike u pripravi za Drugu biskupsku sinodu za Afriku. Diskusija se nastavila i nakon večere. Dakle, to je jedan primjer kako Papa ima veoma puno susreta i kontakta osobito sa biskupima, svojim suradnicima i s ljudima dobre volje.

Benedikt XVI. , kad se obraćao mladima rekao je da ne sliči Wojtyli, ali u srcu gaji istu ljubav prema njima. Osjeća li Papa kako ga uspoređuju s prethodnikom?

Sam Papa često spominje Ivana Pavla II. i on ima veliko poštovanje prema svom prethodniku. Uostalom, on je bio jedan od glavnih suradnika Ivana Pavla II. Ali svaki čovjek, pa tako i rimski biskup ima svoje posebnosti. Ivan Pavao II. bio je više pastoralan. Benedikt XVI. je više teološki nadaren. On je napisao toliko knjiga, rasprava, diskusija itd. Ali ono što je Papa rekao „ista ljubav ih vodi prema Isusu Kristu i posebno prema mladima koji su većina stanovništva u Afici, oni su budućnost i Crkve i društvene zajednice i nadamo se boljoj budućnosti Crkve i država u Africi.

Papa će uskoro pohoditi Svetu zemlju. Što se očekuje od tog pohoda?

To će također biti važan i simboličan pohod na izvore kršćanstva i ja se nadam da će donijeti puno dobra za sveukupnu Crkvu, osobito za narode koji žive na Bliskom istoku: u posebnom smislu na promoviranju i promicanju pravednosti, mira i suživota među Izraelcima, Židovima i Palestincima. Kad se tamo nađu pravedna rješenja za dugi mir, onda će to imati dalekosežne posljedice za cijeli svijet, ne samo za Bliski istok, ne samo za Aziju, nego kako rekoh, za cijeli svijet. Papa Benedikt XVI. bira simbolična putovanja jer zna da ne može putovati toliko mnogo kao Ivan Pavao II. koji je relativno mlad bio izabran za rimskog biskupa, za papu i očito veoma je htio posjetiti Svetu zemlju. Zato je dobro što su se stvorili uvjeti da može tamo otići i da i on na korijenima kršćanstva obnovi svoju vjeru, a također i vjeru sveopće Crkve u Isusa Krista koji je došao na zemlju kako bi nam objavio pravi Božji lik. U Isusu Kristu susrećemo Boga i čovjeka, ideal novog čovjeka koji može biti sagrađen samo na temelju kršćanstva, na temelju milosti koju nam daje Isus Krist šaljući obilje Duha Svetoga kako bi upoznali ljubav Boga Oca.

Preuzvišeni, zahvaljujemo Vam na vremenu koje ste odvojili za nas i želimo Vam obilje Božjeg blagoslova za najveći kršćanski blagdan Uskrs.

Hvala lijepa i ja svima želim sretan Uskrs: neka svi katolici, kršćani i svi ljudi dobre volje osjete da je dobro jače od zla, da je Krist pobijedio najstrašnije neprijatelje: grijeh i smrt, i da nam svima daje mogućnost na vječni život.

Razgovarao: Marijo Udina
Objavio: Katolički tjednik