Razgovor s nadbiskupom Nikolom Eterovićem

Održavanje XII. po redu Sinode biskupa bila je prigoda razgovarati s mons. Nikolom Eterovićem, naslovnim nadbiskupom drevne Siscije i tajnikom ove Sinode. Zanimalo nas je na koji način se organizira Sinoda i kakav ona ima utjecaj na crkvu i društvenu zajednicu danas.

Što znači pripremati skupštinu Biskupske sinode? Koliko se taj posao razlikuje od, nazovimo ga, uobičajenog svećeničkog ili biskupskog rada?

Svaka služba u Crkvi ima svoj smisao i svoju važnost. Svi radimo na slavu Božju, na dobrobit Crkve i vjernika te svih ljudi dobre volje. Bez pastoralnoga rada župnika, bez ustroja biskupija i Biskupskih konferencija ne bi bilo ni Biskupske Sinode. Ona je izraz crkvenoga zajedništva, posebno kolegijalnoga zajedništva biskupa među sobom i sa Svetim Ocem, Rimskim biskupom i glavom biskupskoga reda.
Pripremati redovitu, opću skupštinu Biskupske Sinode zahtjevan je posao koji se može uspješno obavljati timskim radom. Bogu hvala imam dobre suradnike pa se nadam da će sve biti spremno za ovaj važan crkveni događaj.

Nakon sinode o Euharistiji dolazi sinoda o Božjoj riječi: koji su razlozi koji su doveli do tog odabira?

Logično je nakon Euharistije na sinodalnoj skupštini razmišljati o Riječi Božjoj. Naime, radi se o dva bitna dijela Svete Mise, dva stola Riječi i Euharistije koji su toliko međusobno povezani da sačinjavaju jedinstveni čin kulta. Riječ Božja upućuje na Euharistiju a u otajstvo se Euharistije može dublje proniknuti poznavanjem Svetoga Pisma. Osim toga, prije konačne odluke Sveti Otac Benedikt XVI. je tražio mišljenje o mogućim temama sinodalne rasprave, preko Tajništva Biskupske Sinode, svih biskupa svijeta, posredstvom Biskupskih konferencija, Sinoda Istočnih Katoličkih Crkava svoga prava, Ureda Rimske kurije i Unije Viših redovničkih poglavara. Većina je označila Riječ Božju kao temu veoma aktualnu koju treba produbiti na Biskupskoj sinodi za dobro Crkve i njezina poslanja u svijetu.

Ima li promjena u pravilniku rada Sinode i koje su?

Godine 2006. je revidiran Pravilnik Biskupske Sinode, Ordo Synodi Episcoporum. To je bilo potrebno da se nakon 40 godina djelovanja ažuriraju načela kako bi odgovarala sinodalnoj praksi koja se u međuvremenu razvila. Osim toga, trebalo je uzeti u obzir i načela Zakonika kanonskoga prava i Zakona kanona Istočnih Crkava koji su odobreni, prvi 1983. a drugi 1990. Obnovljeni tekst donosi dosta promjena. Vjerujem da su najvažnije one koje unapređuju veće kolegijalno sudjelovanje sinodalnih otaca u raspravama, kao što su slobodne diskusije tijekom općih skupština.

Prema mnogima, jedna od novosti koja se osjetila na XI. Sinodi bila je u osjećaju za kolegijalnost koji je pokazao sam Sveti Otac, sudjelujući cijelo vrijeme u radovima na Sinodi. Možete li se s tim složiti?

Sveti Otac je Predsjednik Biskupske Sinode pa je logično da sudjeluje u njezinim radovima. On to rado čini kada god može. Posebno ga zanimaju trenuci slobodne diskusije, to jest spontani nastupi sinodalnih otaca. Oni su različiti od onih službenih kada svaki biskup pročita nastup što ga je napisao, najčešće predstavljajući mišljenje Biskupske konferencije koja ga je izabrala kao svoga predstavnika na skupštini Biskupske Sinode. Ipak, Sveti Otac tradicionalno imenuje tri Predsjednika Delegata kardinala koji u njegovo ime obavljaju neke službe predsjedanja skupštinama pa i kada je on prisutan. Završetkom Biskupske sinode, prestaje i njihova služba.

U srpnju mjesecu predstavljen radni priručnik, latinski 'Intrumentum laboris', XII. opće redovne skupštine Biskupske sinode, kakve su bile reakcije koje su do Vas došle?

Instrumentum laboris je radni dokument slijedeće Biskupske sinode. On sadrži sintezu doprinosa biskupa cijeloga svijeta, koji predstavljaju cijeli Božji narod, na prethodni dokument Lineamenta koji je imao svrhu pobuditi što širu crkvenu raspravu na sinodalnu temu. Odjeci na Instrumentum laboris su uglavnom pozitivni. Posebno je zapaženo da se u njemu nastoji naglasiti pastoralnu dimenziju veoma važne teme kao što je Riječ Božja. Budući da će taj dokument predstavljati dnevni red sljedeće skupštine Biskupske sinode, on će biti predmetom daljnjih osvrta i diskusija. Važno je da posluži svojoj svrsi to jest da omogući produbljenje sinodalne teme na dobro sveopće Crkve.

Jedno poglavlje radnoga priručnika govori o ekumenskim i međuvjerskim odnosima. Može li Sinoda utjecati na ekumenski i međureligijski dijalog?

Na sljedećoj skupštini Biskupske sinode sudjelovat će kao Bratski delegati predstavnici 10 kršćanskih Crkava i crkvenih zajednica. Svi oni poštuju Sveto Pismo i nastoje proširiti njegovo poznavanje u svojim sredinama. U subotu 18. listopada bit će prisutan prvi pun na jednoj skupštini Biskupske sinode i Ekumenski carigradski Patrijarh Bartolomej I, koji će skupa s rimskim biskupom Papom Benediktom XVI. presjedati molitvu večernje i održati propovijed o Božjoj Riječi, s posebnim naglaskom na djelo Svetoga Pavla, budući da se Biskupska sinoda održava u godini posvećenoj Apostolu naroda prigodom 2.000. obljetnice njegova rođenja. Sve to doprinosi međusobnom boljem poznavanju i zbližavanju.
Osim toga, prvi put će se jedan rabin obratiti sinodalnim ocima, i prikazati kako vjerni Židovi čitaju i tumače Sveto Pismo koje je dobrim dijelom zajedničko i kršćanima koji ga nazivaju Stari zavjet. Očito će i ta činjenica poboljšati kršćansko-židovski dijalog.

Često se spominje kako će ova sinoda posebno imati pastoralno i misionarsko obilježje. Što to konkretno znači?

Doktrinalna pitanja u svezi Božje objave, posebno ona bitna, večinom su sadržana u Dogmatskoj konstituciji o objavi Dei Verbum, Drugoga vatikanskoga sabora, koja je objavljena 1965., pred 43 godine. Slijedeća skupština Biskupske Sinode će to imati na umu te če, prema savjetima biskupa, nastojati usmjeriti pozornost na pastoralna pitanja primjene toga dokumenta u crkveni i društveni život. Očito, trebat će imati u vidu promijenjene okolnosti te novije crkvene dokumente povezane uz tu temu, kao što je na primjer Katekizam Katoličke crkve. Za Crkvu koja pozorno i sa strahopoštovanjem sluša Božju Riječ, postaje spontano vjerno je razglašavati u svome misijskome poslanju.
Važno je imati ispravan pristup Svetome Pismu kako bi se izbjegli fundamentalistički i individualistički način njegova tumačenja. Očito, čitanje Biblije treba biti osobno ali u okviru zajednice i žive crkvene Tradicije. U tom crkvenom razumijevanju Svetoga Pisma posebnu ulogu ima Crkveno naučiteljstvo.

Treći dio radnog priručnika nosi naslov «Božja riječ u crkvenome poslanju». Koje je mjesto biblijskog pastorala u cjelokupnom pastoralu župne zajednice?

To će vjerojatno biti jedno od predmeta razmišljanje sinodalnih otaca. Osim organiziranja biblijskih grupa u župama, što je veoma potrebno, treba nastojati poboljšati redovitu pastoralnu djelatnost. Na primjer, mnogi se žale na kvalitetu propovjedi, ili na nedostatak tumačenja biblijskih temelja pojedinih sakramenata. Prema tome, bilo bi veoma dobro kada bi propovjedi bili prožete biblijskom porukom koju su svećenici pozvani izložiti i primjenjivati na konkretne osobne, obiteljske i društvene okolnosti. Osim toga, priprava i slavljenje pojedinih sakramenata trebala bi biti označena biblijskim sadržajem. Nedjeljna i blagdanska Sveta Misa, kao i dijeljenje svetih sakramenata, izvrsna su prigoda za bolje upoznavanje Svetoga Pisma.

Svrha jedne Sinode nije uvođenje doktrinarnih ili stegovnih novina u život Crkve, več obnavljanje pastoralnog pristupa u raznim situacijama, može li se ipak očekivati nešto novo, neki novi naglasak?

Postoji veliko očekivanje Božjega puka povezano uz radove slijedeče skupštine Biskupske Sinode. Vjerujem da če to pastiri, biskupi, prepoznati te da če vođeni Duhom Svetim pronači odgovore i putove kako ih primijeniti.

Spomenuli ste da je Biblija najprevođenija knjiga, ali se malo čita i slabo razumijeva. Jedan od zadataka Sinode jest pokušat pronaći načine kako potaknuti ljude na upoznavanje i ljubav prema riječi Božjoj. Je li današnji čovjek osjetljiv na riječ Božju? Može li se govoriti o krizi čitanja Riječi Božje i među svećenicima i Bogu posvećenim osobama?

Postoji sveopće uvjerenje o važnosti Svetoga Pisma kao i želja da ga se što bolje upozna. Prema tome, treba odgovoriti na ta očekivanja ne samo praktičnih vjernika nego i onih koji su trenutno udaljeni od Crkve te svih ljudi dobre volje. U tome može biti veoma korisna takozvana Lectio divina. Tamo gdje se prakticira daje veoma pozitivne rezultate. Radi se o cjelovitom razumijevanju Svetoga Pisma, metodi koja se sastoji od 5 stupnjeva. Prvo je čitanje (lectio), kako bi se upoznalo točno značenje teksta, njegovo doslovno, literalno značenje. To je važno kako jednom odlomku ili rečenici Biblije ne bi pridavali značenje drugačije od onoga izvornoga. Drugi stupanj jest razmišljanje (meditatio). Vjernik se pita što mu dotični tekst poručuje, kako ga može primijeniti na svoj život. Treći stupanj jest molitva (oratio). Srce čitatelja je dirnuto milošću tako da počinje hvaliti Boga što mu se objavio, što mu je uputio konkretnu riječ u njegovoj životnoj situaciji. Iz molitve potom se prelazi u kontemplaciju (contemplatio), u stanje osobnoga susreta s Gospodinom koji je u stanju omekšati i najtvrđa srca i preobratiti grešnika u pravednika. Konačno, susret sa živim Bogom preko Svetoga pisma treba prenijeti u osobni, obiteljski i društveni život. Prema tome, krščansko hranjenje Svetim Pismom nužno vodi do djelovanja (actio) po Evanđelju u okolnostima u kojima se čovjek nalazi. To je siguran put preobrazbe pojedinaca i društva i poboljšanje međuljudskih i međunarodnih odnosa u suvremenome svijetu.

Kakve reakcije društva očekujete nakon Sinode?

Već sada se zapažaju pozitivne reakcije na razini vjerskih i društvenih odnosa. Ne treba zaboraviti da je Biblija temeljna knjiga naše zapadnoeuropske civilizacije koju je nemoguće zamisliti bez Svetoga Pisma. Otkrivajući sve više Božju poruku preko Svetoga Pisma, Crkva će, kako je rekao Papa Benedikt XVI., ostati mlada, dinamična, privlačna upravo kao što je i Božja Riječ živa i djelotvorna (usp. Heb 4, 12). ). Crkva obnovljena slušanjem Božje Riječi i ohrabrena milošču Duha Svetoga, bit če kvasac izgradnje novoga neba i nove zemlje u kojima prebiva pravednost (usp. 2 Pt 3, 13).

Razgovarao: Josip Vajdner