Razgovor s mons. Ivom Tomaševićem, glavnim i odgovornim urednikom Katoličke tiskovne agencije

Povodom obilježavanja 42. svjetskog dana sredstava društvenih priopćavanja razgovarali smo s mons. Ivom Tomaševićem, glavnim i odgovornim urednikom Katoličke tiskovne agencije i generalnim tajnikom BK BiH o stanju u medijima u našoj zemlji. Mons. Ivo Tomašević rođen je 12. siječnja 1960. godine u Vidovicama, a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije zaređen je 5. srpnja 1986. Danas, uz službu urednika KTA, obnaša i dužnost tajnika BK BiH.

Nedavno je prihvaćen zahtjev za uspostavu TV kanala na hrvatskom jeziku u BiH. Možete li nam reći hoće li i koliko taj kanal koristiti hrvatskom narodu u BiH?

U Bosni i Hercegovini kod nemalog broja ljudi postoji strah od majorizacije i gubitka vlastitog identiteta, a upravo se jezik smatra jednim od bitnih čuvara istog. Uspostava televizijskog kanala na hrvatskom jeziku svakako bi za većinu Hrvata u BiH bila jedan od bitnih znakova sigurnosti, očuvanja njihova identiteta ali i znakom spremnosti druga dva naroda da Hrvatima i na taj način bude omogućena jednakopravnost. Uspostavom takvog kanala bit će omogućeno Hrvatima u onim dijelovima BiH gdje ne mogu pratiti Hrvatsku televiziju da čuju i uče hrvatski jezik. Osim toga takav kanal može biti vrlo bitna poveznica Hrvata iz raznih dijelova ove ne samo ratom nego i na druge načine uvelike razorene zemlje. Vidljivo je da se npr. Hrvati u Bosni i Hrvati u Hercegovini premalo međusobno poznaju i da ima i previše predrasuda koje umjesto povezanosti mogu voditi podjelama. Također treba reći da će takav kanal svakako biti od koristi i zbog toga što će na taj način Hrvati u Bosni i Hercegovini na informativnom, kulturnom i dokumentarnom planu puno više pratiti ono što se događa u zemlji u kojoj žive – u Bosni i Hercegovini. A gledajući čovjek upoznaje, a upoznajući zavoli krajeve, ljude… Iako je velika prednost da imamo mogućnost gledati Hrvatsku televiziju koja ima vrlo bogat program i poveznica je prema nama tako dragoj Hrvatskoj, ipak nama Hrvatima u BiH je nužno potreban kanal koji će većina osjećati svojim kako bi više od svih zemalja zavoljeli ovu zemlju koju nam ne samo drugi pokušavaju oteti nego je se i mi sami nerijetko odričemo.

Je li se, prema Vašem mišljenju, ta odluka mogla i trebala i ranije donijeti?

Tu odluku je trebalo donijeti davno zato što je to sigurno volja većine Hrvata u BiH, a u sebi nije negativna. Takva odluka je bila nužna jer je ona posljedica načina na koji je uređena Bosna i Hercegovina. Nema nikakve logike osnovati RTRS, a ne dati Hrvatima pravo da učine to isto. Ako svaki narod ima svoj kanal, onda kreću od jednakih pozicija da dogovaraju zajedničku suradnju. Vrlo je vjerojatno da će se doći do toga da nacionalni kanali nisu nužni, ali to će onda biti zajednički dogovor na jednakopravnoj osnovi.

Crkva sredstva društvenih priopćavanja naziva Božjim darovima. Koliko danas ona to doista jesu?

Mediji su uistinu divan Božji dar. Oni omogućuju da se i čovjek siromah preko slike, glasa i pisane riječi osjeti dionikom tolikih važnih događanja čak i na svjetskoj razini. Sjetimo se samo športskih događanja - nedavne Olimpijade, Europskog nogometnog i drugih prvenstava pa divnih emisija o raznim stvarima, informacijama… Sjetimo se nedavnog susreta mladih u Sydneyu, putovanja pape Ivana Pavla II. Bez medija bi bili puno siromašniji i Bogu trebamo zahvaliti za te divne darove. Međutim, svaki dar pa tako i dar medija može se izokrenuti ili – točnije rečeno – može ga izokrenuti čovjek. Zato je velika odgovornost ljudi koji rade u medijima, a dio odgovornosti je svakako i na nama koji te medije gledamo, slušamo, čitamo da izaberemo ono što nas oplemenjuje, povezuje, obogaćuje, potiče na dobro… Uzimajući daljinski, otvarajući Internet… svatko od nas određeni način stoji pred drvetom dobra i zla, a Bog ga poziva, Crkva ga poziva, savjest ga poziva da uvijek iznova izabere dobro.

Koliki je utjecaj sredstava društvenih priopćavanja na jednu prosječnu katoličku obitelj?

Mediji, a posebno televizija i sve više internet, imaju velik utjecaj na obitelji, ali i na čovjeka uopće. Htjeli mi to priznati ili ne htjeli, svoje mišljenje uvelike stvaramo na temelju onoga što vidimo i čujemo putem medija. Umjesto tate i mame, koji su zbog posla sve manje s djecom, dijete sve više odgaja televizija i interenet te u raznim «junacima» pronalazi svoje uzore. Štoviše, razne sapunice i slične serije, u kojima su nevjere i prevare umotane u celofan ljubavi, bude i kod nemalog broja odraslih želju da postanu slični takvim likovima. Tako su sve manje Evanđelje, Isus Krist, Blažena Djevica Marija i sveci uzor, a na njihovo mjesto dolaze neki drugi idoli. Televizija je u mnogim obiteljima sasvim ili gotovo sasvim istisnula zajedničku molitvu. Više nije rijetkost da svećenik tijekom blagoslova kuća mora zamoliti domaćina da ugasi televizor dok završi blagoslov.

U Crkvi se svake godine obilježava Dan sredstava društvenih priopćavanja i Papa posebnu pozornost poklanja poruci koju upućuje medijima. Zbog čega tolika Papina briga?

Mediji mogu a nerijetko i jesu blagoslovljeno sredstvo evangelizacije i sijanja svega onog što je dobro, a sve što je dobro od Boga dolazi i Bogu vodi. U skladu s odredbama Drugog vatikanskog sabora već je papa Pavao VI. uveo je za cijelu Crkvu obvezno obilježavanje Svjetskog dana društvenih komunikacija koji je prvi put obilježen 1967. godine. Biskupi naše Biskupske konferencije odredili su iz praktičnih razloga da se ovaj dan u našoj krajevnoj Crkvi slavi posljednje nedjelje u rujnu. Svakako treba podsjetiti da je posebno nama tako dragi papa Ivan Pavao II. prepoznao važnost medija, a i medijski djelatnici su u njemu prepoznali osobu koja poznaje njihove muke i teškoće. Sjetite se samo uloge koju su odigrali mediji u posljednjim danima života papa Ivana Pavla jer je cijeli svijet, zahvaljujući upravo medijima, živio s njime njegove posljednje sate ovozemaljskoga života.

Sredstva društvenog priopćavanja se sve češće spominju kao nova mogućnost naviještanja Evanđelja. Koliko je, prema Vašem mišljenju, Crkva prepoznala i iskoristila taj dar i kakvo je stanje kod nas po tom pitanju?

Svi mi u Crkvi, svatko na svom planu i u skladu sa zadaćom koja mu je povjerena, pozvan je učiniti sve što može na planu evangelizacije odnosno širenja Kristova kraljevstva. Kada čovjek radi u pojedinom području, onda i vidi sve mogućnosti koje bi trebalo iskoristiti, a ni izdaleka nisu iskorištene. S druge strane, takav čovjek je u opasnosti da vidi samo taj dio djelovanja te očekuje od svih da se usmjere na to djelovanje što nije moguće. Mi u Crkvi trebamo učiti od medijskih djelatnika kako gledateljima, slušateljima i čitateljima učiniti neku vijest zanimljivom, kako mu je dati na njemu prihvatljiv način i kako naći najbolji put do njihova uma i srca. S druge strane, medijski djelatnici bi trebali učiti od predstavnika Crkve što je Crkvu važno, a to je prije svega poruka Evanđelja a ne folklor i slično kako se ne bi dogodilo da npr. u priči o Božiću bude svega a nigdje Isusa prema kojem bi trebalo biti sve usmjereno.

Glavni ste urednik Katoličke tiskovne agencije. Zbog čega je uspostavljena ova agencija i koja joj je prvenstvena zadaća?

Ova agencija je tijelo Biskupske konferencije BiH koja ima zadaću informirati javnost o životu Crkve. Uz suradnju s g. Davorom Hercegom i g. Draženom Oberanom te mogima koji su otvoreni za suradnju s agencijom prikupljamo informacije o životu Crkve s područja Bosne i Hercegovine, Katoličke Crkve u svijetu te ih šaljemo svim nama poznatim medijima u BiH, Hrvatskoj i šire kao i svima koji nam se prijave s takvom željom. Posebno surađujemo s Informativnom katoličkom agencijom, Federalnom novinskom agencijom, Radio Vatikanom i mnogim drugima.

Koliko uspijevate ostvariti tu zadaću i s kojim i kakvim problemima se susrećete u Vašem radu?

Budući da je agencija neprofitabilna i sve vijesti šalje i stavlja na raspolaganje besplatno, teško možemo imati puno suradnika koje bi plaćali jer agenciju financira Biskupska konferencija BiH. Mislim da u skladu sa svojim snagama radimo puno i želim istaknuti spomenutu dvojicu suradnika koji s puno ljubavi uređuju stranicu, stavljaju vijesti itd. ali i sve druge koji s nama surađuju kao npr. tajnika kardinala Puljića vlč. Josipa Kneževića kao i prijašnje tajnike, djelatnike u Ordinarijatuma, župnika u Odžaku dr. Ivu Balukčića i mnoge druge.

Za kraj, na što biste skrenuli pozornost svim medijskim kućama i djelatnicima u BiH?

Želio bih podsjetiti na uvijek ponavljanu poruku i ovog i prijašnjih papa, a to je da sredstva društvenih priopćavanja trebaju biti u službi čovjeku te težiti za istinom i za onim što je dobro. Pomozimo ljudima da u njima prevlada ono što je dobro, da na površinu iziđu ljudi u potrebi, na rubu, gladni…; da u ljudima prevlada čežnja za istinom, mirom… u konačnici za Bogom.

Razgovarala: Bojana Đukić