Razgovor s kardinalom Montezemolom

Začetnik pregovora za normalizaciju odnosa Sv. Stolice i Izraela

Kard. Montezemolo je rođen 1925. i kao sin pukovnika Talijanske kraljevske vojske odlučio je krenuti očevim stopama, te 1945. postaje dragovoljac u ratu za oslobođenje. Nakon toga, 1949. u Rimu stječe diplomu iz arhitekture. Usporedno je postigao bakalaureat iz filozofije (1952.) i licencijat iz teologije (1954.) na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu.
Zaređen je 1954. za svećenika Rimske biskupije. Pohađao je Papinsku crkvenu akademiju i završio Kanonsko pravo na Lateranskom papinskom sveučilištu u Rimu. Bio je tajnik nekoliko nuncijatura, a radio je i u Državnom tajništvu Svete Stolice, u Vijeću za javne poslove.
Podtajnikom Papinske komisije „Iustitia et Pax“ je imenovan 1977. a bio je i pronuncij u Papui Novoj Gvineji i apostolski delegat za Salomonske otoke. Bio je istovremeno nuncij u Nikaragvi i Hondurasu a tijekom boravka u Urugvaju organizirao je dva pohoda pape Ivana Pavla II.
Godine 1990. imenovan je apostolskim delegatom u Jeruzalemu, istovremeno i velikim kancelarom Arapskog sveučilišta u Betlehemu, a kasnije i apostolskim nuncijem na Cipru. Ovim dužnostima treba pridodati i dužnost apostolskog delegata u Jordanu do 1994.
Kard. Montezemolo začetnik je pregovora za normalizaciju odnosa između Svete Stolice i Izraela i imenovan je prvim apostolskim nuncijem u Izraelu (1994.-1998.). Nakon toga do 2001. bio je nuncij u Italiji i San Marinu. Papa Benedikt XVI. imenovao je 2005. nadbiskupa Montezemola nadsvećenikom bazilike Sv. Pavla izvan zidina, a 2006. kardinalom. Savjetnik je u drugom odjelu Državnog tajništva, stručnjak za heraldiku, a svoj doprinos dao je i izradi papinskog grba Benedikta XVI.

Uzoriti, završila je Godina sv. Pavla,, možete li dati jedan zaokruženi sud kakav je bio odaziv na proslavu 2000 godina od rođenja apostola naroda?

Kao što znate, papa Benedikt XVI. na moj poticaj, pokrenuo je Pavlovu godinu, tj. godinu promišljanja, proučavanja, molitve o toj velikoj ličnosti. Pokrenuo ju je s dva cilja: prvi i osnovni je bolje poznavanje sv. Pavla. On je veliki širitelj, navjestitelj Božje riječi preko svojih poslanica, djelovanja, svoga života, tradicije. Dakle, jedan od ciljeva Pavlove godine je dublje proučavanje sv. Pavla. Papa je pridodao i drugi cilj, ekumensku dimenziju, da se zajedno sa svim kršćanskim nekatoličkim zajednicama proučava, produbljuje, moli kako bi se sve više približilo jedinstvu. Ova godina je imala veliki odaziv u Rimu, Italiji, kao i u svijetu. Na početku malo sporiji, ali kao i sve ljudske stvari s vremenom odaziv je rastao.

Kako je nastala ideja za proglašenjem Pavlove godine?

Osmislio sam je nakon što sam imenovan nadsvećenikom bazilike svetog Pavla izvan zidina, sa zadatkom da malo sveopće preustrojim ovaj eksteritorijalni kompleks, koji je u Italiji, ali je povezan sa Svetom Stolicom i zbog toga ima autonomiju od Italije. U razmišljanju kako oživjeti ovaj kompleks bazilike i opatije na vjerskom, kulturnom, liturgijskom polju pomislio sam da bi bilo zgodno pronaći neku obljetnicu i otkrio sam da upravo u ovim godinama pada dva tisućljeća od rođenja sv. Pavla. Ne zna se točno kada je rođen, ali stručnjaci kažu da je rođen između 6. i 10. godine prvog stoljeća. To sam pomislio 2005. i odmah sam razgovarao sa Svetim Ocem koji je s oduševljenjem prihvatio ovu ideju i tako smo pokrenuli Pavlovu godinu. Ona nije Sveta godina, ne uklapa se u niz Svetih godina koje imaju posebno značenje, vrijednost, način slavljenja, To je tematska godina posvećena svetom Pavlu.

Čime ste se ravnali, kojim datumima, kada ste odlučili veliku obljetnicu obilježiti između 28. lipnja 2008. i 29. lipnja. 2009. godine?

Predložio sam Svetom Ocu da ovoj temi posveti cijelu, primjerice 2008. ili 2009. godinu. Međutim, Papa je želio da se Godina započne svetkovinom sv. Petra i Pavla 2008. i zaključi istom svetkovinom 2009. godine. On sam je došao 28. lipnja 2008. otvoriti Pavlovu godinu s prvom Večernjom svetkovine a došao ju je i zaključiti na Petrovdan ove godine.

Pavlov grob je u rimskoj bazilici sv. Pavla izvan zidina, čiji ste Vi nadsvećenik, a papa Benedikt XVI. pohodio je Pavlovu domovinu. Značenje apostolskog putovanja je višestruko ali značenje pohoda Svetoj Zemlji u sklopu Pavlove godine također ne smijemo zanemariti?

Zasigurno, mi imamo privilegij, biti čuvari Pavlovog groba. Već dvadeset stoljeća on se nalazi tu iako iznutra nije nikada bio istražen, nikada nije bio otvoren. Veliki sarkofag je zatvoren. Međutim, s arheološkim radovima koje smo izveli oko sarkofaga, omogućili smo da se vidi jedna njegova strana, što je hodočasnicima omogućilo približiti se i vidjeti dio sakrofaga. U ovoj Pavlovoj godini hodočašća i liturgijskih slavlja to nam olakšava reći kako se nalazimo upravo, tu oko pravog groba sv. Pavla. To pomaže hodočasnicima u njihovom razmišljanju i molitvi. Godina sv. Pavla podudarila se s pohodom Pape na Bliski Istok koji je pomogao proučavanju i produbljivanju djelo sv. Pavla, posebno njegova putovanja za vrijeme kojih je organizirao crkvene zajednice i pisao poslanice zajednicama: Efežanima, Korinćanima, pa do one Rimljanima, završivši ovdje svoje misionarsko djelovanje mučeništvom 67. godine prvog stoljeća.

Može li se reći da i danas vjernici u sv. Pavlu prepoznaju uzor vrijedan nasljedovanja?

Rekao bih, zasigurno, da. Pavao se predstavlja, preko nauka koji nam je Krist dao u ono vrijeme, vjernicima svih vremena. To je nauk koji ima trajnu valjanost, treba ga prepoznati i primijeniti na život pojedinca, zajednički život, društveni život, općenito na život čovjeka.

Mislite li da su se ostvarila dva, prema Svetome Ocu, najvažnija očekivanja: veće poznavanje sv. Pavla među vjernicima i ekumenska dimenzija Pavlove godine?

Rekao bih da jesu. Ta dva cilja koje nam je Papa zadao, koje smo mi ne samo s velikom vjernošću prema Papinim naputcima, već iz ljubavi prema današnjoj Crkvi, htjeli razviti što je više moguće, dala su nam kao plodove vidjeti veliki broj hodočasnika koji znače da osobe dolaze iz vjerske pobude, a ne samo zbog turizma ili radoznalosti. To znači pokornički, slušajući Božju riječ, pristupajući sakramentima. To je bezbroj malih, ali i velikih inicijativa, kulturnih, stručnih skupova, ne samo oko ovdašnje bazilike, već i u cijelom svijetu. Prije nekoliko tjedana održan je kulturni susret u Damasku koji je za temu u ovoj Pavlovoj godini imao sv. Pavla viđenog s Istoka, preko Istočnih crkvi, koje su tako dale svoj doprinos koji se ne suprotstavlja, već je komplementaran i sjedinjuje se sa Zapadnim viđenjem, kako bi se uočila suvremenost i valjanost Pavlove poruke. Dakle, mislim da možemo reći da je ova Pavlova godina imala i da će u budućnosti imati dobrobiti na duhovnom, kulturnom, liturgijskom i općevjerskom području.

Molitva u Tjednu za jedinstvo kršćana bila je u znaku obilježavanja Godine sv. Pavla. Može li ova obljetnica pomoći u međusobnom približavanju kršćana?

Upravo je to jedna dimenzija koju je Papa htio, koju smo s puno pažnje poštivali i primijenili pozivajući nekatoličke kršćanske zajednice na molitvu, razmišljanje, produbljivanje Pavlove poruke i njegovo proučavanje. Tjedan molitve za jedinstvo kršćana i prije ali i sada praćen je proučavanjima koja su sve brojnija u ovom razdoblju. Ona nas podsjećaju da smo mi, Katolička crkva, čuvari Pavlova groba ali on je baština cijelog kršćanstva. Ne želimo ostaviti dojam isključivosti, već podijeliti sa svim nekatoličkim kršćanskim zajednicama tu zajedničku baštinu i produbiti proučavanje. Htio bih reći da Pavlova godina ne samo da je imala utjecaj, već je bila vrlo djelotvorna u napredovanju na ekumenskoj razini za sve kršćane.

Diljem svijeta postoje mnoga mjesta i grobovi sluga Božjih, blaženika i svetaca na kojima imamo priliku moliti za zagovor kod Boga i zahvalu Bogu. Ipak, posebna je milost Božja biti na službi u Crkvi u kojoj su zemni ostatci sv. Pavla. Osjećate li tu odgovornost i taj Gospodinov blagoslov?

Nema sumnje. Zahvaljujem Gospodinu, što sam u ovom razdoblju imao ovo zaduženje. Vjerujem da sam puno radio da bih uspio dati novu živost, novu reorganizaciju svega onoga što obuhvaća kompleks bazilike i opatije, u potpunoj suglasnosti s osobljem bazilike, a osobito s benediktinskom zajednicom, benediktinskim monasima koji su već 13 stoljeća povezani, vezani i zauzimaju se u liturgijskoj, kulturnoj, općoj vjerskoj, pastoralnoj službi u bazilici. Oni su vrlo aktivni i danas je, nakon niza poteškoća u prošlosti, njihov broj u porastu. Možemo reći da je Pavlova godina poslužila kako bi donijela novu životnost kompleksu bazilike i opatije. Nadamo se da će se sve to nastaviti i nakon Pavlove godine.

Što se tijekom povijesti događalo s grobom apostola Pavla u Rimu? Kako je otkriven?

Grob nije bio otkriven, već dvadeset stoljeća se zna da je tu, to je neosporena spoznaja, samo što je na početku, nakon njegova mučeništva, Pavlovo tijelo preuzela rimska matrona (ugledna gospođa) i sakrila ga u svoju pogansku grobnicu, tu na groblju Ostiense. Nakon vjerske slobode koju je dao Konstantin 313., započelo je čašćenje. Od tada ona je tu i nitko je nikada nije osporio, ali nije nikada bila otvorena, dapače oko nje je sagrađen debeli zid koji je štitio grobnicu od poplava Tibra koji je jako blizu i koji je svake godine nakon kiša redovito preplavljivao. Danas više ne preplavljuje jer su izgrađeni nasipi. Ovaj zid u nekom smislu pomogao je obraniti i sačuvati grob dok s druge strane, onemogućio je da ga se učini vidljivim. Neposredno prije Pavlove godine uspjeli smo otvoriti jednu stranu tog zida tako da se može vidjeti grobnica Apostola naroda. Dakle, nije otkriven grob sv. Pavla, kako su neki novinari napisali, nije otkriveno postojanje groba sv. Pavla, otkrivena je jedna strana da bi se mogla izravno vidjeti grobnica.

Do sada se u Bazilici održalo pet susreta o Pavlovim poslanicama: prvi (27. listopada '08.) o Rimljanima, drugi (24. studenoga) o Korinćanima, treći (23.veljače '09.) o Efežanima, četvrti (23. ožujka '09.) o Filipljanima, peti susret (29.travnja) o poslanici Timoteju. O čemu ste Vi kroz ova događanja govorili i koliko ste zadovoljni sveukupnim zbivanjima i predavanjima?

Bilo je različitih susreta o sv. Pavlu, različitih znanstvenih okupljanja. No, posebno smo organizirali ovih pet susreta malo drugačijeg kulturnog karaktera. Organizirali smo ih u bazilici i pozvali smo mnoge osobe. Ne kažem da su ispunile baziliku, jer je ogromna, ali su je vrlo dobro popunili. Susrete smo osmislili ovako: nakon kratkog čitanja poslanice, kratki komentar, egzegeza jednog stručnjaka, zatim svjedočenje nekoliko osoba iz današnjeg društva, kulture, poduzetnika, industrijalaca, radnika, trgovca, športaša, mladih, iz raznih područja o tome što sveti Pavao danas govori njima, govori li Pavlova poruka i danas nešto u našem životu? Bilo je vrlo zanimljivih svjedočanstva. Prvi susret je bio o djelu poslanice Rimljanima i pozvali smo generalnog vikara Rimske biskupije kardinala Vallinia i rimskog gradonačelnika Alemana koji imaju odgovornost za rimsku zajednicu. Dali su vrlo zanimljiva svjedočanstva. Bilo je tu osoba iz svakodnevnog života, osnivača pokreta, predstavnika kulture, trgovaca, obrazovanja itd. Bili su to susreti postavljeni na novi način, ne kao klasične egzegeze od strane stručnjaka, već svjedočanstva od strane onih koji su živjeli i žive na osobiti način Božju riječ primljenu od sv. Pavla.

U Damasku je 23. travnja otvoren međunarodni kongres „Pavao iščitavan s Istoka“. Može li i treba li sv. Pavao imati ulogu kojom bi se iznova na Bliskom istoku pokušalo razumjeti i stvoriti mir među sukobljenim stranama?

To su dvije različite stvari. Ovaj skup u Damasku koji su organizirali Kustodija za Svetu Zemlju i Grčko-melkitski patrijarhat, za mene je bio vrlo zanimljiv. Na njemu sam vrlo rado sudjelovao, jer želio sam čuti i glas s Istoka, kako je sv. Pavao tumačen i življen na Istoku. Mi u Europi naučeni smo dati tumačenje Zapada. Na Istoku su nešto drugačiji vidici. Ne mogu sada ulaziti u puno detalja, ali spominjem da su mi bili vrlo korisni da vidim komplementarnost, koja nije suprotstavljanje, proturječnost, već obogaćenje dva pogleda, onoga s Istoka i Zapada. Ti detalji obogatili su mi poznavanje sv. Pavla u još potpunijem sagledavanju njegove osobe. Očigledno, ovo je primjer, gdje moramo zaključiti da svi ovi sukobi na Bliskom istoku mogu i moraju biti prevladani s dobrom voljom s vremenom i milošću Božjom.

Uzoriti, osobno, kako biste opisali sv. Pavla?

Osoba snažne osobnosti, koju ne ćemo nikada uspjeti otkriti do dna. Isplati se proučavati, upoznatu osobnost onoga koji je u svojim razmišljanjima zaključio: “Ne živim više ja, nego Krist u meni.» To nam daje jakost. Snaga njegove poruke je snaga Božje riječi koja preko njegove osobnosti, tako potpune a različite, omogućuje da vidimo i produbljujemo veliki lik, možda lik najvećeg komunikatora Božje riječi koji postoji u čovječanstvu.

Na kraju, što biste poručili čitateljima „Katoličkog tjednika“ s obzirom na završetak proslave Godine sv. Pavla?

Želim da se nastavi proučavati, čitati, razmišljati i produbljivati ono što je neizmjerna i bogata Pavlova poruka preko njegovih poslanica, ono tumačenje što nam Crkva pruža preko egzegeta koji svakodnevno predstavljaju, tumače i pomažu prikazati Pavlov život i veličanstvenost njegove poruke u prenošenju Božje riječi.

Razgovarao Marijo Udina