Razgovor s gospodičnom Marinom Pendeš

Poštovana gospođice Pendeš, Vi dajete sliku jake žene, radite kao zamjenica ministra odbrane Bosne i Hercegovine, koliko je ova vrsta posla u „muškim institucijama“ otvorena za ženu?

Žena na mjestu u ovom slučaju zamjenika ministra BiH, pomalo ruši ustaljeno mišljenje o toj tzv. muškoj instituciji. Ako malo pogledate države Europe onda ćete vidjeti da to i nije tako neobično. Mnoge zemlje su imale ili imaju žene kao ministrice odbrane, naročito u ovim posljednjim izbornim procesima. Mislim da se žena može uhvatiti u koštac sa svim problemima i izazovima današnjice te to muško odnosno žensko zanimanje više nema nekog značaja. U ovih skoro pa pet godina, koliko sam na ovom radnom mjestu, nisam čula nikakve negativne komentare koji bi se mogli odnositi na moj spol. Svi bismo trebali težiti tzv. gender equality odnosno ravnopravnosti spolova.

Po nekim podatcima koji su dostupni na internetu možemo vidjeti da žene u oružanim snagama BiH čine jedva 5%. Živimo li još uvijek u patrijahalnoj sredini gdje su poslovi podjeljeni na one „ženske“ i „muške“?

Mi smo napravili reformu u sistemu odbrane i sada imamo profesionalnu vojsku. Od kada se ta činjenica promijenila, postoji značajan pomak u tom postotku. Sve više žena čak i onih visoko obrazovanih se prijavljuje u vojsku, što smo vidjeli prilikom raspisivanja prošlogodišnjeg natječaja za vojsku. Dakle, to nije više zanimanje koje je tabu ili izričito muško jer smatram da žene u OS-u mogu naći svoje mjesto te čak i izgraditi karijeru. Ne vidim razlog zašto u skorijoj budućnosti naše zemlje ne bi i žena bila general u Oružanim snagama BiH. Mislim da smo se potrudili temeljem zakonskih rješenja stvoriti svima jednake uvjete i nema mjesta diskriminaciji ni po kojoj osnovi. Vaše kvalifikacije i sposobnosti trebaju doći do izražaja i vjerujem da će biti prepoznate te ne će biti problem zastupljenosti žena u Oružanim snagama. Također mislim da bi Ministarstvo odbrane trebalo intenzivirati tu kampanju u kojoj bi objasnili što su oružane snage, koji su to poslovi i aktivnosti kako bismo možda određene strahove i sumnje razbili, kako bismo sutra imali veći broj žena u Oružanim snagama. Možemo pozitivan primjer vidjeti u policiji gdje je do prije nekoliko godina bilo neobično vidjeti ženu u uniformi dok danas već to nije i susrećemo ih sve više. Uniforma više nije nešto od čega žena strahuje kao zanimanja i buduće karijere.

Je li moguće u kaotičnom vremenu današnjice balansirati život između posla i doma? Kako to Vama uspijeva?

Imam obitelj koja mi pruža potporu i vjerujem da sam našla kvalitetnu mjeru između obitelji i posla koji obavljam. Mislim kako još uvijek nemam tog problema s vremenom te sam naučila novu dinamiku.

Koliko vam posao ostavlja vremena za Vas same, za Boga?

Svaki posao koji obavljate iziskuje vrijeme. Ja se trudim kroz svoj rad implementirati određene kršćanske vrijednosti i ono što su mi roditelji prenijeli i kako su me odgojili te ono što ja poštujem. Ne znam uspijevam li u potpunosti i kroz posao pokazati da se borim za vrijednosti koje prepoznaje Katolička crkva, ali bar nastojim svake nedjelje otići na misu i posvetiti taj dan Bogu i obitelji.

Koliko je po Vašem mišljenju bitna duhovna nadogradnja kroz vjeru u životu svakog čovjeka?

To je segment koji je sigurno nenadoknadiv jer vjera nam pomaže iz najtežih životnih situacija izaći ne samo kao pobjednik nego i ojačana osoba. U životu se uvijek susrećemo sa svojim slabostima, križevima i iskušenjima, a mislim da vjera u Boga i određene rečenice iz Biblije meni su česta vodilja. „I da mi je dolinom smrti proći ja se ne bojim“, je psalam koji je jedna vodilja u mom životu, jer kada ti je najteže uvijek se nadaj Bogu jer nikada ne znaš zbog čega ti je poslao tu kušnju. Smatram da kušnje imamo kako bismo postali jači.

Zaista je malo Hrvatica u BiH koje su na jako bitnim funkcijama poput Vas, taj trend nije okrenut isključivo prema Hrvaticama već i ženama drugih nacionalnosti. Kako Vi objašnjavate tu činjenicu?

Država koja je u tranziciji kao BiH ima problem ekonomskog napretka, to je država ili sredina koja za posljedicu ima nedovoljno zainteresirane žene. Kada ste financijski nezavisni onda ste u mogućnosti uložiti u sebe i svoju edukaciju. Mislim da je u BiH glavni problem nedovoljan stupanj obrazovanosti žena jer imate sredina gdje djevojčice završe samo osam razreda osnovne škole te im se ne dozvoljava dalje obrazovanje. Ukoliko imate takvu sredinu prirodno je da njome možete manipulirati mnogo lakše. Nedovoljan gospodarski razvoj, stvara žene koje nisu u mogućnosti iznositi svoje ideje i boriti se za njih. Mislim kako većina žena u BiH koje su na politički značajnim mjestima i aktivno u politici kao i ja, pokušavaju što više educirati žene da uzmu veće sudjelovanje i angažiranje samih njih kako bismo raspravljali o određenim problemima žena te sutra mogli nominirati te iste probleme odgovornim vlastima.

Kakav je položaj Hrvata u Oružanim snagama (OS) BiH i koliko ste vi zadovoljni zastupljenošću Hrvata u OS BiH?

Postotak zastupljenosti naroda u državnim institucijama je jasno definiran zakonom za sva tri konstitutivna naroda. Zbog reforme koju smo uradili, sada se susrećemo s problemom starosne ali i obrazovne strukture pripadnika profesionalnog sastava Oružanih snaga. Postotak zastupljenosti je približan kod svih konstitutivnih naroda. Još ni jedan narod nije popunio kvotu predsjedničke odluke koja jasno definira postotak zastupljenosti. Malo veći problem imamo u okviru Ministarstva odbrane BiH, ali u tijeku je proces primanja državnih službenika jer tu imamo manju zastupljenost od propisanog te se nadamo da ćemo ovim prijamom i to ispuniti.

Katolička crkva u životima bosanskohercegovačkih Hrvata igra izuzetno veliku ulogu, Osjeća li se to i u vojsci?

Potpisali smo sporazum s Crkvama i vjerskim zajednicama u BiH te utemeljili dušobrižništvo i muftijstvo u Oružanim snagama, te zaposlili određen broj svećenika, sveštenika i imama. Taj segment duhovne nadogradnje unutar OS, nadopunjuje se aktivnostima tih ljudi koji su temeljem ugovora implementirani te se to pozitivno osjeća u OS-u.

Zašto je i koliko važan Temeljni ugovor između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice koji je ratificiran prošle godine i što nam Ugovor nosi?

Jako je bitno potpisivanje ovog Temaljnog ugovora kada je u pitanju Katolička crkva. Obzirom da je BiH država, ima određene odgovornosti definirane tim ugovorom, te je bitno da je BiH ratificirala taj ugovor s Svetom Stolicom.

Za kraj, što biste preporučili ženama u BiH kada bi se odlučile slijediti Vaš primjer, imate li nekih žaljenja ili biste ponovno isti put izabrali?

Inače u svom životu nemam nikakvih žaljenja. Nastojim u životu prihvatiti sve što mi se događa i izvući najbolje iz toga. Nikada se ne smije zaboraviti da je biti čovjek, najbitnije. Biti otvoren prema drugima, ne činiti ono što ne biste da čine vama a činiti što želimo da nam čine najbolja je deviza koja će nas učiniti sretnima dugoročno.

Razgovarala: Ksenija Ninić
Objavio: Katolički tjednik