Razgovor s dr. Simonom Castellvijem

Na početku, možete li nam ukratko reći nešto o Vašoj organizaciji?

Međunarodna udruga katoličkih liječnika, u svijetu poznata pod nazivom (skraćenicom) FIAMC, javna je međunarodna organizacija vjernika katolika, s jasno definiranim ciljevima i strukturom. Danas je ova organizacija prisutna u više od 70 zemalja svijeta, a glavni ured je u Vatikanu i ima više od 50.000 registriranih liječnika. Stoga je FIAMC svjetska organizacija, koja je osim toga odobrena i od Svete Stolice.

Zašto je potrebna jedna ovakva organizacija?

To pitanje postavljano mi je mnogo puta. Blagopokojni papa Ivan Pavao II. dao je najbolji odgovor na to pitanje u obraćanju na FIAMC-ovom kongresu u Rimu 1982. godine. Govoreći o hitnosti potrebe zaštite i promoviranja ljudskog života od začeća pa do smrti, Ivan Pavao II. je rekao: „Pojedinačna akcija nije dovoljna. Potreban je kolektivan, dobro planiran, inteligentan, konstantan i velikodušan rad i to ne samo na razini pojedinačnih zemalja, nego na međunarodnoj razini. Koordinacija na svjetskoj razini u konačnici vodi i boljem naviještanju i učinkovitijoj odbrani vaše vjere i kulture te vaših kršćanskih obveza u znanstvenim istraživanjima i vašoj profesiji.“

Koje ciljeve nastojite postići?

Nastojimo promovirati liječničku etiku utemeljenu na kršćanskim vrjednotama. Ciljevi ove organizacije su sljedeći: Kroz svoj rad nastojati u cijelom svijetu širiti kršćanske principe, ohrabriti razvoj katoličkih liječničkih udruženja u svim zemljama svijeta, poduprijeti liječnike katolike u njihovom moralnom, duhovnom i profesionalnom razvoju, razvijati medicinsku profesiju koja promiče zdravlje i karitativno djelovanje i koja je u skladu s učenjem Katoličke Crkve, trajno raditi na rješavanju medicinsko–etičkih problema i uvijek iznova pokušavati iznaći teoretska i praktična rješenja za te probleme, te razvijati modele suradnje u zdravstvu i pastoralnoj skrbi u zemljama u razvoju.

Na koji način pokušavate ostvariti te ciljeve?

Organizirajući svjetske kongrese svake četiri godine u različitim dijelovima svijeta, zatim organizirajući također i regionalne kongrese, na kojima sudionici imaju prigodu produbljivati i učvršćivati svoju vjeru ali također i proširivati svoja saznanja s područja medicine. Osim toga pokušavamo utemeljiti istraživački biomedicinsko–etički centar u Bombayu koji bi se povezivao sa svim katoličkim bioetičkim centrima u svijetu. Tu su također i mnogi zdravstveni projekti u Africi, Aziji i Latinskoj Americi.

Možete li nam reći što zapravo za Vas znači biti liječnik katolik?

Liječnik katolik nastoji ponašati se prema pacijentu onako kako se i Isus ponašao prema bolesnima i nemoćnima...

Znači li to da Vaša vjera u mnogome utječe na Vaš rad?

Ja sam bolji liječnik zato što sam vjernik, katolik. Bio bih mnogo lošiji liječnik da sam ateista. Naravno, ovo govorim u svoje ime.

Čini se kako se danas u svijetu glas vjernika nastoji potisnuti. Je li stanje doista takvo i što Vi mislite o tome?

Gospodin Isus imao je svuda neprijatelje. Ni mi nismo u drugačijoj poziciji.

Danas se još uvijek mali broj ljudi odlučuje na donaciju organa, bilo zbog straha od zloupotrebe ili zbog neznanja. Što nam možete reći o tome?

Moramo se konstantno boriti protiv zloupotrebljavanja, komercijalizacije i „transplatacijskog turizma“. Neke zemlje u svijetu su dobar primjer kako se treba boriti protiv zloupotrebe. Doniranjem organa (samo ukoliko su pri tome ispoštovani medicinski i etički zakoni) nastavljate i nakon smrti činiti dobra djela! To je neka vrsta „investiranja“. Ako su organi donirani u skladu s etičkim i medicinskim zakonima, onda svi uključeni u taj proces pobjeđuju.

U svijetu se sve češće može čuti o eutanaziji kao o „ljudskom pravu na dostojanstvenu smrt“. Možete li to malo prokomentirati?

Jedna je stvar umrijeti a sasvim druga stvar jest biti ubijen, kao što je slučaj kod eutanazije. Palijativna skrb je veoma važna da bi se izbjegla eutanazija i da bismo služili našim pacijentima.

Možete li nam malo pojasniti stanje kome i osobe koja se nalazi u tom stanju?

Stanje kome jest stanje potisnute svijesti. To je potpuno drugačije od recimo „smrti mozga“, koje je potpuni i nepovratni gubitak funkcija mozga. Za razliku od stanja smrti mozga, osoba koja se nalazi u stanju kome je živa. Upravo zbog toga hranjenje, hidratacija, higijena i pružanje skrbi koja joj je potrebna su obvezatni.

Na žalost, danas abortus postaje sve više „uobičajena stvar“. Možete li nam reći što je abortus doista?

Abortus ubija dijete! Za početak pokušajte nekom djetetu opisati što je abortus i ono će biti užasnuto iako nema toliko sposobnost razlučivanja ni znanja kao odrasla osoba. Liječnik koji radi abortus „otvara“ maternicu, a zatim uništava te vadi iz maternice već začeto dijete. Užas! A prema dostupnim podatcima na godinu se u svijetu učini 45 milijuna abortusa.

Što je post-abortivni sindrom?

To je poremećaj koji nastaje kod majke i koji može trajati i cijeli život. Karakteriziraju ga prisjećanje na sam čin pobaćaja, teška depresija, tjeskoba itd... To je još jedan dokaz da abortus ne donosi ništa dobro.

Možete li nam iz vlastitog iskustva i rada s bolesnicima reći koliko vjera i molitva mogu pomoći bolesnoj osobi?

Rekao bih da molitva zauzima veoma veliki postotak u našoj medicinskoj praksi.

Zašto ste postali liječnik i kako gledate na to?

Liječnik sam postao zbog poziva. Jednostavno sam osjećao poziv od Boga da budem liječnik. Samo Bog zna zašto je to tako... Ali, kada Gospodin zatraži nešto od nas i ukoliko doista krenemo tim putem, On će nam uvijek pomoći i voditi nas.

Na koncu, možete li nam reći jeste li kada u svojoj liječničkoj praksi svjedočili čudu?

Čuda postoje. Ne događaju se često, ali postoje. Vidio sam dva ili tri. Sljedeći FIAMC-ov kongres koji će se održati 2010. godine u Lourdesu bit će upravo na tu temu.

Razgovarala: Bojana Đukić
Objavio: Katolički tjednik