Razgovor s Damirom Topićem

Na početku, možete li nam reći kako ste se počeli baviti duhovnom glazbom?

Smijem li se poslužiti riječima proroka Jeremije koji kaže: „Ti me zavede Gospode, i dadoh se zavesti“. Pogledam unazad u svoj protekli život, i moram se osmjehnuti, od srca i iskreno, te reći kako je Bog mudro gradio i vodio moj put. Ne postoji zapravo trenutak kad sam ja odlučio baviti se duhovnom glazbom! Ja sam istina pohađao glazbenu školu, i uvijek nešto sviruckao, bilo sam, bilo u nekoj grupi, ali sve je to bilo onako usput. Bog je bio daleko od mene. Zapravo ja od Njega! Nikad mi nitko o Njemu nije pričao, ali duboko u meni postojala je neka praznina, čežnja za ispunjenjem, iskrenom ljubavlju. Jednostavno, morao se dogoditi susret mene i Njega. Na mojih nekoliko koraka On je odgovorio tako da mi je potrčao u susret! A nakon toga, moje srce bilo je toliko ispunjeno, toliko ushićeno, da se jednostavno moralo prelijevati...potekle su pjesme. One su nastajale u mojoj dubini kao posljedica zahvalnosti, ljubavi, radosti, čežnji, strahova, nade... Da, zaveo me! Naveo me da pogledam na Njegove rane, na križ, na smrt, i da shvatim da je to sve bilo radi mene. Kad je On to učinio radi mene, mogu li ja ne uzvratiti? A glazba je najbolji način kako to mogu izraziti, kako mogu dati najviše od sebe, i iz sebe! Eto, jednostavno, poziv je došao iznutra, iz srca. Ne iz moje glave. Vjerujte, kad bih htio sjesti i napisati pjesmu, ne bih znao kako... Ja jednostavno čujem glazbu u sebi, riječi navru...a glas i prsti pretvore to u skladbu. I ne vjerujem da se itko može „baviti“ duhovnom glazbom, a da prije toga nije osjetio poziv u svome srcu. I ja sam dugo godina čeznuo za misijom, razmišljao i o redovništvu... svećeništvu... Želio sam slijediti Isusa i služiti Mu. O glazbi nisam niti razmišljao, sve dok jedne noći, u molitvi, Bog nije progovorio mome srcu i duši.

Koliku ste potporu imali od svojih bližnjih?

Iskreno, nisam od onih koji, kad rade nešto što znaju da trebaju raditi, traže potvrdu i podršku od okoline. No određena vrsta potpore svakako je postojala, i čovjeku je ipak onda nekako lakše, zadovoljniji je. Ali ono što je meni bilo važno, bila je jedna sigurnost da znam što Bog želi od mene. Trebao sam potvrdu iznutra. Za to je trebala molitva i napajanje na izvoru Božje milosti, trebala je hrana iz Njegove Riječi! A On je to davao obilato. Do tog vremena bio sam jako nesiguran, plašljiv. Svaka pjesma mi se činila manjkava, glas loš ili upitan, sviranje isto tako. Ali kad je došla ta sigurnost od Njega, ništa više nije bilo važno, samo to što On kaže!

Što mislite o tome što neki ljudi u Crkvi gledaju pomalo s podozrenjem na duhovne šansone?

S jedne strane ih razumijem, jer se pod naljepnicu „Duhovna glazba“, uguralo sve i svašta. Neki su u tome nažalost našli neki svoj osobni probitak ili motiv, ali u svakom žitu ima kukolja, no zato ne bacamo žito. Zar ne? Vrijeme uvijek pokaže sve! Bog je taj koji će suditi! Ali puno je više onih iskrenih, čestitih, punih ljubavi Božje... onih koji su pozvani svjedočiti, upotrijebiti svoje darove, darove koje im je Bog darovao, da budu na blagoslov u svojim zajednicama, župama, a i šire! Da, trebamo biti oprezni, ali ne možemo zanijekati nešto što je samo po sebi tako čisto i jasno. Pjesma je moćno oružje u službi Evanđelja! Ona nije u suprotnosti s propovijedanjem, s dobrom kršćanskom literaturom, tiskom, ili bilo čim drugim. Ne. Duhovna glazba je samo jedan način kako možemo dohvatiti svijet, one koji ne poznaju Krista, ali i graditi i osnaživati crkvu – Tijelo, iznutra. Glazba je nešto što je blisko svim naraštajima, a hvala Bogu, i u Kršćanskoj duhovnoj glazbi postoje različiti stilovi, te svatko može uzeti ono što mu odgovara. Mi trebamo glazbu kao sredstvo širenja i učvršćivanja Evanđelja! I ako mi glazbenici ušutimo, vjerujte, „kamenje će propjevati“!

Pjesmom „Lanterna moje duše“ koju ste izveli s klapom „Kampanel“ pobijedili ste prije nekoliko godina na „Uskrsfestu“. Možete li nam reći što je za Vas predstavljala ta pobjeda?

Točnije, bilo je to 2006.! „Lanterna moje duše“ je jedna, meni posebno draga pjesma. U meni je progovorio moj dalmatinski mentalitet, i kršćanska duša. Naravno, još jedna autobiografska priča, a u središtu je Isus koji je zaista u tami ovoga svijeta jedini pravi svjetionik-lanterna, koja jasno svijetli i pokazuje put! I prije samog „Uskrsfesta“, mnogi koji su čuli pjesmu bili su oduševljeni. A ja sam bio siguran: pjesma će nešto osvojiti! I zaista je tako bilo. U dvorani oduševljenje! Publika je prepoznala, i žiri je jednoglasno odlučio...a mi smo bili presretni. Moj san bio je ostvaren. I pobjeda s tom pjesmom, došla mi je zapravo kao neka vrsta priznanja za sav dotadašnji rad. U to isto vrijeme primljen sam u punopravno članstvo Hrvatskog društva skladatelja pa je i to uvelike doprinijelo mojoj radosti.

Nalazimo se u vremenu došašća. Možete li nam reći što to vrijeme osobno znači za Vas?

Trenutak kad se jedno Svjetlo pojavilo u ovome svijetu, povezujem s trenutkom kad se to isto Svjetlo pojavilo i u mom životu. Dugo sam Ga tražio, i lutao, i čekao...ali, ON je došao. Došao je osobno u moj život. Uvijek sam zapravo posebno uzbuđen u vrijeme adventa! Jedan razlog je što se uvijek iznova vratim u svoje djetinjstvo, radosti Božića, toplini obiteljskoga doma, onoj čarobnoj tišini te noći, i onda radosti drugog jutra, kad bih još snen, otvarao darove. Ali možda najviše od svega moje srce se trajno raduje, jer mi se zapravo neprestano nalazimo u vremenu Adventa! Isus dolazi kako je obećao, a mi Ga očekujemo! Istina, neće više doći kao malo dijete, ali „Dolazi dan“ (naslov jedne moje pjesme) kad ćemo Ga konačno ugledati! I nije li to najradosniji trenutak kojeg svi iščekujemo?

Kako u Vašoj obitelji uprisutnjujete Advent?

Od nekih vanjskih obilježja tu je neizostavni adventski vijenac, i svaka upaljena svijeća povećava to iščekivanje dolazak tog posebnog dana. Djeca naravno uzbuđeno razmišljaju o darovima. Ali najvažnije od svega je da se (zapravo kao i inače) redovito čita Biblija, i to tekstovi koji prethode Isusovom rođenju. Već se pomalo pjevuše i božićne pjesme. Naravno, tu su i svakodnevni odlasci na Mise zornice.

Jedna od Vaših poznatijih pjesama je božićne tematike, pod nazivom „Vidjeh Mesiju“. Možete li nam reći nešto o tome kako je došlo do stvaranja te pjesme?

Pjesma je zapravo radnog naslova: „Šimunova priča...“ Naime, jako me se dojmio taj zapis u Evanđelju po Luki, o jednom starcu kojemu je Gospodin obećao da ne će umrijeti prije nego vidi Mesiju. Čitav njegov život prošao je u došašću, u iščekivanju tog dana, tog trenutka, kad će on vidjeti Božjeg Pomazanika. Možemo zamisliti svu njegovu čežnju, strahove, nade, a možda i sumnju... no ipak vjeru da će Bog učiniti ono što je i obećao (kao i uvijek). Ne znamo koliko dugo je čekao. Možda je to bilo kratko vrijeme, a možda mu je i život prošao u čekanju, a to možemo pretpostaviti i po riječima koje je izrekao. Susreće Josipa i Mariju koji nose djetešće iz Hrama. Za mene su to trenutci kad se naježim, jer u mislima vidim sliku jednog starca koji pruža drhtave ruke da bi prihvatio malo djetešce – Isusa... Kako je on to znao? Sigurno mu je Duh Sveti tog trenutka rekao... Kako se osjećao? Nakon što Ga je uzeo na ruke, starac Šimun izgovara, za mene tako dirljive, potresne, ali snažne riječi... Sada možeš otpustiti slugu svoga, jer mi oči vidješe spasenje Tvoje... Dakle, njegov život se ispunio, došao do vrhunca, njegovo čekanje nije bilo uzalud... on je gledao Mesiju. Kad god slušam ili pjevam tu pjesmu, u meni se uvijek iznova rađa jedan osjećaj, i ja sa Šimunom proživljavam te trenutke, ali gledam i sadašnjost, kao što već rekoh, i mi čekamo dolazak (povratak) Mesije!

Koliko ste do sada napisali pjesama koje imaju božićnu ili adventsku tematiku?

Pa ne znam zapravo točan broj. Nikad nisam niti pisao pjesme razmišljajući kako će se one zvati. Jednostavno, što je bilo na srcu, našlo se na usnama, pa skliznulo na žice gitare, i tako redom...No napisao sam ih jedan izvjestan broj. Spomenuli ste „Vidjeh Mesiju“. Tu je i „Dolazi Dan“, pa „U štali jedno dijete plače“, „Mesija je ON“... a evo i najnovija, koja bi se mogla uskoro naći na radio valovima: „Božić dolazi“ koju radim zajedno s klapom „Levanda“. Nadam se da ćemo je uspjeti snimiti prije nego stigne Božić. Pjesma je lijepa i vjerujem da će vam se svidjeti. Poseban duhovno – dalmatinski ugođaj dat će klapa.

Osim nove božićne pjesme, radite li na kakvom novom projektu?

Pa eto, još jedan moj san je ispunjen. Zajedno s nekim prijateljima, osnovana je ove godine klapa „Levanda“, i radi se punom parom! Klapska pjesma je moja davna ljubav i želja, a sad je nekako sazrijelo vrijeme. Radimo na nekim novim, autorskim pjesmama tako da bi uskoro mogao izaći i neki promotivni CD. Što se tiče mog osobnog rada, pripremam novi materijal, pa će negdje u proljeće sljedeće godine izaći album: „Jednostavno tako“. Naravno, ako Bog da bude uvjeta, prvenstveno financija, s čime se bore svi autori duhovne glazbe.

Na kraju, postoji li nešto što biste željeli reći čitateljima a s obzirom na vrijeme u kojemu se nalazimo?

Otvorite svoja srca! Otvorite svoja srca širom, da bi u njima moglo zasjati Svjetlo ovoga svijeta, da bi se u njima moglo roditi jedno djetešce, jedan Kralj, kome se vrijedi pokloniti, koga vrijedi slušati i slijediti. Otvorite oči da bi vidjeli to djetešce, da bi Ga prepoznali, jer se rodi radi nas, radi našega spasenja, naše radosti. On je Bog koji mijenja ljudske živote, koji je gospodar cijeloga svemira...i On će sigurno doći! Tako je obećao!

Razgovarala: Bojana Đukić
Objavio: Katolički tjednik