Prof. dr. Zdenko Spajić, rektor Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa

Prof. dr. Zdenko Spajić rektor je Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu i profesor društvenog nauka Crkve i moralne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Rođen je u Garevcu (Bosanska Posavina), a školovao se u rodnom mjestu, Zadru, Sarajevu, Innsbrucku i Washingtonu. Filozofski dio studija završio je na tadašnjoj Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi nakon čega studij nastavlja na Teološkom fakultetu Sveučilišta u Innsbrucku (Austrija). Diplomirao je u svibnju 1994. Iste je godine zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije te kroz tri godine obavljao različite službe u Vrhbosanskom nadbiskupskom ordinarijatu. Godine 1997. upućen je na Katoličko sveučilište Amerike (The Catholic University of America) u Washington, DC gdje je licencirao iz područja moralne teologije u svibnju 2000. Doktorat je postigao 2004. također iz moralne teologije disertacijom pod naslovom The Legitimate Use of Force: The Search For a New Approach to International Conflict Resolution in the Writings of John Paul II. Tijekom cjelokupna studija uža specijalizacija mu je bila socijalni nauk Crkve i socijalna etika. Po povratku u Vrhbosansku nadbiskupiju preuzeo je službu kancelara (2004. - 2008.) te je istodobno obnašao službu ravnatelja Međupomoći i direktora Medijskog centra Vrhbosanske nadbiskupije (2006. – 2007.). Od 2006. predaje na Vrhbosanskoj katoličkoj teologiji. Bio je dekan VKT-a od akademske 2008./2009. do njezina promaknuća u Katolički bogoslovni fakultet. Uz službu na KBF-u obavljao je i službu župnika u Prudu (2012. – 2015.) i Ilijašu (2015. – 2019.). Od srpnja 2019. obnaša službu rektora u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu. Povod za razgovor s prof. Spajićem je Međunarodni dan socijalne pravde.

Poštovani, Međunarodni dan socijalne pravde obilježava se 20. veljače, a Ujedinjeni narodi, odlučivši obilježiti ga, istaknuli su kako važnost socijalne pravde leži u tome što potiče integraciju i zaštitu od iskorišćivanja najugroženijih kako bi se krenulo ka pravednijem društvu. Dokle se na tome putu stiglo u bosanskohercegovačkom društvu?

Bojim se da mi idemo u suprotnom smjeru u odnosu na napredni svijet. Pojam socijalne ili, još bolje, društvene pravednosti javlja se u vrijeme dubokih društvenih turbulencija u Europi. Stari feudalni poredak je odumirao, a rađao se novi kapitalistički. U tim procesima nastalo je veliko mnoštvo siromašne radničke populacije sa svojim obiteljima koje više nije štitio stari sustav organiziran oko obitelji i feuda, a istodobno su bili izloženi nemilosrdnom kapitalističkom postulatu da njihov rad vrijedi ovisno o ponudi i potražnji. U takvoj situaciji počelo se zahtijevati društvenu pravednost koja će uvažiti činjenice ljudskog dostojanstva, ljudskih potreba, pravednije raspodjele proizvedena bogatstva, itd. Za to je, naravno, potreban društveni red i pravedan zakonski okvir koji će upravljati tim procesima i zauzimati se za ostvarenje općeg dobra.

Društveni red – koga kod nas nema…

Gledajući iz te perspektive, više nego upitan je pravac u kome se naše društvo kreće. Neuređen i nefunkcionalan politički poredak, fragmentiranost društva i političke vlasti, korupcija, gospodarski i financijski kriminal, klijentelizam, sluganstvo… pojave su koje, ne samo da onemogućuju ostvarenje društvene pravednosti, nego vode prema daljnjem osiromašenju širokih društvenih slojeva.

Ako k tomu dodamo niska primanja, pandemiju, inflaciju, poskupljenje hrane i energenata… čovjek u ovoj zemlji nerijetko vidi jedini spas u zemljama gdje su svi ti čimbenici bolje posloženi i amortizirani. Za razliku od napredna svijeta koji već dugo uviđa da se napredak ostvaruje suradnjom i pravnim uređenjem odnosa na svim razinama, mi se vraćamo vremenu kad se društvo sastojalo od begova (i njihovih slugana), raje i hajduka.

Sveti Otac Franjo objavio je 4. listopada 2020., na blagdan Sv. Franje Asiškog, encikliku Fratelli tutti – O bratstvu i sestrinstvu i socijalnom prijateljstvu. Biskup dr. Georg Bätzing ocijenio je kako je to snažan apel za svesvjetsku solidarnost i međunarodnu suradnju. Je li ona moguća u aktualnim okolnostima, i kod nas, i u svijetu?

Proročki glas je nerijetko „glas u pustinji“. No, svejedno, svijet je potreban proročkih glasova. Ali moramo biti svjesni da se odnosi u svijetu ne mijenjaju tek pozivom na savršeniji svijet. Sv. Franjo je bio proročki glas koji je pozvao da se popravi Božja kuća. Je li ga poslušala i slijedila cijela Crkva? Nije. I prije su pape pozivale na sveopću solidarnost, no svijet je ostao privržen svojim načelima djelovanja. Financijski, trgovinski, gospodarski, tehnološki…mehanizmi su u biti razvijani na način da bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Mark Zuckerberg može sebi priuštiti „luksuz“ da u jednom danu izgubi 29 milijardi dolara jer su njegovi sljedbenici bili manje aktivni, ali neće si priuštiti taj luksuz da pomogne siromašnima. Svijet je ranjen grijehom!

San ili vizija pape Franje je novo ljudsko društvo koje bi bilo po mjeri svih. Uz to, osvrće se i na rastući populizam, pretjerani uskogrudni, nasilni i agresivni nacionalizam, kao i sve okrutniji egoizam zbog čega bi, veli, Crkva trebala biti onaj kritički duh koji će znati pravodobno ukazati na opasnost. Ima li Rimski biskup sugovornike, suradnike u svojim nastojanjima?

Bojim se da je to novo ljudsko društvo po mjeri svih moguće koliko je moguća i BiH po mjeri svih: Hrvata, Bošnjaka, Srba, Ostalih, „građana“, „probosanskih“, unitarističkih, separatističkih i svih inih snaga. Zapravo, takvo društvo nije moguće dok je ljudsko biće još pogođeno posljedicama istočnoga grijeha. Ono će se ostvariti nakon ponovnog Kristova dolaska. Do tada bi trebalo vidjeti što kao pojedinci i Crkva možemo učiniti.

Crkva je pozvana biti „sol zemlje i svjetlo svijeta“. No, budimo realni i iskreni! Mi ne uspijevamo u potpunosti uspostaviti solidarne, pravedne i pravične odnose, čak ni unutar crkvenih struktura i institucija. Nisu ni crkveni ljudi imuni na sve ove pojave koje nabrajate u svom pitanju. Usprkos idealima i snovima, Papa je ipak prinuđen donositi i odluke o otpuštanju iz službe visokog prelata zbog seksualnog zlostavljanja, ili drugoga predati na sud zbog pronevjere crkvenog novca, ili donijeti odredbe o sprječavanju pranja novca… Ako u strukturama Crkve imamo takve nesavršenosti, što očekivati od „zemaljskog grada“?!

Razgovarao: Josip Vričko

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba