Preč. Mladen Kalfić, kancelar Vrhbosanske nadbiskupije

Ova mjesna Crkva, koliko god bila izranjena, pokušava ostvarivati Božji plan na zemlji


Sarajevo,  Uto, 03. Svibanj 2022.

Poratna je praksa da se dijecezanski i redovnički svećenici koji djeluju na prostoru Vrhbosanske nadbiskupije okupljaju na tzv. sabor. Tom prigodom razgovarali smo s kancelarom preč. Mladenom Kalfićem.

Preč. Kalfić, ili kako ga većina onih koji ga poznaju od milja zovu vlč. Medo, rođen je u Kaknju 1981., od roditelja Joze i Slavice, rođ. Hrgota. Zasigurno je raritetan slučaj, ne samo među Hrvatima, nego i šire, da je put duhovnoga zvanja, osim njega kao sina jedinca, krenula i njegova jedina sestra – Lidija koja je danas članica sestara Kćeri Božje ljubavi. Zajedno su kao obitelj morali ispiti gorku čašu izbjeglištva kada su se 1993., iz rodnoga kraja, obreli u Svetom Kaju kod Solina. Odatle je Mladen otišao put Zadra gdje je 2000. maturirao u Sjemeništu Zmajević te potom teologiju završio u Sarajevu gdje je 2006. zaređen za svećenika. Službovao je najprije kao župni vikar na Stupu, a potom kao župnik u Haljinićima i Deževicama te četiri godine kao odgojitelj sjemeništaraca u Travniku. Godine 2014. preuzeo je službu kancelara Vrhbosanske nadbiskupije, koju obnaša do danas, a uz to je i župni upravitelj župa Kulina i Novo Selo. Već iz njegova kratka životopisa vidljivo je kako je stekao iskustva s različitih polja života ove mjesne Crkve te je, u tom smislu, i dobar sugovornik o temama koje se tiču Vrhbosanske nadbiskupije danas.

Poštovani, postoji običaj da se u uskrsnom vremenu u Vrhbosanskoj nadbiskupiji održava Svećenički sabor. Koji je njegov smisao i može li se govoriti o njegovoj opravdanosti i, eventualno, nekim njegovim plodovima?

Nakon što nas je dvije godine sprječavala epidemija koronavirusa u zajedničkom susretu, ove godine smo 20. travnja imali 26. sabor svećenika koji djeluju na području Vrhbosanske nadbiskupije. Dolaskom i sudjelovanjem na Saboru pokazujemo svećeničko zajedništvo na misi okupljeni s ordinarijem koji tom prigodom uputi svoju pastirsku riječ te zahvali svećenicima za njihov trud, ali i očinski, u duhu svetopisamskih tekstova, svrati pozornost na neke manjkavosti koje se pokazuju u svećeničkim životima i pastoralnom radu. Zatim, ovaj susret služi i kao permanentno obrazovanje jer se obrađuju novi dokumenti crkvenog učiteljstva ili neke od gorućih tema za sveopću ili mjesnu Crkvu. Tako je tema ovogodišnjeg susreta bila Zaštita maloljetnika kao pastoralna potreba. Tema je to koja je donijela mnoge rane i boli sveopćoj Crkvi. Osim toga Svećenički sabor je prilika da se svećenici susretnu, porazgovaraju, ali i obave svoje kancelarijsko-ekonomske poslove u Ordinarijatu. Svakako da ovim susretom na vanjski način iskazujemo i jedno unutarcrkveno zajedništvo te šaljemo poruku nade i ohrabrenja svim našim vjernicima ovdje u domovini i u svijetu. Zato smatram da je Sabor svećenika Vrhbosanske nadbiskupije opravdan u mnogim stvarnostima, ali njegovi plodovi ipak ovise o svakome od nas u spremnosti aktivno i otvoreno sudjelovati.

Kako Vrhbosanska nadbiskupija izgleda u brojkama? Postoji li nešto čime se osobno može pohvaliti?

Na teritoriju Vrhbosanske nadbiskupije stalno živi nešto manje od 130 000 vjernika u 13 dekanata koji su podijeljeni u 153 župe i 2 župne ekspoziture. To je manje od četvrtine prijeratnog broja vjernika. Ilustracije radi: u zadnjih 20 godina, od 2002., prema crkvenim statistikama koje nisu najtočnije, broj vjernika opao je za 90 000, a prepolovio se broj krštenih, prvopričesnika i krizmanih. Najviše „stradali“ dekanati su Derventski koji broji nešto više od 1% prijeratnog broja vjernika; Sutješki koji je na manje od 10%; Doborski koji je na 14%; a tu su u postotcima blizu Brčanski i Usorski dekanat. Matematika je egzaktna znanost, ali nas njezini simboli-brojevi mogu ponekad zavarati te često i obeshrabriti, a ne bi trebali jer uz blagdane i preko ljetnih odmora još uvijek je velik broj onih koji posjećuju svoj rodni kraj i imaju potrebu za svećenikom i pastoralno-duhovnim sadržajima.

Osim ljudi koji ne zaboravljaju svoj rodni kraj ponajviše se možemo pohvaliti svećenicima koji su unatoč nesigurnosti i strahu u poratnom vremenu bili prvi povratnici u srušene i opljačkane župe. U teškim vremenima i prilikama svojim radom i obnovom bili su znak Uskrsa nakon ratne kalvarije i živi poziv svima da se vrate na svoje. I danas, nakon 25 godina od početka povratka, kad smo svjesni da masovnijeg povratka nema, žive svoje svećeničko poslanje u duhu evanđelja s tim malim stadom, dijeleći svakodnevicu s njima propovijedajući Riječ Božju i donoseći im Krista.

Ipak, unatoč manjem broju vjernika, Vrhbosanska nadbiskupija ima snažnu i razvijenu djelatnost na svim poljima pastorala Crkve. Caritas koji osnažuje župne Caritase, te svojim pučkim kuhinjama, njegom starijih i bolesnih, radom s ugroženim skupinama u društvu, svjedoči djelotvornu kršćansku ljubav. Zatim su tu: Nadbiskupijski centar za pastoral mladih u Sarajevu s regionalnim uredima u Travniku (KŠC Petar Barbarić) i Kornici (župa Čardak) koji u radu s mladima osnažuje njihovu ulogu u župnom pastoralu, ali i u odnosima s drugima i drugačijima u našem društvu. Medijski centar koji izdaje Katolički tjednik, jedini tjednik na hrvatskom jeziku u BiH, i koji je pokrenuo portal nedjelja.ba te uz uvijek prisutnu ostalu izdavačku djelatnost, unosi katolički duh u medijski prostor, ne samo ove nadbiskupije, već i šire. Onda Sustav katoličkih škola za Europu (Sarajevo, Zenica, Travnik, Žepče i Tuzla) koji je nastavak stare prakse i brige Crkve o odgoju i obrazovanju, koji je naglo prekinula partizanska vlast. Tu su još: Katolički bogoslovni fakultet, Vrhbosansko bogoslovno sjemenište, Nadbiskupsko misijsko međunarodno sjemenište Redemptoris Mater, Nadbiskupsko sjemenište Petar Barbarić u Travniku, Ured za brak i obitelj s posebnim Centrom za savjetovanje, Bolničko dušobrižništvo te Katehetski ured uz čiju je pomoć posao našlo 120 kateheta. Pa današnji Vojni ordinarijat započeo je u Sarajevu kao Ured katoličkog dušobrižništva koji se duhovno i pastoralno skrbio za vojsku, policiju i zatvorenike.

Kad na sve to još dodamo institucije Franjevačke provincije Bosne Srebrene: Teologiju na Nedžarićima, Gimnaziju s internatom i Duhovnim centrom u Visokom, mjesečnik Svjetlo Riječi, Humanitarno karitativnu organizaciju Kruh sv. Ante, Framu, Svjetovni red te ostale ženske redovničke zajednice koje imaju dječje vrtiće, ubožnice-sirotišta i staračke domove… jasno se vidi da ova mjesna Crkva, koliko god bila izranjena i prognana, pokušava ostvarivati Božji plan na zemlji.

Na Svećeničkom se saboru okupljaju dijecezanski i redovnički svećenici. Povijest ovdašnje Crkve svjedoči kako je postojalo razdoblje kada stvari između ovih dviju sastavnica nisu funkcionirale najbolje. Je li to vrijeme iza nas i što bi se moglo učiniti kako bi unutarcrkvena stvarnost u Vrhbosanskoj nadbiskupiji bila još skladnija?

Ljubomorno čuvanje te ponekad prisvajanje zasluga i unutarcrkveno nerazumijevanje nije specifično samo za naš kraj, već se danas može naći u mnogim biskupijama svijeta. Kakva god bila, na ponos ili ne, povijest ove mjesne Crkve kroz stoljeća, kao i povijest Franjevačke provincije Bosne Srebrene je i moja povijest jednako kao i svakog člana Provincije. Upravo zato su i potrebni ovakvi susreti u kojima se kroz zajednički rad, razgovor i druženje razbija strah, nepovjerenje i sve ono što nas dijeli. Mi smo u istom poslanju i samo zajedničkim snagama i još većom usklađenošću možemo odgovoriti na sve zahtjeve vremena u kome živimo, ali ponajprije svojega poziva na koji smo pozvani.

Puno zasluga u smirivanju tenzija i napetosti imao je način i stil kardinala Vinka koji je uvijek bio otvoren za dijalog i dogovor. Zato su dekanatske korone, predblagdanske ispovijedi, zajedništvo prigodom slavlja nebeskih zaštitnika župa i ostala druženja jedan dobar način skladnijeg života i rada na prostorima i s ljudima kojima smo poslani. Kao što su naša nesloga i razjedinjenost često bili sablazan, tako je i naše zajedništvo dodatna snaga i radost vjernicima. Zajednička Đakonska pastoralna godina, koja se počela provoditi na teritoriju Biskupske konferencije BiH i u kojoj sudjeluju i biskupijski i redovnički ređenici, jedan je od načina kako postići bolju skladnost i razumijevanje. Razgovori koji se vode o ujedinjavanju teoloških studija dobar su znak za budućnost ove nadbiskupije.


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

Međugorje,  Pet, 20. Svi. 2022.

33. Mladifest u Međugorju održava se od 1. do 6. kolovoza

33. Mladifest – Međunarodni molitveni festival mladih održat će se i ove godine u Međugorju od 1. do 6. kolovoza. Geslo ovogodišnjeg Mladifesta je ‘Učite od mene i naći ćete mir’ (Mt 11, 28-30)

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Odžak,  Pet, 20. Svi. 2022.

Međureligijska radionica Regionalnog ureda Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih regije Posavine i Medžlisa islamske zajednice Odžak

Održana radionica "Život, žena i dijete bez nasilja i diskriminacije te puna jednakopravnost u porodici i društvu"

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Lavov,  Pet, 20. Svi. 2022.

Nadbiskup Gallagher: Vatikan je predan teritorijalnoj cjelovitost Ukrajine

Vatikanski tajnik za odnose s državama mons. Paul Richard Gallagher izrazio je ljubav pape Franje prema ukrajinskome narodu i njegovu predanost miru, susrećući mjesne vlasti u Lavovu

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Vatikan,  Pet, 20. Svi. 2022.

Papa: Scholas Occurrentes ima sposobnost stvarati pjesništvo i promjenu

Sveti Otac je u četvrtak, 19. svibnja u popodnevnim satima susreo međunarodni pokret Scholas Occurrentes, koji je nedavno priznat kao udruga vjernika međunarodnog karaktera