O. Cuthbert Brogan, OSB, opat Farnborougha u Engleskoj

Cijeli mjesec ožujak jest vrijeme tijekom koga se češće no inače spominjemo Sv. Josipa, oca, zaštitnika i hranitelja Sv. Obitelji. Povodom svetkovine ovoga svetca, koja se slavi 19. ožujka, sugovornika smo pronašli izvan hrvatskog govornog područja, u o.Cuthbertu Broganu, OSB, engleskom benediktincu...

Razgovarao: Željko Ivković

Otac Cuthbert je opat u Farnboroughu, u Hampshireu, oko 60 kilometara jugozapadno od Londona, opatiji koja je posvećena Svetom Mihovilu, ali u kojoj se od 2008. nalazi Nacionalno svetište Sv. Josipa. Iako je ovo svetište mlado i relativno nepoznato u europskim i svjetskim okvirima, tradicija štovanja kipa Svetog Josipa ovdje postoji od 1874.

O svetištu danas brine benediktinska zajednica od desetak članova koja živi svakodnevnu molitvu, rad i učenje prema drevnom Pravilu Svetog Benedikta. Osim toga osam puta dnevno pjevaju na latinskom, gregorijanski koral, imaju malu farmu, gostinjsku kuću i izdavačku te tiskarsku djelatnost. Oduvijek su bili mala zajednica i po svom kontemplativnom životu dosta se razlikuju od većine benediktinskih zajednica u Engleskoj koje vode škole i župe.

Iako je ovaj samostan u Engleskoj, njihova je povijest „francuska“. Osnovala ih je kraljica Eugenie koja je sa svojim suprugom Napoelonom III. i sinom Louisom pokopana u kripti. Prvi redovnici ovdje bili su Francuzi, ali s vremenom se to promijenilo i danas su većinom Britanci.

O. Cuthbert je rođen 1967. u Engleskoj, a u samostanu djeluje već 37 godina, zapravo od završetka malog sjemeništa, te nam je bio izvrstan sugovornik na temu štovanja Sv. Josipa i hodočašća u ovo mlado svetište, svetčeve moralne veličine i duhovne poruke danas…

Poštovani oče Brogan, na početku nam recite tko je Sveti Josip za Vas i što mislite zašto je njegova svetkovina u korizmi, na početku proljeća?

Josip je muškarac kojega je Bog izabrao da čuva njegova Sina. To zasigurno mnogo znači kad ti netko povjeri na čuvanje vlastito dijete. Sveti Josip je bio i lijep mladić kada se u njega zaljubila Blažena Djevica Marija, te ga zavoljela i ostala s njim. Sveti Josip je moćan svetac kad su ga pape izabrale za zaštitnika cijele Crkve.

Za nas redovnike ovdje njegova svetkovina u ožujku više je trodnevlje nego jedan blagdan. Sveti Josip je 19., Sveti Cuthbert, moj imendan, je 20., a Sveti Benedikt 21. ožujka. Bez lažne skromnosti našoj je zajednici to najdraži tjedan u korizmi! Sezona je dočeka novog života što dolazi s proljećem. Priča iz Nazareta o Josipu i njegovu očinstvu dobro pristaje uz to razdoblje...

Znamo neizmjernu ljudsku i moralnu veličinu Sv. Josipa, muža u kojega su se mogli pouzdati Bog i Blažena Djevica Marija. Koja je njegova duhovna poruka danas? Pitamo se danas koliko je istinske ljubavi i povjerenja između supružnika u obiteljima koje bi trebale slijediti Svetu nazaretsku Obitelj?

Zanimljivo je da su mnogi hodočasnici muškarci. Dolaze kao pojedinci ili skupine. Oni su dokaz potrebe za autentičnom duhovnošću muškosti, očinstva, autoriteta i obitelji.

Najbolji odgovor na pitanje možemo naći u Matejevu evanđelju: „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: 'Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju.'“ I on je poslušao.

Josipova pravednost očituje se upravo u tome što unatoč činjenici da je Marija trudna, a on nije bio s njom – ne osuđuje je. Na neki način biva ponizan pred Bogom i samom Marijom priznavši da on to ne razumije.

Kad bi današnji supružnici bili takvi, mnogi bi brakovi bili spašeni. Za razliku od današnjeg čovjeka koji u takvim situacijama veoma lako preuzima ulogu sudca i izvršitelja presude. Sve to Josip prima s muževnom snagom i na kraju ostaje zajedno s voljenom ženom, vraća se u domovinu, djevičanskom Sinu osigurava egzistenciju i uz njih zadovoljan prelazi u vječnost.

Je li uloga Svetog Josipa podcijenjena u teologiji i otačkoj predaji?

Ne bih rekao i koristio taj termin „podcijenjena“. Više volim „novoprihvaćena“ ili „nanovo cijenjena“. Svako doba ima svoje izazove, a izazovi našeg doba su izazovi Crkve i obitelji. Sveti Josip je svetac na dobrom „položaju“ da nam pomogne svojim primjerom i molitvama. Tu je i Marija sa svojom šutnjom koja je „rječita“, baš kao i Josipova.

Radio je s ljubavlju, srcem i dušom i mnogo prije Sv. Benedikta ostvarivao je načelo sadržano u izreci: „Moli i radi!“ Sv. Josip je bio drvodjelja, stolar, tesar i ako je htio napraviti nešto solidno, skladno i lijepo, trebao je uložiti mnogo truda, napora i volje.

Progovorio bih malo i o činjenici kako se sve to uklapa u našu samostansku tradiciju rada. Sveti Benedikt nam govori da smo pravi redovnici kada živimo od djela svojih ruku. Duhovnost Svetog Josipa dobro pristaje uz naš život. Sveti Benedikt je rekao da mi redovnici uvijek imamo smrt pred očima, a Sveti Josip je svetac zaštitnik dobre smrti.

Uloga Sv. Josipa nije premalo vrjednovana, nego se mi premalo trudimo nasljedovati ga. O njemu znamo sve što trebamo znati, a pitanje je koliko toga provodimo u svakodnevnom životu.

Kada ste već spomenuli umiranje, vjernici se, među ostalim, Sv. Josipu također mole za sretnu smrt. Zašto traže baš njegov zagovor?

Sasvim je prirodno željeti društvo Isusa i Marije u našim posljednjim trenutcima. Ovo je scena koja se često pojavljuje u crkvenoj umjetnosti. Ima li boljih drugova da nam pomognu u našoj smrti?

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba