Mr.sc. Marija Pejčinović Burić, magistrica europskih znanosti

Iako rođena u Mostaru 1963., gimnaziju je završila u Ljubuškom, a diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu 1985. Na sveučilištu u Brugesu (Belgija) i Varšavi upisuje poslijediplomski studij i stječe zvanje magistrice europskih znanosti. Autorica je i urednica brojnih članaka i publikacija u svezi s europskim integracijama. U svojoj bogatoj karijeri radila je kao državna tajnica Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija te Ministarstva europskih integracija, a bila je pomoćnica ministra u Ministarstvu europskih integracija i nacionalna koordinatorica za programe pomoći i suradnje s EU-om, te saborska zastupnica (2008. – 2012). Danas radi kao vođa projekta UNDP-ja u Hrvatskoj, govori francuski, engleski, španjolski te razumije njemački i talijanski.

Poštovana mr. Pejčinović Burić, što za Hrvatsku znači povratak u „kuću kojoj je uvijek pripadala“?

Nema nikakve dvojbe da je Hrvatska oduvijek civilizacijski, kulturno, povijesno i zemljopisno pripadala i pripada Europi. Ulazak u Europsku uniju znači u pravom smislu povratak u političku Europu, iz kojeg je kruga bila isključena veći dio prošlog stoljeća. Naime, Hrvatska je do stvaranja Kraljevine SHS bila dijelom zapadnog kulturno-političkog kruga ili kuće, kako bi se u nekom smislu moglo kazati. Kada su Robert Schuman, Alcide de Gasperi, Konrad Adenauer i nekolicina drugih velikih europskih državnika postavljali temelje za buduću Europsku zajednicu, željeli su u njoj vidjeti sve demokratske europske države. Nažalost, za države kao što je Hrvatska, to se iz niza razloga dogodilo s pomakom od šezdesetak godina.

Koji su najveći izazovi za RH i što valja činiti?

Od samih početaka svoje obnovljene državnosti, Republika Hrvatska je ulazak u euroatlantske strukture stavila visoko u hijerarhiji ciljeva koje kao država želi ostvariti. Pripreme za članstvo u EU su za Hrvatsku išle ruku pod ruku s tranzicijskim procesima, tj. s promjenama koje je Hrvatska kao država i društvo trebala proći rješavajući se komunističkog nasljeđa te stvarajući modernu demokratsku državu. Za Hrvatsku, kao i za druge postkomunističke zemlje, proces tranzicije i procesi integracije u EU su bili u velikoj mjeri podudarni i potpomognuti financijski i institucionalno kroz predpristupne fondove. U konačnici to znači da smo provodili brojne reforme koje smo trebali provesti i bez pristupanja u EU. Međutim, suprotno očekivanjima, tranzicija nije završila ulaskom RH u EU! Stoga je jedan od prioriteta završiti tranziciju, i u tome činjenica da smo sada članica EU-a te da su nam na raspolaganju značajna financijska sredstva, može pomoći da u nekoliko sljedećih godina taj proces završimo.

U kontekstu ulaska u EU, najveći izazov je povećati administrativnu sposobnost, odnosno kako će Hrvatska funkcionirati kao nova članica EU-a i kroz to članstvo omogućiti da Hrvatska postane bolja država svojim građanima (država s boljom upravom, boljim pravosuđem, boljim mogućnostima školovanja, zapošljavanja, rada itd.), s jedne strane, te kako će na najbolji način njezini predstavnici na različitim razinama i u različitim forumima prepoznavati i zastupati hrvatske interese. Za države naše veličine i snage od iznimne je važnosti imati kvalitetne ljude koji razumiju da članstvo u EU nije, da parafraziram prof. Stanka Lasića, „poziv na ples u Elizejskoj palači“, nego da moramo biti bolji i raditi teže nego velike zemlje, kako bismo ostvarili naše interese u toj zajedničkoj europskoj kući.

Koje će prve promjene osjetiti hrvatski građani već 2. srpnja?

Najvidljivija promjena će biti na našim granicama prema EU-u. Tako, primjerice, već od prvoga dana neće biti carina na naše proizvode koji će ići prema drugim državama EU-a. Isto tako, odmah će početi vrijediti znatno niže tarife na mobilne telefonske usluge prema državama EU-a i iz tih država prema Hrvatskoj. Naši će državljani moći tražiti posao u državama EU-a koje nisu uvele vremensko ograničenje kao prijelaznu mjeru, itd. Brojne druge promjene će biti manje izravno vidljive prvih dana, ali će svejedno imati utjecaja na život građana, kao na primjer promjena trošarina na proizvode kao što su energenti, duhanski proizvodi i sl, kao i znatno veća sredstva za financiranje različitih projekata, kako infrastrukturnih, tako i u području povećanja mogućnosti za povećanje konkurentnosti, zapošljavanja, itd. Učinci tih i brojnih drugih promjena postat će vidljiviji kroz određeno vrijeme.

Koje su beneficije od ulaska koje će imati država u cjelini, ali i pojedinci?Koji je odgovor euroskepticima koji iz EU-a izdvajaju određene negativnosti (npr. Grčka) kojima su argumentirali težnje i želje o neulasku u zajednicu?

Ulazak u EU za Hrvatsku znači potvrdu da je u velikoj mjeri uskladila svoj pravni i institucionalni sustav s visokim standardima u brojnim područjima. To u prijevodu znači da smo postavili solidne temelje za uređeno društvo. Od toga imaju koristi i država i njezini građani. Međutim, koliko ćemo u konačnici imati koristi od članstva, ovisit će najviše o nama samima, tj. koliko ćemo znati i moći iskoristiti fondove EU-a, ali i privući inozemna ulaganja budući da  kao članica EU-a zbog većeg povjerenja u pravni sustav i RH postaje privlačnija, ali to samo nije dovoljno da bitno promijeni ulagački trend. Na tome ćemo još morati poraditi.