Mr. Mirela Milićević Šečić, muzikologinja

Naša je sugovornica rođena u Mostaru 1963. gdje je završila Odsjek za klavir Muzičke škole. Diplomirala je 1988. na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu, u klasi prof. dr. Zije Kučukalića, i magistrirala na temu Muzički život u Hercegovini, pod mentorstvom prof. dr. Ivana Čavlovića. Radni vijek započela je kao nastavnica klavira u Osnovnoj muzičkoj školi u Travniku (1985.), zatim je bila profesorica glazbene kulture u srednjoj školi na Sokocu (1987.), korepetitorica folklornog KUD-a Lola u Sarajevu (1989. - 1992.). Djelovala je kao stručna suradnica za glazbeno-scenske djelatnosti, film i kazalište u Federalnom ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i sporta (1994. - 2003.). Posljednjih skoro 20 godina stručna je savjetnica za kazališnu, filmsku i glazbenu djelatnost u Odjelu za kulturno-povijesno naslijeđe i kulturu Federalnog ministarstva kulture i sporta. Od stupanja na snagu u BiH UNESCO-ve Konvencije o očuvanju nematerijalne kulturne baštine (2009.), središte djelovanja usmjerila je na implementiranje načela Konvencije. Sudjelovala je u definiranju elemenata i uspostavi preliminarne liste nematerijalne kulturne baštine u Federaciji BiH te pripremi triju nominacija koje su dostavljene u UNESCO za upis na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, i kao takva predstavljala je zanimljivu sugovornicu...

Poštovana, na početku nam recite što je to kulturna raznolikost?

Ono što mi danas poznajemo pod terminom kulturne raznolikosti, a determinirano je UNESCO-vom Konvencijom o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izričaja, prepoznato je kao krucijalni element za očuvanje svjetskog mira još od samog osnivanja UNESCO-a 1946. Da bismo to mogli razumjeti, potrebno je osvrnuti se na same početke i evoluciju promišljanja koju danas prihvaća i slijedi 195 zemalja svijeta, članica UNESCO-a.

Svjetska organizacija UNESCO agencija je Ujedinjenih naroda koja se bavi kulturom i koja je do danas iznjedrila sedam konvencija, međunarodnih sporazuma koji uspostavljaju standarde u prostoru kulturnih djelatnosti. Konvencije su dale okvir djelovanja u četirima područjima stvaralaštva: kulturnoj i prirodnoj baštini, pokretnoj kulturnoj imovini, nematerijalnoj kulturnoj baštini i suvremenom stvaralaštvu. U kontekstu očuvanja svjetskog mira i zaštita slobode protoka ideja i kreativna izražavanja, svaka od ovih konvencija igra značajnu ulogu.

Usvajanjem Konvencije o zaštiti i promociji raznolikosti kulturnih izričaja, kao posljednje u nizu UNESCO konvencija, na najbolji način su zaokruženi višedesetljetni napori ove svjetske organizacije da se kao conditio sine qua non podcrta važnost upoznavanja i razumijevanja među kulturama i civilizacijama. Pojednostavljeno rečeno, tamo gdje govorimo jezikom poštovanja prema drugome i drugačijem, nema mjesta za sukobe i nerazumijevanja.

Prema UNESCO-voj Općoj deklaraciji o kulturnoj različitosti (2001.), kultura je zbroj karakterističnih duhovnih, materijalnih, intelektualnih i emocionalnih obilježja određene društvene zajednice koja, pored umjetnosti i književnosti, obuhvaća stil života, načine zajedničkog življenja, sustave vrijednosti, tradicije i vjerovanja. U stalnoj interakciji s prirodom i društvom koje nas okružuje, pojedinci i zajednice djeluju kroz kulturne izričaje stvarajući na taj način određene kulturne identitete, a koji svi zajedno čine baštinu čovječanstva.

Svjetski Dan kulturne raznolikosti za dijalog i razvoj proglašen je 2002. Ideje koje se promiču na ovaj dan su razumijevanje i prihvaćanje različitih kultura, tolerancija i poštivanje, s ciljem da učinimo zajednički život boljim. Možete li nam reći koliko je za život jedne zemlje važna kulturna raznolikost?

Koliko god je važno na globalnoj razini jačanje dijaloga među kulturama i civilizacijama, čini se da je još važnijim unutar jedne zemlje uspostaviti harmonizirane odnose između ljudi i skupina s različitim kulturnim identitetima. Kultura je nezaustavljivi proces koji se, usprkos svemu, stalno iznova stvara i mijenja pokazujući svu svoju raznolikost. Prihvaćanjem drugoga i drugačijeg ostvarujemo prvi preduvjet za vlastito kulturno izražavanje i stvaranje pozitivna okruženja koje promiče vlastitu kreativnost. S druge strane, bogatstvo kulturnih izričaja pomaže i drugim područjima. Kulturni turizam danas je jedan od najbrže rastućih i najprofitabilnijih industrija današnjice. S aspekta dobrobiti za zajednicu koja ima što pokazati i podijeliti s drugima, jačanje kapaciteta kulturnih lokacija osnažuje državu u cjelini.

Često se za BiH zna reći kako je to prostor susretanja civilizacija i svjetova. Recite nam koliko je važno u kontekstu Svjetskog dana kulturnih raznolikosti to shvatiti, i kako pospješiti dijalog između različitosti?

Kada se osvrnemo na turbulentnu povijest ovih prostora, iscrtavanje granica Istoka i Zapada preko naše zemlje je stoljećima plaćano najvećom cijenom, ljudskim životima. Istodobno, ovakav okvir za razvoj društvene zajednice dao je i priliku za multikulturalnost kojom se ponosimo i rado ju ističemo.

Različiti kulturni utjecaji, jednako s Istoka i Zapada, doprinijeli su oblikovanju specifičnih kulturnih izričaja ovdašnjeg stanovništva. To se može vidjeti na brojnim primjerima kao što je npr. tradicijski instrumentarij. Tambura i saz su instrumenti preuzeti iz tradicije Istoka, u naše krajeve su došli s osmanlijskim osvajanjima, bitno se razlikuju od onih koji se koriste u kulturama Istoka. Na njihov današnji izgled utjecali su lokalni kulturni izričaji i ovi instrumenti su preoblikovani spram zatečenih kultura. S ponosom danas možemo ustvrditi da su stoljeća iza nas ostavila neopisivo bogatstvo kulturnih izričaja na ovom prostoru.

Jedinstven kulturni prostor upućuje ljude jedne na druge, stvara bliskosti i u perceptivnom i emotivnom smislu pa se i različitosti drugačije doživljavaju. Suočeni sa stalnim promjenama, ljudi s ovih prostora su otvoreni za dijalog i vjerujem da on nikad nije zamro, unatoč svim nedaćama.

Kultura obuhvaća sveukupni način na koji određeni ljudi žive, njihove tradicije, umjetnosti i vjerovanja, te vodi spoznaji da je riječ o nečemu apsolutno ključnom za čovječanstvo. Kako se pojedinac može uključiti u njegovanje kulturne raznolikosti?

Ako malo bolje pogledate UNESCO-ve tekstove, vjerujem da ćete primijetiti kako je, mada se izravno odnose i obraćaju državama članicama, u fokusu, posebno posljednjih dviju Konvencija, običan čovjek, neimenovani, nepoznati stvaralac koji iza sebe ostavlja neporecive kulturne vrijednosti. To zapravo znači da je ljudsko djelovanje utemeljeno, prije svega, na individualnim naporima. Stoga je dobro, makar ponekad, zapitati se što sami činimo i kako doprinosimo življenju po proklamiranim načelima poštovanja drugoga i drugačijeg te njegovanja kulturne raznolikosti. Vjerujem da nekih aktivnosti nismo ni svjesni, zapravo su duboko u nama utemeljeni odgojem i multikulturalnom sredinom koja nas je oduvijek upućivala jedne na druge.

Razgovarao: Željko Ivković

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba