Mons. Nikola Eterović, tajnik Biskupske sinode

Preuzvišeni Nikola, imali ste prigodu biti bliskim suradnikom pape Benedikta XVI. Po čemu ćete ga pamtiti?

Benedikt XVI. će ostati zabilježen kao veliki Papa i teolog, vrstan poznavatelj Riječi Božje. Veoma je lijepo propovijedao i životom svjedočio. Bio je veliki kateheta, tako da je u svojim nastupima znao biti jednostavan i kad je govorio o veoma složenim teološkim pitanjima. To je dar Duha Svetoga, ali i plod studija, razmišljanja i predavanja, i velikog životnog iskustva. Ne smijemo zaboraviti da je papa Benedikt XVI. već 62 godine svećenik, 36 godina nadbiskup i kardinal, da je cijeli svoj život posvetio služenju Crkvi kao svećenik, profesor, odgojitelj mladih. Kasnije kao biskup, pročelnik Kongregacije za nauk vjere, bio je blizak suradnik pape Ivana Pavla II. Sva je ta iskustva utkao u službu Rimskoga biskupa koju je obnavljao požrtvovno i s ljubavlju. Ta je služba veoma zahtjevna. Dosta je upoznati svakodnevni raspored Pape koji je praktički zauzet od jutra do večeri. Molitva, čitanje dokumenata o ozbiljnim i osjetljivim pitanjima, pripremanje za susrete, studiranje raznih tema u današnjem globaliziranom svijetu koji zahtijeva vidljivu prisutnost i brze odluke. Gotovo se dnevno susreće s biskupima koji dolaze na pohod ad limina svakih pet godina. Prima suradnike u Rimskoj kuriji, susreće se s diplomatima, političarima, vjernicima. Posebno su zahtjevne generalne audijencije tijekom kojih Papa pozdravlja hodočasnike na nekoliko jezika. Za obavljanje te službe potrebna je barem minimalna fizička snaga koja u životnoj dobi Benedikta XVI. očito posustaje.

Je li se ostvarila ona slika koju je upotrijebio papa Benedikt XVI. prilikom mise za konklave u kojima je izabran, da je Crkva lađa koju udaraju vjetrovi raznih nauka?

To se događa na razne načine tijekom cijele povijesti. Možda nema povijesnog razdoblja u kojem je more, kojom plovi Kristova lađa, bilo kao bonaca mirno. Uvijek je bilo valova, nekad i oluja. To vrijedi i za ovo vrijeme od osam godina pontifikata Benedikta XVI. Kristova Crkva je prošla kroz razne oluje i razna nevremena. Ali uvijek ju je pratio uskrsli Isus Krist i snaga Duha Svetoga. Kao pastir sveopće Crkve, papa Benedikt XVI. je bio otvoren djelovanju Duha Svetoga i uz pomoć savjeta drugih biskupa i kardinala, njegovih suradnika u svakodnevnim aktivnostima, uspio je izvući Kristovu lađu iz tih oluja i zaputiti je mirnim vodama. Poznavajući vremenske okolnosti, mogli bismo reći na neki način vremenske prognoze, ni sljedećem papi neće biti lako, jer je svijet u kojem djeluje Crkva složen, osobito u ovo naše sekularizirano vrijeme, kada bi neki ljudi htjeli i Crkvu promijeniti da bude onakva kakvu je oni zamišljaju ili žele. Ali Crkva nije naša nego Kristova. Ona mora naviještati radosnu vijest, tj. Isusa Krista, uskrslog, prisutnog među nama, i Njegovo evanđelje. Tako da bilo koji papa, bilo koji biskup, bilo koji kršćanin ne može mijenjati izvornu vjeru, prilagođavati ju promjenjivim okolnostima i shvaćanjima, nego treba prihvatiti tu vjeru, po njoj živjeti i nju svjedočiti u svijetu koji često promiče načela koja su u suprotnosti s evanđeljem. Dakle, Kristova lađa u tom smislu mora ići protiv struje i uzdajući se u Kristovu pobjedu i u Kristovu zaštitu, Crkva treba naviještati Istinu u zgodno i nezgodno vrijeme.

Tijekom ovih, skoro osam, godina Papa se suočio i počeo rješavati mnoge probleme, ali pitanje življenja vjere vjernika kao i dosljednog življenja svećenstva zasigurno je na prvom mjestu. Možemo li reći da je to papinstvo posvećeno dosljednom svjedočenju kršćanstva?

Da, papa Benedikt XVI. je pozivao od početka svog pontifikata na obraćenje, na nastojanje odgovoriti Kristovu pozivu na svetost. Poziv na svetost je upućen svima, ne samo papi, biskupima, svećenicima, redovnicima, nego i svim vjernicima, laicima. Svi smo mi grješnici, ali pozvani na obraćenje. To je prvi stupanj kršćanskoga života. Moramo priznati svoju slabost, svoje grijehe, prihvatiti Božju milost i biti djelatnim članovima Crkve u obraćenju i rastu u vjeri kako bismo bili što svetiji. To nam pokazuju sveci. Oni koji su beatificirani, proglašeni blaženima ili svetima, kanonizirani, ali i toliki drugi sveci koje smo i mi sami susreli u našem životu, a koji su se trudili živjeti kršćanski. Posljednja Biskupska sinoda o novoj evangelizaciji i prenošenju kršćanske vjere inzistira mnogo na svjedočenju vjere. Crkva je Božji narod u kojemu ima mjesta, ne samo za savršene, nego i za grješnike koji se nastoje obratiti. Svjesni smo da živimo u ovom svijetu, da je Crkva u isto vrijeme zajedništvo svetaca, ali također zajednica vjernika grješnika koji se ne zadovoljavaju tim stanjem, nego se trude oko osobne i zajedničke svetosti. Zato Crkva poziva Kristovim riječima i snagom Duha Svetoga na obraćenje. I Crkva se mora stalno obraćati, i u svojim članovima, i kao zajednica. Treba se duhovno očistiti kako bi bila u stanju dati svoj doprinos očišćenju i napretku svijeta. Crkva naime ne živi samo za sebe, nego Blagu vijest Isusa Krista želi navijestiti svim ljudima. To ima, ne samo duhovne, nego i društvene pa i političke učinke. Ako ljubimo Boga i bližnjega, onda moramo biti darežljivi i prema svim ljudima, moramo se brinuti da bi svima bilo bolje i na ovoj zemlji, očekujući blaženu nadu i potpunu sreću u nebu, u vječnoj domovini. Predokus te vječnosti, vječnoga blaženstva moramo nastojati ostvariti koliko je moguće u ovoj zemlji, zauzimajući se za vjeru, nadu, ljubav, pravednost, poštenje, mir, praštanje, blagostanje, zajedništvo.

Što ova odluka o odstupanju govori o službi Petrova nasljednika? Očito je da to nije služba časti ni vlasti, nego i određeno nošenje tereta, hrabrost, odgovornost...

Svako vrijeme ima svoje specifičnosti u obavljanju službe rimskoga biskupa. Naše vrijeme je posebno zahtjevno u tome zbog globalizacije koja ima i pozitivnih učinaka, zbog vijesti koje se brzo šire, zbog nužnosti da Papa bude nazočan raznim događanjima u Rimu, u Italiji i u cijelom svijetu. To zahtijeva na neki način i neke nove odlike samog rimskog biskupa koji mora naviještati Blagu vijest u ovo naše vrijeme. Doista, mi još možda nismo svjesni dalekosežnih posljedica ove odluke za budućnost papinske službe, ali ona je već bila predviđena u kanonskom pravu, dakle to je bilo na neki način predviđeno teoretski. Sad se to ostvaruje u praksi, mi smo svjedoci toga događaja. Pravnici i teolozi su pozvani dokučiti i domisliti pravi smisao ove odluke. Mi vjerujemo da Duh Sveti vodi Crkvu, vjerujemo također, i to nam je potvrdio papa Benedikt XVI., da je donio ovu odluku nakon duge molitve i nakon razmišljanja u istini i pravdi pred Bogom. Uvjereni smo, kako je rekao Papa, da će to biti za dobro sveopće Crkve.

Razgovarao: Mario Udina
Katolički tjednik

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju