Mons. Mato Zovkić, umirovljeni svećenik Vrhbosanske nadbiskupije

Novi nadbiskup probleme ne zataškava, ali ni ne paničari


Sarajevo,  Čet, 24. Ožujak 2022.

Povod za razgovor s jednim od najstarijih živućih vrhbosanskih svećenika mons. Matom Zovkićem bilo je liturgijsko predstavljanje vrhbosanskoga nadbiskupa metropolita mons. Tome Vukšića nadbiskupijskoj zajednici 12. ožujka u sarajevskoj katedrali Srca Isusova...

Mons. Zovkić rođen je 1937. u Donjoj Tramošnici, općina Gradačac, u obitelji desetero djece svojih roditelja. Kao svećenički kandidat Vrhbosanske nadbiskupije srednju školu pohađao je u Zagrebu i Đakovu gdje je maturirao 1957. Studij teologije započeo je u Đakovu, a završio u Zagrebu gdje je diplomirao 1965., a licencijat iz teologije postigao krajem listopada 1965. Za svećenika zaređen je u Đakovu 1963. Doktorsku disertaciju obranio je na zagrebačkom KBF-u 1968., a 1972. postigao je i magisterij iz Svetoga pisma na Papinskom biblijskom institutu u Rimu. Od listopada iste godine pa sve do 2011. bio je profesor na sarajevskom KBF-u. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim skupovima koji se bave biblijskim i ekleziološkim temama te ekumenskim i međureligijskim dijalogom.

Zbog njegova bogata iskustva bio nam je sugovornik na temu promjena na kormilu Vrhbosanske nadbiskupije, ali i promišljanju o prošlosti...

Poštovani, u sarajevskoj katedrali 12. ožujka liturgijski je predstavljen novi vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić. Recite nam kakav značaj ima takav događaj za jednu nad/biskupiju i vjerni puk?

Imam dvostruko iskustvo o službi biskupa kod nas katolika. God. 1968. doktorirao sam na KBF-u u Zagrebu temom o obnovi u dokumentima Drugog vatikanskog, gdje sam se susreo sa službom pape, biskupa i svećenika kao ministerijem, pastirskim služenjem, ne prvenstveno „svetom vlašću“ kako smo to učili u predsaborskoj ekleziologiji i crkvenom pravu.

Kada sam 1976. napisao teološki priručnik Crkva kao narod Božji, pokušao sam to razjasniti studentima teologije. Nadalje, kroz devet mjeseci – od travnja 1990. do siječnja 1991. – bio sam delegat apostolskog upravitelja biskupa Kosa. Tada sam doživio da me kolege svećenici „ne šljive“ u svezi s ovlastima koje mi je dao ordinarij. Oni i vjernički puk čekali su vlastita biskupa da rješava postojeće probleme i vodi.

Na dan kada je bilo proglašeno da se nadbiskup Puljić umirovljuje, a službu preuzima njegov koadjutor, napisao sam nadbiskupu Vukšiću čestitku u kojoj sam izrazio naše uvjerenje da smo mjesna Crkva zato što pod vodstvom svoga biskupa slavimo euharistiju. Stoga je liturgijska instalacija u katedrali, uz nazočnost velika broja vjernika, svećenika i biskupa kao gostiju očitovanje naše mjesne Crkve u zajedništvu s općom Crkvom koju vodi Petar naših dana.

Vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko kard. Puljić često govori kako osoba nije važna koliko su bitne institucije i sustav koji funkcionira. Što mislite kakvu dijecezu nasljeđuje mons. Vukšić?

Pretpostavljam da je jedan od razloga zašto je to isticao kardinal Puljić i to što je urednim kanonskim postupkom odabran od banjolučkih svećenika, nije bio jedan od „naših“. Činio je sve da ga svećenici i vjernici prihvate kako bi plodno vodio biskupijsku zajednicu. Iz pitanja koja nuncij šalje pojedincima o kandidatima za novoga biskupa, nakon što se smrću ili pravno „isprazni“ neka biskupska stolica, znam da se Sv. Stolica zanima za tjelesni izgled kandidata, za završeni studij i dosadašnje službe, poznavanje jezika, komunikativnost, zauzetost u propovijedanju.

Meni je jedan hrvatski isusovac, rodom iz Bosne, kada se tražio nasljednik nadbiskupa Čekade, istaknuo da u Sarajevu treba human biskup. Da bi vlastitim vjernicima i drugim sugrađanima sa svećenicima svjedočio evanđeoske vrijednosti, biskup treba biti najprije human.

Nadbiskupa Tomu znate dobro još iz profesorskih vremena na sarajevskoj Teologiji. Prema Vašem mišljenju, na što će, ili na što bi novi nadbiskup trebao staviti naglasak u svome djelovanju?

Tomo Vukšić počeo je kao bogoslov Mostarske biskupije studij na Vrhbosanskoj teologiji u jesen 1973. Meni je to bila druga godina predavanja Novoga zavjeta nakon povratka sa studija u Rimu. Sjećam ga se kao vrlo sposobna i zainteresirana studenta. Uz redovite biblijske discipline, koje su počinjale općim uvodom u SP u prvoj, a završavale biblijskom teologijom u petoj godini, kod mene je sudjelovao u jednom seminaru iz NZ-a, napisao odličan pisani rad koji sam predložio uredništvu Mladog teologa i oni su ga objavili. Kada je preuzeo profesorsku službu nakon povratka sa studija iz Rima, postali smo kolege, uz međusobno uvažavanje.

U svojim pisanim radovima te izjavama nakon proglašenja da preuzima službu ordinarija nadbiskup Vukšić pokazuje da ga pogađa drastično smanjenje broja katolika u BiH, a time i u našoj nadbiskupiji. To će mu i biti glavni križ: kako preostale podržavati da ostanu i biti katolički svjedok u državi s muslimanima kao većinom i pravoslavcima kao drugima po redu, uz Židove i druge etničke zajednice. Novi nadbiskup probleme ne zataškava, ali ni ne paničari. Neka mu Bog udijeli pastirsku razboritost i hrabrost.

Zaređeni ste, sada već davne, 1963. i kao svećenik u mirovini svjedočili brojnim promjenama koje su se događale na kormilu Vrhbosanske nadbiskupije. Možete li izdvojiti neke od njih te kazati kako ste to doživljavali?

Kroz sve ove godine moga svećeništva dva najvažnija događaja crkvene i građanske povijesti su Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) sa 16 dokumenata i kasnijim provedbenim smjernicama, i urušavanje komunizma 1991. te s njime i bivše države. Po mentalitetu sam konzervativni bosanski katolik i trebalo mi je puno intelektualnog rada da Sabor usvojim, da se poistovjetim kao svećenik sa saborskim programom.

Pod kraj „samoupravnog socijalizma“ jedan je naš franjevac napisao knjižicu iz koje je razvidno kako smatra da je komunizam vječan i Crkvi preostaje da mu se prilagodi. Ja sam znao da se komunizam ne može srušiti revolucijom iznutra, ali nisam „obožavao“ socijalizam silom nametan. Zato sam s velikom radošću doživio urušavanje toga sistema, koje je kod nas povuklo i raspad Jugoslavije, a time i rat s izgonima katolika iz njihovih župa. Sada smo većina nas građana svih narodnosti nezadovoljni samostalnom BiH zato što je Dayton zaustavio rat, ali nije „proizveo“ pravedan mir, ni funkcionalnu državu. Iako sve vjerske zajednice prihvaćaju sekularnu državu s razdvojenošću vjera od državne vlasti, svi trebamo normalnu državu o kojoj ovisi i funkcioniranje naših župa i drugih vjerskih institucija. Prije je Partija preko ucijenjenih vjernika špijunirala što svećenik propovijeda i privatno govori; sada etnički vođe očekuju da svoje vjernike nagovaramo neka ih biraju, bez obzira kako su u prethodnim mandatima vršili povjerenu im odgovornost.

Meni je ovo peti nadbiskup u mome svećeništvu. Prihvaćanjem svećeništva u ovoj nadbiskupiji prihvatio sam i suradnju s ordinarijem kojega zaista trebamo. Zato savjetujem svojim bivšim studentima, sada svećenicima, da svome nadbiskupu pomognemo u plodnu vršenju službe.


Razgovarao: Željko Ivković

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

London,  Pon, 27. Lip. 2022.

Duhovna obnova i srebrna misa fra Ljubomira Šimunovića

U subotu i nedjelju, 25. i 26. lipnja 2022., održana je u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Londonu duhovna obnova pod naslovom: “Koje li nade u pozivu njegovu”

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Grabovica,  Pon, 27. Lip. 2022.

Proslava u čast Divi Grabovčevoj na Kedžari

Brojni hodočasnici proslavit će u nedjelju, 3. srpnja, na Kedžari “Divin dan”, dan posvećen Divi Grabovčevoj

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Vatikan,  Pon, 27. Lip. 2022.

Papa neokatekumenima: Pronosite svijetom evanđelje, uvijek s Crkvom, uvijek u Crkvi

Sveti Otac u audijenciju primio članove Neokatekumenskoga puta, te poslao 430 obitelji u misije na najsiromašnija i sekularizirana područja svijeta: „Hvala vam na vašoj velikodušnosti. Hodite zajedno s biskupom, on je poglavar mjesne Crkve“

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Auchi,  Pon, 27. Lip. 2022.

Nigerija: Ubijena dvojica katoličkih svećenika; oslobođeni vlč. Ojapa i Okpara

Katoličke biskupije Auchi i Kaduna tuguju zbog smrti vlč. Christophera Odije i vlč. Vitusa Boroge, koji su ubijeni u nigerijskim državama Edo i Kaduna