Mons. Mate Uzinić, biskup dubrovački

Mons. Uzinić je rođen 1967. u Dubravi. Srednju školu i teološki fakultet završio je u Splitu gdje je za svećenika zaređen 1993. Godine 1996. nastavio je studij u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu postigavši 2000. licencijat iz crkvenog i civilnog prava. Potom je u Splitu obnašao službu sudskog vikara i sudca na Crkvenom sudu i pastoralnog suradnika u župi Strožanac-Podstrana. Od 2001. rektor je Sjemeništa u Splitu, a od 2004. član Vijeća HBK-a za sjemeništa i duhovna zvanja. Dubrovačkim biskupom imenovan je 2011. S mons. Uzinićem razgovarali smo o izborima, aktualnom stanju u hrvatskom društvu, politici, izbjeglicama te iseljavanju Hrvata...

Oče biskupe, u kakvu ozračju hrvatsko društvo i Crkva dočekuju nove izbore?

To pitanje se može promatrati na dvije razine. Najprije je to svjetska razina za koju je papa Franjo tijekom pastoralnog pohoda Sarajevu, a i u nekim drugim prigodama, rekao da se danas vodi treći svjetski rat u dijelovima. Taj rat nam je sve bliže, a njegove posljedice osjećamo svaki dan zbog milijuna izbjeglica koje kucaju na vrata Europe. Druga razina je nacionalna. To je ozračje još uvijek nenadiđenih starih ideoloških podjela, ali i velikih izazova pred koje nas stavljaju nove ideologije, duboka ekonomska kriza, nezaposlenost i loša demografska slika naroda. Također, vjerujem da je to ujedno ozračje i jedne veće građanske svijesti nego što je to bila na prethodnim izborima, a čemu su pridonijele različite građanske inicijative, kako na lokalnim, tako i na državnim razinama.

Koliku zapravo društvenu i političku težinu, prema Vašem mišljenju, uopće imaju izbori u Hrvatskoj? Što mislite je li obični čovjek u prosječnoj župi u RH više umoran od izbora koji prema uvriježenu mišljenju mnogih ljudi suštinski ništa ne mijenjaju?

U svakoj suvremenoj državi, pa tako i u Hrvatskoj, izbori su temelj i na neki način proslava demokracije. Zato imaju nemjerljivu važnost bez obzira na to što nam se ponekad čini da stvari nisu onakve kakve bismo mi željeli. Opasno bi bilo da „obični čovjek“ pomisli da se izborima ništa bitno ne mijenja jer bi tako i političari mogli pomisliti da se izborima ništa ne mijenja i da mogu činiti što hoće i dokle god hoće. Izbori su način na koji se, naravno samo ako smo toga svjesni i odgovorni, može utjecati na pozitivne društvene promjene.

S obzirom na brojne afere i da su se u vlasti izmijenjale skoro sve političke stranke i partije, mogu li u Hrvatskoj vjernici danas uopće glasovati po savjesti za „bolje“ ili jednostavno uvijek u trenutnim okolnostima biraju „manje zlo“?

Manje ili veće zlo nije nikakav kriterij. Trebamo se uvijek truditi birati one za koje po savjesti mislimo da su sposobni i spremni učiniti dobro. Biranje „manjeg zla“ ponekad uključuje opasnu logiku po kojoj ne glasujemo za one za koje osobno držimo da zaslužuju naš glas i pobjedu, nego samo za stranke koje po ranijim medijskim analizama prelaze prag. To, nažalost, dovodi do toga da često oni koji bi bili sposobni nešto promijeniti, ne dobiju šansu. Evo zašto nije dobro voditi se logikom „manjeg zla“. Osim toga, ne mogu se složiti s tezom koja proizlazi iz Vašeg pitanja da u Hrvatskoj nema i poštenih političara. Bez obzira na afere koje su pratile i prate političke stranke, poštenih političara, ljudi koji žele dobro hrvatskom društvu ima u svim strankama. Naša zadaća je, u skladu s osobnim političkim uvjerenjima, prepoznati takve političare i dati im povjerenje. Mišljenja sam da će preferencijalno glasovanje, pa bilo ono ograničeno i na samo jednog zastupnika, omogućiti da upravo takvi dobiju na važnosti.

S povijesnog aspekta prije samo 25 godina glasovanje nije bilo moguće, a danas mnogi to zaboravljaju i svjesno odlučuju ne glasovati misleći da čine ispravno i tako budućnost svoje zemlje prepuštaju drugima. Kako to komentirate?

Mogu razumjeti stanje apatije i rezigniranosti koje je jedno od uzroka ovakvih stavova kao i razočaranosti koja dovodi do toga da nikomu ne želimo dati svoj glas jer bi to bilo svojevrsno sudjelovanje u nečemu što smatramo lošim. Međutim, ovdje se ipak radi o velikoj zabludi. Pasivnost kao i svjesna odluka da ne želimo sudjelovati u velikoj mjeri utječu na konačan rezultat izbora. Od politike ne možemo pobjeći i zato vjerujem da će veća uključenost građana u izborne procese bitno utjecati na kvalitetu političkih opcija u budućnosti. Zato se moramo uključiti i preuzeti svoj dio odgovornosti u onoj mjeri u kojoj to možemo. Neki su to pozvani učiniti aktivnim uključivanjem u život političke zajednice, a drugi, većina, izlaskom na birališta. Što bi danas bilo s nama da smo se tako ponašali prije 25 godina i čekali da nam drugi riješe nagomilane probleme, uključujući i rat na koji smo bili prisiljeni? Trebamo konačno prestati pitati što drugi, uključujući i državu, mogu učiniti za nas i, parafraziram pokojnog američkog predsjednika Johna Kennedyja, konačno vidjeti što mi možemo učiniti za svoju državu, odnosno i za sebe i za druge. Izbori su jedan od bitnih, ali i rijetkih, trenutaka u životu nekog društva kad nam je to omogućeno.

Kako katolički vjernik može utjecati na politički sustav i izborni proces?

Kao i svi drugi uključivanjem u izborne procese. Kao što sam to već naznačio u odgovorima na prethodna pitanja, oni koji su sposobni te u svom srcu prepoznaju poziv na služenje široj zajednici to trebaju učiniti aktivnim angažmanom kao kandidati, a svi mi drugi izlaskom na izbore i glasovanjem za one opcije i kandidate koje smatramo najprikladnijima za preuzimanje vlasti i vođenje zemlje u idućem četverogodišnjem razdoblju. Spomenuo bih i važnost našeg uključivanja u aktivnosti civilnog društva preko kojih bismo, kroz jedan trajniji angažman, mogli imati veći utjecaj na politički sustav i izborne procese. Nažalost, praktični vjernici nisu dovoljno prisutni u tom prostoru.

Koja je vaša poruka u povodu izbora vjernicima u Vašoj biskupiji, ali i svim katolicima u Hrvatskoj i BiH koji imaju pravo glasovanja na Parlamentarnim izborima u RH?

Uz onu poruku koju smo našim vjernicima uz predstojeće izbore poslali mi hrvatski biskupi, mogu ponoviti istu onu poruku koju sam nedavno dao za jedan nacionalni dnevni list, a to je poruka vjernicima, kako katolicima u Hrvatskoj, tako i vama u Bosni i Hercegovini, da budu zainteresirani i da se uključe u izborni proces preuzimajući, svatko na njemu svojstven način, svoj dio odgovornosti za naše hrvatsko društvo.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju