Svijet, Čet, 03. Lis. 2024.
U povodu 58. svjetskog dana društvenih komunikacija, koji se na području BK-a BiH obilježava posljednje nedjelje u rujnu, ekskluzivni sugovornik za Katolički tjednik je mons. Lucio Ruiz, tajnik Dikasterija za komunikacije.
Razgovarao: Dražen Kustura
Mons. Ruiz rođen je 1965. u Argentini, a za svećenika zaređen 1990. Postigao je magisterij iz dogmatske teologije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu na temu Teologije komunikacije, zatim magisterij iz poslovne administracije (MBA) i doktorat na Sveučilištu u Madridu, na Visokoj tehničkoj školi telekomunikacijskog inženjerstva, u programu biomedicinskog inženjerstva. Obavljao je različite službe uglavnom vezane za komunikaciju u Argentinskoj biskupskoj konferenciji, pri CELAM-u (BK Latinske Amerike). Predavao je digitalne tehnologije na Papinskom sveučilištu Svetog Križa u Rimu i metajezike komunikacije na Teološkom pastoralnom institutu ITEPAL u Kolumbiji. Bio je glavni urednik vatikanske internetske službe Direkcije za telekomunikacije do lipnja 2015. kada je imenovan tajnikom novog Dikasterija za komunikacije.
S njim smo razgovarali o naglascima iz ovogodišnje Papine poruke za Svjetski dan društvenih komunikacija, digitalnim misijama, „katoličkim influencerima“…
Poštovani mons. Ruiz, već 58 godina Crkva obilježava Svjetski dan društvenih komunikacija. Koja je važnost jednog takvog dana u poslanju i životu Crkve?
Komunikacija nije „opcija“ Crkve, nego njezino poslanje: „Idite po svem svijetu i naviještajte evanđelje.“ Stoga je bitno da Crkva može prenijeti ono što smo primili. Zato sve što ima veze s komunikacijom mora biti predmet osobite pozornosti cijele Crkve. Nažalost, ono što komunikacija znači i podrazumijeva često se svodi na promišljanje medija, a to ne bi smjelo biti tako jer komunikacija uključuje cjelokupno propovjedničko djelovanje kerigme, od homilije i kateheze do prisutnosti na društvenim mrežama. Zbog toga Svjetski dan komunikacija ima za cilj ovu temeljnu stvarnost svačijeg života i poslanja staviti pred oči cijele Crkve. Želio bih istaknuti dva važna aspekta obilježavanja ovih dana. Prvi, jer omogućuje Crkvi, od Svetog Oca nadalje, nastaviti promišljanje komunikacije, svake godine zahvaćajući važan vidik koji odražava situaciju u svakom trenutku. To promišljanje, budući da je kontinuirano, omogućuje nam napredak zajedno s kulturom, što nam omogućuje razumijevanje znakova vremena i proučavanje promjena koje se događaju u različitim tehnološkim i kulturološkim procesima. Drugi, ponuditi cijeloj Crkvi mogućnost da zajedno, kao zajednica, ide u procesu rasta vođena ovim razmišljanjem. To osigurava da komunikacija nije rubni aspekt ili podložna slobodnom tumačenju različitih crkvenih stvarnosti, nego proces koji raste na usklađen način i u zajedništvu. Danas je obogaćen iskustvom sinode, koje nas također stavlja u dijalog jednih s drugima.
U središtu ovogodišnje poruke pape Franje za spomenuti Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija je umjetna inteligencija. Koji su pozitivni učinci, a koje opasnosti od umjetne inteligencije?
Kroz povijest ljudska bića su uvijek morala preispitivati svoje mjesto u stvarnosti pred velikim promjenama, od paleolitika s kamenom preko industrijske revolucije, pa sve do danas. Pojava umjetne inteligencije postavlja pitanja: Što je čovjek? Koja je njegova specifičnost? Kakva će biti budućnost ove naše vrste zvane homo sapiens u eri umjetne inteligencije? Papa kaže: „Iako strojevi zasigurno posjeduju nesrazmjerno veću sposobnost od čovjeka da pamte podatke i povezuju ih, na čovjeku je, i samo čovjeku da dešifrira njihovo značenje.“ Tema je jako duga i složena, ali da bih ovdje odgovorio, navest ću nekoliko pozitivnih primjera i dva opasnija. S jedne strane, UI nudi mogućnost rasta u istraživanju koje nam, povezivanjem znanja i pristupom praktički neograničenim podatcima, omogućuje dosezanje dosad nedostižnih granica znanja, primjerice u otkrivanju i borbi protiv određenih bolesti ili u stvaranju novih lijekova ili materijala. Drugi element je pomoć koju umjetna inteligencija i robotika mogu pružiti u dosadnom i dugotrajnom poslu ili u radu koji je štetan za zdravlje, što može humanizirati teške ljudske situacije i smanjiti mnoge rizike.
S druge strane, opasnosti od umjetne inteligencije uključuju gubitak ljudske uloge u mnogim okruženjima i sam gubitak radnih mjesta. Nadalje, prekomjerna uporaba UI-a u svim područjima života. Njegova zloporaba, ne samo da negativno utječe na ljudske odnose, nego može potkopati ljudsku intelektualnu aktivnost u učenju, istraživanju, kreativnosti i mašti.
Koji bi etički modeli regulacije umjetne inteligencije bili potrebni kako bi se zaustavile štetne, diskriminatorne i društveno nepravedne implikacije toga sustavâ?
Potreban je etički model koji drži ljudsku osobu u središtu, odnosno da se tehnologija stavlja u službu ljudske osobe i društva. Ako tehnologija drži čovjeka u središtu, čuvajući dostojanstvo cijele osobe i svih ljudi, nema opasnosti da će alati izgubiti svoj horizont služenja, čime će se izbjeći i višak samoreferentnog tehnološkog napretka motiviran bilo ekonomskim bilo interesima moći. Postoji interes mnogih međunarodnih subjekata, kako vladinih, tako i nevladinih da mogu razviti pravila koja mogu promicati odgovoran i plodonosan razvoj za osobu i ljudsko društvo. Crkva se u tome pokazala kao pionir, kako s učiteljstvom pape Franje u tom smislu, tako i s modelom koga je predložio Rimski poziv za etiku umjetne inteligencije, koga je osmislila Papinska akademija za život, a promovirala Zaklada RenAIssance s ciljem promicanja algoretike, odnosno etičnog i odgovornog razvoja UI-a, polazeći od njezinih algoritama.
Koliko umjetna inteligencija olakšava život općenito, pa onda i novinarski posao, a koliko može biti sredstvo prijevare, lažnih informacija i umanjenja kognitivnih sposobnosti kod ljudi, osobito mlađih generacija?
Nema sumnje da UI predstavlja vrlo obećavajući i fascinantan horizont, i zato je prodrla tako duboko i u tako kratkom vremenu posvuda. Ali njezina velika računalna i relacijska moć ne čini ju nepogrješivom, niti, samu po sebi, izvorom istine. To je uvijek stroj koga su ljudi programirali, koji u sebi ima veličinu, ali i slabosti onih koji su ga stvorili. Stoga, suprotno onomu što se vjeruje, oni nisu jamstvo istine i objektivnosti budući da se mora uzeti u obzir kako je rezultat koji daje stroj rezultat onoga što je dobio kao obuku i obradio svojim algoritmima koji bi mogli biti u suprotnosti sa stvarnošću i istinom. To je temelj lažnih vijesti i dubokih krivotvorenja koji obmanjuju korisnika predstavljajući kao istinito ono što je kreacija temeljena na tehnološkom kapacitetu, temeljena na informacijama odvojenim od stvarnosti. Papa u svojoj poruci upozorava na „rizik da sve postane apstraktna kalkulacija koja ljude svodi na podatke, misao na shemu, iskustvo na slučaj, dobro na profit, te da završimo tako da negiramo jedinstvenost svake osobe i njihovu povijest, rastvarajući stvarnost u niz statistika“.
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
Sarajevo, Uto, 31. Pro. 2024.
Sarajevo, Sub, 30. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 20. Stu. 2024.
Rim, Ned, 17. Stu. 2024.
Sarajevo, Pet, 15. Stu. 2024.
Sarajevo, Sri, 13. Stu. 2024.
Fojnica, Uto, 12. Stu. 2024.
Sarajevo, Čet, 07. Stu. 2024.
Zagreb, Sri, 13. Stu. 2024.
Vatikan, Sri, 13. Stu. 2024.
Vatikan, Sri, 13. Stu. 2024.
Zagreb, Sri, 13. Stu. 2024.