Mons. Joseph Arshad, novoimenovani biskup u Pakistanu

Mons. Giuseppe Arshad je rođen 25. kolovoza 1965. u gradu Lahoreu u Pakistanu. Za svećenika je zaređen 1991., a od 1995. do 1999. studirao je u Rimu kanonsko pravo na Papinskom sveučilištu Urbanianum. On je prvi Pakistanac koji je ušao u diplomatsku službu Svete Stolice. S njim smo u Apostolskoj nuncijaturi u Sarajevu razgovarali o njegovu imenovanju za biskupa, životu katolika u Pakistanu, njegovu doživljaju BiH, ali i o skandaloznom zakonu o blasfemiji zahvaljujući kojem su brojni kršćani u toj zemlji mučeni, a nerijetko i ubijani...

Vaša ekscelencijo, papa Franjo početkom mjeseca imenovao Vas je biskupom biskupije Faisalabad u Vašoj rodnoj zemlji Pakistanu. Koji su vaši utisci, jeste li to očekivali?

Moje imenovanje za biskupa u Faisalabadu u Pakistanu bilo je veliko iznenađenje. Prihvatio sam to imenovanje u duhu služenja jer ako smo postali svećenicima, trebamo biti poslušni i prihvatiti na što nas Crkva poziva i što traži od nas.

Vi se nekoliko godina nalazite u BiH. Kakva su Vaša iskustva s njezinim narodima i građanima? Kakav je, prema Vašem mišljenju, položaj katolika u BiH i možete li ga usporediti s položajem katolika u Pakistanu?

Prije svega, rekao bih kako je iskustvo ovdje u BiH bilo jedno veliko bogatstvo za mene. Manje-više mi smo u istoj situaciji. I ovdje su katolici u manjini kao i u Pakistanu. Nekako se nalazimo u sličnoj situaciji. U svezi s narodima i građanima u BiH, ovdje sam zaista naišao na prijateljski narod i oni su otvorena srca za strance.

Kako doživljavate svoju misiju u BiH i ovdašnje katolike?

Kao što sam već rekao, moje diplomatsko iskustvo ovdje je dosta obogaćeno, ali mi svi znamo da politička situacija ovdje nije jednostavna i lagana. Postoje ogromne razlike i određene poteškoće koje političari moraju nadići zbog dobrobiti ove zemlje. Naš katolički narod, iako je brojčano najmanji, ima veliku ulogu u BiH koja se treba nastaviti. Mislim da BK BiH treba iznaći bolji modus i načine pastorala u ovoj situaciji. Oni već puno rade na tomu, ali još uvijek trebaju iznalaziti načine pomoći katolicima u BiH.

Što mislite o odnosima između Vatikana i BiH, i povucite paralelu s Pakistanom?

Mislim da je teško povući paralelu jer su situacije u BiH i Pakistanu jako različite. Iako smo mi kao katolici i ovdje i u Pakistanu manjina, situacija je u potpunosti različita. A u svezi s odnosima između Svete Stolice i ovih dviju zemalja, moram naglasiti kako Sveta Stolica uvijek teži imati dobre odnose sa svim zemljama u svijetu. Vatikan ima dobre odnose s državom BiH, i nadam se da će se dobri odnosi uvijek poboljšavati.

Recite nam nešto više o životu jednog prosječnog katolika u vašoj zemlji.

Kako rekoh, tamo su kršćani manjina. Kršćanska zajednica u Pakistanu je na marginama društva i pod jakim je pritiskom. To je zajednica koja je uvijek u strahu i treba podršku Crkve. U ovim posljednjim godinama položaj kršćana je malo poboljšan, otvorene su razne crkvene institucije i škole. Sad su mladi više školovani jer Crkva puno ulaže u školstvo, ali život jednog mladog kršćanina u Pakistanu uvijek je težak jer mi živimo u zemlji s 97% muslimana, i ova zemlja se službeno zove islamskom zemljom. Iako Ustav daje sva prava i sva ljudska prava svim manjinama, na terenu u društvu jako su diskriminirane.

Imaju li crkvene institucije slobodu djelovanja u vašoj zemlji?

Ustav to predviđa i jamči. Mi možemo graditi crkve i škole, ali uvijek problem ostaje na društvenoj razini u praksi. Budući da je Pakistan bio engleska kolonija, Pakistanci muslimani često miješaju kršćane s Europljanima ili Amerikancima. Miješaju ta dva pojma i uvijek gledaju na kršćanstvo kao nešto uvezeno izvana. To nije istina jer smo mi tu rođeni, mi smo Pakistanci i naši su korijeni tu.

Mogu li, i ako mogu kako, katolici u svijetu i BiH pomoći katolicima u Pakistanu?

Sigurno mogu pomoći jer je Crkva univerzalna i svi uvijek trebamo biti jedni za druge. Mislim da je u ovom trenutku, osim slanja humanitarne pomoći, podrška molitvom iznimno važna. Na taj način kršćani ovdje mogu svojom molitvom pomoći kršćanima koji se suočavaju s velikim izazovima i poteškoćama...

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju Katoličkog tjednika!

Razgovarao: Željko Ivković

Simultani prijevod: s. Kata Zadro

Katolički tjednik