Mons. Ivo Tomašević o crkvenim medijima

Koliko je važan rad Crkve na vlastitim medijima?

Katolička crkva sve više prepoznaje važnost djelovanja putem vlastitih medija odnosno sredstava društvene komunikacije pri čemu nastoji biti otvorena za medije općenito. Čini mi se da, kad govorimo o mjesnim ili krajevnim Crkvama, nije uvijek lako naći najoptimalniju mjeru jer se crkveni mediji teško mogu samofinancirati. Tako je nekoj mjesnoj Crkvi moguće imati tjednik ili mjesečnik, nekoj radio, a nekoj i televiziju.

Sigurno da je potrebno mudro odvagnuti mogućnosti kako bi se pronašao pravi način u odnosu na druge potrebe. Također nije uvijek jednostavno naći najbolju mjeru da crkveni mediji bude s jedne strane uistinu crkveni, a s druge strane osjetljiv na pitanja i zanimanje ljudi današnjice. Osobe, kojima je ovaj rad povjeren na osobit način, ne bi nipošto smjele zaboraviti kroz molitvu i meditaciju tražiti nadahnuće Duha Svetoga, a ne oslanjati se samo na ljudsko promišljanje. Uvjeren sam da kroz molitvu i uporno ljudsko nastojanje redovito bude nađen pravi put, odnosno put Boga i put čovjeka.

Koliko je u svemu tome važan internet?

Nedavno sam sudjelovao u Vatikanu na plenarnoj skupštini Europske biskupske komisije za medije (CEEM), a tema je upravo bila: “Kultura interneta i crkvene komunikacije" . Izbor teme jasno pokazuje kolika je danas važnost interneta koji je, kako je na tom skupu kazao kardinal Bozanić, po prvi put omogućio čovječanstvu trajnu povezanost bez prostornih i vremenskih ograničenja. Iako virtualna zajednica ne može nikada nadomjestiti fizičko odnosno stvarno zajedništvo, ipak internet i Crkvi otvara izvanredne mogućnosti da putem virtualne povezanosti snaži postojeće crkveno zajedništvo ili k njemu vodi one koji su, iz tko zna kojih razloga, to zajedništvo zapustili ili u njemu nisu ni bili.

Poznato je da se danas većina informacija traži upravo putem interneta pa bi Crkva treba biti spremna ponuditi što više informacija o Isusu, evanđelju, sebi samoj, sakramentima, ustroju... ali i biti spremna za komunikaciju odnosno davanje odgovora na pitanja koja zanimaju čovjeka današnjice. Crkva je pozvana dati internetu jednu moralnu notu i dati svoj doprinos da internet bude blagoslov i sredstvo koje, preko virtualnog, vodi stvarnom zajedništvu s Bogom i drugim čovjekom. Na nama je osobit zadatak da ovo izvanredno sredstvo komunikacije stavljamo što je moguće više u službu komunikacije s Bogom i čovjekom.

Nedavno ste poboljšali internetsku stranicu Katoličke tiskovne agencije KTA. Jeste li do rješenja došli sami ili ste angažirali stručnjake?

Biskupska konferencija ima skromne financijske mogućnosti. Vrlo brzo nakon što je uspostavljena BK BiH, biskupi su odlučili osnovati Katoličku tiskovnu agenciju, koja je s radom započela već koncem nedavnoga rata, s tim da su sve usluge koje agencija daje korisnicima besplatne. Redovito je na čelu agencije svećenik, a po prvi put su mojim imenovanjem za urednika biskupi odlučili spojiti službu generalnog tajnika i urednika agencije te glasnogovornika BK BiH.

U suradnji sa mnom, stranicu je usavršio Davor Herceg, u što je uložio puno truda, volje i vremena. Tijekom rada pregledao je gotovo sve stranice biskupskih konferencija u Europi te druge portale koji su mu se činili da bi mogli biti od pomoći. Uistinu mi je drago da su mnogi prepoznali njegov uloženi trud i čestitali na lijepo uređenoj stranici. Namjera nam je i u budućnosti poboljšavati stranicu vodeći računa o našim skromnim snagama.

Koliko je važan profesionalni pristup u radu s medijima?

Znanje je sigurno nužno da bi se neki posao mogao dobro raditi. Međutim, čini mi se da je prije svega važna volja odnosno ljubav prema nečemu. Ako imate volje prema nečemu, vi ćete to naučiti. Ako je čovjeku do nečega stalo, onda on ne misli o tome samo u radnom vremenu, onda to njemu nije nešto što radi samo radi zarade, iako je i pravedna plaća važna stvar. Najbolje je kad se zajedno nađu volja i znanje, ali bez volje i ljubavi od znanja neće biti velike koristi. Osobe, koje su imale volju i evanđeoski zanos, pokrenuli su mnoge stvari te se pokazalo da Božji duh po njima provodi svoje djelo te pokreće brojne ljude dobre volje.

Postojale su tisuće osoba koje su se znale profesionalnije brinuti za bolesnike i umiruće, ali ih je sve nadmašila Majka Tereza jer je po svom djelovanju pokazala koliko voli Boga, Crkvu i čovjeka. Dopustite mi da budem malo i osoban. Brat mi je, nakon što ga je kao pješaka udario auto, dvije godine ležao u komi. Tada sam se osvjedočio da znanje, koliko god bilo nužno i bez njega se često ne može, uistinu ne znači puno ako nema ljubavi. Teško nemoćnim osobama ako dođu u ruke onih koji imaju znanje, a nemaju ljubavi. Poslužio bih se poznatim riječima sv. Pavla: “Kad bih sve jezike ljudske govorio, i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči“.

Koliko ljudi je zaposleno na projektu?

Imam dvojicu mladih suradnika Davora Hercega i Dražena Oberana koji već duži niz godina rade u agenciji. Želja mi je bila da suradnici osjećaju agenciju kao nešto svoje, a njihov učinak pokazuje da je to upravo tako. Iako su samo dvojica, mislim da zadnjih godina nije prošao dan a da na stranici nije postavljena neka nova vijest. Također želimo ostvariti što bolju povezanost sa sličnim stranicama i crkvenim medijima i uglavnom nailazimo na otvorenost. Istaknuo bih posebno dobru suradnju s Radio Vatikanom, Informativnom katoličkom agencijom, ali i mnogim drugim crkvenim medijima. Nastojimo kroz suradnju s raznim crkvenim razinama – od biskupija, redovničkih zajednica do župa – donositi što više informacija iz života Crkve, iako posebnu važnost dajemo onom što čini Sveti Otac i BK BiH.

Osim izvješća o pojedinim događanjima, posebno važnim mi se čine najave pojedinih događanja jer se na taj način daje mogućnost drugim medijima da poprate pojedini događaj pri čemu bih posebno istaknu Hrvatski katolički radio i Radio Mir Međugorje te Radio Herceg-Bosna, ali i brojne lokalne radije poput Livna, Kupresa, Žepča, Orašja, Odžaka itd.

Kakvi su inače crkveni mediji u BiH?

Kada je riječ o katoličkim tiskovinama, mislim da su, imajući u vidu svu složenost prilika i neprilika, na jednoj zavidnoj razini od Katoličkog tjednika, koji kao jedini tjednik u BiH nadilazi granice biskupija koje ga izdaju te je lijepo prihvaćen i u Hrvatskoj i šire, preko Naših ognjišta, koji je još uvijek najtiražnija katolička tiskovina u BiH s dugom tradicijom, i Crkve na kamenu, koja je u posljednje vrijeme napravila značajan iskorak na planu tehničke uređenosti, do Svjetla riječi koji se odlikuje vrlo bogatim sadržajem.

Raduje me da sve više župa ima svoje internetske stranice jer je to izvanredno sredstvo posebno za župe koje su raspršene tijekom rata da održe povezanost s rodnim krajem. Pojedine župne stranice su vrlo lijepo uređene. Poznato mi je da pojedini župnici vrlo dobro surađuju s lokalnim radijima poput župnika u Odžaku. Sigurno bi se moglo učiniti i više, iako treba imati na umu naše dosta teško stanje. Uvjeren sam da bi se na planu bolje međusobne povezanosti moglo puno više učiniti jer bi jedni druge obogatili i bio bi puno jači osjećaj da pripadamo istoj Crkvi te da nam je isti cilj.

Što mislite o časopisu Svjetlo riječi? Naime, neki ga napadaju zbog prevelike otvorenosti prema nekim temama.

Svjetlo riječi je, prema mom skromnom mišljenju, odličan mjesečnik: lijepo je tehnički opremljen i uređen, a sadržajno je vrlo bogat. Budući da sam na letu prema Rimu morao presjedati, imao sam dosta vremena te sam posljednji broj pročitao od početka do kraja. Uistinu se čovjek obogati pa čak na kraju i nasmije lijepo izabranim šalama. Moj je dojam ponajprije da nije riječ o tome da netko napada Svjetlo riječi. Prije bi bila riječ o kritičkom promišljanju pojedinih tekstova. Također mi se čini da nije riječ o kritičkom promišljanju zbog otvorenosti prema temama koje obrađuju, nego zbog načina na koji se to čini. To nipošto ne znači da je riječ o nijekanju kvalitete ovog mjesečnika.

Zanimljivo je da nerijetko upravo oni, koji se vole kititi otvorenošću i širinom, teško podnesu čak i vrlo utemeljenu kritiku te ne pokazuju nimalo spremnosti da je uvaže. Tako se nečije vrlo tendenciozno prikazivanje pojedine osobe iz povijesti naziva “otvorenošću prema pojedinoj temi“, a nečije kritičko promišljanje takvog prikaza naziva napadom i ušutkivanjem. Mislim da treba koristiti jednaka mjerila s tim da je evanđelje vrhovno mjerilo. Osobno bih volio kada bi Svjetlo riječi pokazalo otvorenost prema inicijativama koje se pokreću na razini krajevne ili mjesne Crkve.

Kakva je suradnja Crkve sa svjetovnim medijima i njihovim novinarima?

Mislim da je suradnja, općenito govoreći, dosta dobra, s tim da bi trebalo više poraditi na povezivanju novinara katolika u različitim medijima na čemu je posebno radio banjolučki biskup Franjo Komarica u suradnji s dr. Ivo Balukčićem i drugim članovima Vijeća za sredstva društvenog priopćivanja BK BiH. Poznato mi je da ni novinarima često nije lako u ovim turbulentnim vremenima kada od njih vlasnici nerijetko zahtijevaju da, na uštrb kvalitete i novinarske etike, ispune njihova očekivanja. Budući da u Bosni i Hercegovini puno toga još nije riješeno, onda i na medijskom planu borba zna ponekad biti uistinu nemilosrdna pa nije uvijek lako surađivati. Čini mi se da Crkva u BiH najčešće ima potrebnu otvorenost prema medijima i prema novinarima, iako bi se moglo učiniti i više.

Vratimo se na same crkvene medije u BiH. Gledajući njihovu kvalitetu stvara se dojam da su kvalitetniji od onih u Hrvatskoj. Zašto je tome tako?

Mislim da je to ipak samo dojam. Mi u Bosni i Hercegovini živimo još uvijek u jednom neriješenom i prilično teškom stanju pa je normalno da su i takve vijesti zanimljivije od vijesti koje Crkva živi u jednom normalnom demokratskom društvu. Osim toga, teško stanje i krize su redovito čovjeku izazov iz kojih izlazi snažniji, a nama takvih izazova ne manjka i uglavnom znamo kako se s njima boriti.

U Hrvatskoj je stanje drugačije i, u jednu ruku, teže kada je riječ o katoličkim medijima ili o djelovanju Crkve u medijima općenito. Moj je dojam da je, nakon ratnih događanja, kada je uistinu Crkva uživala veliki ugled, na snazi dobila jedna linija za koju mi se čini da Crkvi ne želi dobro jer te kritike nisu kritike sa željom da Crkva bude bolja. Na žalost, ni mnogi praktični katolici ne prepoznaju te namjere jer su vrlo vješto skrivene u foliju navodne demokracije. Međutim, ima na crkvenom planu u Hrvatskoj vrlo dobih primjera i vrlo zauzetih djelatnika na medijskom planu. U svemu tome se ne smije zaboraviti da mediji stvaraju ozračje i pomažu u evangelizaciji, ali ono temeljno događa se u stvarnom životu Crkve koji je najvažniji i iz kojeg sve drugo izvire.

Koji su slijedeći projekti Katoličke crkve vezani uz medije u BiH?

Projekata i ideja imamo uistinu puno, ali mogućnosti su ograničene. Popriličan broj institucija radi svoje stranice, a u tijeku je i izrada stranice Biskupske konferencije BiH. Također je završena priprava za tisak knjige s izjavama, apelima... biskupa BK BiH u posljednjih 12 godina. Želja nam je da na portalu KTA donosimo napise u vezi s Crkvom u najznačajnijim necrkvenim tiskovinama u BiH s komentarom ili bez komentara. Koristim prigodu da izrazim zahvalnost svim koji su otvoreni prema onom što radimo kao i za spremnost za suradnju.

Razgovarao: Hrvoje Cirkvenec
Križ života