Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki

Novcem možemo tješiti, ali ljubavlju možemo spašavati


Banja Luka,  Pon, 08. Ožujak 2021.

Premda je istina da o solidarnosti trebaju ponajprije govoriti čovjekova djela, također je jasno kako ju valja na temelju iskustva približiti svekolikom puku. Baš zbog toga izvanredan je sugovornik bio banjolučki biskup Franjo Komarica.

Biskupa Franju, koji je 3. veljače 2021. napunio 75 ljeta, nije potrebno posebno predstavljati jer zasigurno nema čovjeka na hrvatskom govornom području koji ponešto o njemu ne zna. Mnogi će kao "znak raspoznavanja" kazati kako posljednji rat i ne bi preživjeli da nije bilo Komarice koji je na mjestu banjolučkoga biskupa naslijedio mons. Alfreda Pichlera 1989., bivajući njegov pomoćni biskup još od 1985. Neumoran zagovornik prava čovjeka i čovjekova dostojanstva, kako u ratu, tako i u miru, aktualni banjolučki duhovni pastir nerijetko je bio "glas vapijućega u pustinji" i strpljivi Job koji je mnogo nedaća iskusio, ali nije izgubio vjeru i pouzdanje u Boga. Kao takav, na sebi svojstven način odgovarao je i na pitanja o solidarnosti, a osobito onoj unutar Crkve katoličke i hrvatskoga naroda.

Oče biskupe, mnogi govore o solidarnosti. No, što je ona zapravo? Kako ju jednostavno predočiti?

Na temelju objavljene Božje istine, sadržane u svetopisamskim knjigama – a slijedom toga – i u službenom naučavanju Crkve, može se s pravom tvrditi da je solidarnost prava kršćanska krjepost. Dakle ne samo ljudska, nego i bogoslovna krjepost, tj. jedna od onih triju – ljubav!

Podsjetimo se: solidarnost postoji među svim stvorenjima jer su sva stvorenja stvorena od istog Stvoritelja, a i određena su sva za Božju slavu. Također je i ljudski rod jedinstven jer ima zajedničko podrijetlo. Zato se može govoriti o postojanju zakona ljudske solidarnosti i ljubavi. O tom zajedništvu ljubavi mi kršćani nalazimo kod apostola Pavla jasna pojašnjenja: „Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi, ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi“ (1Kor 12,26). To bi značilo da i najmanji čin koji vršimo u ljubavi donosi korist svima po toj našoj solidarnosti sa svim ljudima, ne samo sa živima, nego i s mrtvima. Dakle, solidarnost služi općem dobru.

I Vi, koji – po Božjem promislu i darom Božje ljubavi – obavljate svoj zahtjevan i odgovoran posao u djelovanju crkvenih sredstava javnog priopćavanja i ostvarujete tako svoj životni poziv, u službi ste solidarnosti jer se trudite biti istiniti, pravedni, slobodni i ispunjeni ljubavlju prema Bogu i prema čovjeku, kao Njegovu ljubljenom stvorenju, kao Njegovoj slici na zemlji.

Kao članovi Crkve, obavljajući dobro i savjesno svoj posao, zasigurno znadete da se solidarnost označava i imenicama „prijateljstvo“ ili „socijalna ljubav“ i da je ona izravan zahtjev ljudskog i kršćanskog bratstva, kako su to isticali i ističu osobito trojica zadnjih papā. Oni su tumačili i tumače da se solidarnost izražava osobito u rasporedbi dobara i u pravednoj plaći za rad. Solidarnost pretpostavlja i zalaganje za pravedniji društveni poredak u kojem bi se nejednakosti, problemi i napetosti bolje i uspješnije prevladale, a sukobi – koje god vrste bili – lakše našli dogovorno i trajno pozitivno rješenje.

Brojni, i u ovoj našoj životnoj sredini prisutni, društveni i gospodarski problemi mogu se riješiti samo uz suradnju svih oblika solidarnosti: uzajamne solidarnosti između siromašnih, solidarnosti između bogatih i siromašnih, između poslodavaca i zaposlenih, između obnašatelja vlasti i pravnih institucija i obespravljenih građana, solidarnosti između naroda i nacija – osobito u jednoj, zajedničkoj im domovini.

Među narodima kojim su politike međusobno ovisne nužna je solidarnost. Ona je još nužnija kad je po srijedi zaustavljanje postojećih izopačenih mehanizama koji priječe ostvarivanje osnovnih ljudskih prava – pojedinačnih i kolektivnih – a time i razvitak nerazvijenih životnih sredina.

Pojedinci ili skupine koji u svojim rukama posjeduju vlast, kao i bogatiji narodi, imaju tešku društvenu i moralnu odgovornost prema onim pojedincima, skupinama ili pak cijelim etničkim i vjerskim zajednicama koji ne mogu sami sebi osigurati život dostojan čovjeka i nužna sredstva za svoj normalan razvitak, osobito u slučajevima kada su u tome bili spriječeni jer su i bez subjektivne krivnje postali žrtve tragičnih povijesnih događaja.

Treba, također, napomenuti kako je obiteljsko ognjište prirodna sredina za uvođenje čovjeka – pa tako i budućeg javnog djelatnika – u skupnu solidarnost i odgovornost. Ako tu njegovi roditelji zakažu, ugrožava se ljudsko društvo, a negativne posljedice mogu biti dalekosežne.

Nikako ne bismo smjeli smetnuti s uma da solidarnost, kao kršćanska krjepost, ostvaruje uzajamnost još više u duhovnim dobrima nego u materijalnim. Jer ova krjepost nadilazi područje materijalnih dobara. To je Crkva tijekom svoje povijesti pokazala u praksi u nebrojeno konkretnih slučajeva. Ona je, šireći duhovna dobra kršćanske vjere, također dragocjeno doprinosila razvitku vremenitog blagostanja i nerijetko mu otvarala nove putove. Članovi Crkve su bezbroj puta bili – a i danas su – svjedoci obistinjavanja Isusovih riječi: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati!“ (Mt 6,33).

Vi ste biskupi 2015. odlučili da Treća korizmena nedjelja u BiH bude Nedjelja solidarnosti. Što vas je na to ponukalo i koji ste cilj pred očima imali?

Bilo je to, koliko se sjećam, na 65. redovitom zasjedanju našeg BK-a u Sarajevu početkom mjeseca studenog 2015. Tada smo mi, biskupi, odobrili izmijenjeni Statut Caritasa BiH.

Želja nam je bila da naš Caritas ostvaruje što bolju koordinaciju u djelovanju Caritasa naših nad/biskupija, kao i u predstavljanju njihovih potreba u inozemstvu, te pred državnim institucijama u našoj zemlji. Za što učinkovitije služenje potrebitima taj izmijenjeni Statut Caritasa usklađen je također i sa Statutima Međunarodnog i Europskog Caritasa.

U tom kontekstu, a osobito u kontekstu od pape Franje tada proglašene Svete Godine milosrđa, i mi smo bili uputili zajedničku poslanicu svim članovima naših (nad)biskupijskih zajednica. U njoj smo pozvali sve da otvore „svoja srca životnim periferijama donoseći utjehu i solidarnost onima koji u današnjem svijetu doživljavaju nesigurnost i patnju, mnogobrojnoj braći i sestrama lišenima ljudskog dostojanstva. Na taj se način može ukloniti smetnja ravnodušnosti koja često vlada i iza koje se krije licemjerje i egoizam“!

U tom, dakle, kontekstu odredili smo tada da Treća korizmena nedjelja bude nedjelja i naše međubiskupijske povezanosti i solidarnosti napose s onim župama u kojima je ostao mali broj vjernika uslijed ratnog „etničkog čišćenja“ i dugogodišnjeg poratnog onemogućavanja održiva povratka brojnim prognanim župljanima.

Postoji narodna izreka „Sit gladnom ne vjeruje“. Osjeti li se ona – i na koji način među Hrvatima?

Istinitost te izreke iskusio je, vjerujem, mnogi, ako i ne svaki od nas – bilo u ulozi sitog ili gladnog. Hrvati, pa i katolici među njima – više-manje su bili, a i još su u poziciji pokazati i sebi i drugima oko sebe kako su plemeniti, nesebični, solidarni ljudi i da imaju otvoreno srce za svako Božje stvorenje koje je u nevolji, osobito za čovjeka u duhovnoj ili materijalnoj potrebi za kojega se trudi saznati pravu istinu.

Zar ne bi trebao i svaki od nas postati – u pozitivnom smislu – nemiran zbog užasne činjenice da mnoge tisuće, pa i daleko veći broj ljudi u najmračnijim trenutcima svoga života ostaju bez osjećaja blizine Božje ljubavi jer mnoge tisuće drugih ljudi, koji bi tu Božju ljubav – kao deklarirani kršćani – morali učiniti opipljivom, ostaju tvrdi, ravnodušni, nezainteresirani?! Modernog čovjeka ne možemo uvjeriti s evanđeljem na papiru, nego samo ako to evanđelje naviještamo konkretnim djelima ljubavi i solidarnosti. Nas, kao kršćane, od te obveze ne može lišiti nikakva prijetnja nekim novim ratnim sukobima, nikakva gospodarska kriza, niti ikakva prirodna katastrofa.

Da ne bismo govorili o drugima, kako biste vrjednovali solidarnost u Crkvi u Hrvata? Imaju li katolici s jedne strane granice osjećaj i u kojoj se mjeri zanimaju za katolike s druge strane?

"Nitko ne može dati ono što nema" – glasi jedna drevna latinska poslovica. Onaj koji u sebi njeguje kršćansku krjepost ljubavi kao dragocjeni Božji dar, imat će osjećaja i za druge ljude u njihovim potrebama, osobito za druge članove svoje Crkve i svoga naroda, bez obzira gdje se ti članovi nalazili. Iznimno dugotrajna i iznimno dramatična životna situacija katolika-Hrvata, kojima su – uslijed nedavnog ratnog vihora njihovi mnogostoljetni korijeni zgnječeni pa i nasilno iščupani, trajni je vapaj onog jadnog "Lazara" iz Isusove opominjuće prispodobe koju donosi evanđelist Luka (16,19-31). Isus sigurno želi i u budućim desetljećima i stoljećima imati sigurne, čvrste korijene i plodna stabla svoje jedinstvene, spasavajuće nazočnosti, također i s ove strane, od ljudi nametnute, granice – ne samo državne, nego i one u glavama i srcima nemala broja pripadnika istog našeg naroda i iste Njegove Crkve u tom narodu!

Ništa nije gore nego okrenuti leđa Isusu koji pati u članovima svoje Crkve! I ništa nije dragocjenije nego tješiti napuštenog, obespravljenog i od mnogih Njegovih napuštenog Isusa u Njegovoj trpećoj braći i sestrama!

S našim novcem mi možemo druge tješiti, ali s našom ljubavlju mi možemo druge spašavati, izbavljati!


Razgovarao: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Marijansko hodočašće Gospi u Olovo

Olovo,  Sub, 01. Svi. 2021.

Marijansko hodočašće Gospi u Olovo

Patron samostana i župe Plehan

Plehan,  Ned, 25. Tra. 2021.

Patron samostana i župe Plehan

Duhovna priprava za 58. svjetski dan molitve za zvanja

Sarajevo,  Ned, 18. Tra. 2021.

Duhovna priprava za 58. svjetski dan molitve za zvanja

Za duhovna zvanja molit će od 18. travnja do 25. travnja 2021. sve redovnička zajednice koje djeluju na području Bosne i Hercegovine

Program 52. euharistijskog kongresa u Budimpešti

Budimpešta,  Čet, 22. Tra. 2021.

Program 52. euharistijskog kongresa u Budimpešti

Na službenoj stranici 52. euharistijskog kongresa koji bi se trebao održati 5. – 12. rujna u Budimpešti, objavljen je program kongresa

Izišao novi broj Glasa Koncila

Zagreb,  Čet, 22. Tra. 2021.

Izišao novi broj Glasa Koncila

Iz tiska je izišao novi broj katoličkog tjednika Glas Koncila priređen za Nedjelju Dobrog Pastira, 25. travnja

Preminuo hercegovački franjevac fra Kornelije Kordić

Mostar,  Čet, 22. Tra. 2021.

Preminuo hercegovački franjevac fra Kornelije Kordić

Sveta misa zadušnica slavit će se na groblju Podadvor u Čitluku u petak, 23. travnja u 14 sati nakon čega slijede sprovodni obredi i ukop zemnih ostataka pokojnika

Raspisan natječaj za nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara

Zagreb,  Čet, 22. Tra. 2021.

Raspisan natječaj za nagrade Hrvatskoga društva katoličkih novinara

Poziv je otvoren od 22. travnja do 6. svibnja 2021. godine, a imena dobitnika nagrada i priznanja bit će objavljena u povodu 55. Svjetskoga dana sredstava društvenih komunikacija