mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje


Međugorje,  Čet, 18. Kol. 2022.

mons. Aldo Cavalli, apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje

Marija je uvijek diskretna, ali uvijek prisutna

Povodom proslave svetkovine Velike Gospe sugovornika smo pronašli u nadbiskupu mons. Aldu Cavalliju, apostolskom vizitatoru s posebnom ulogu za župu Međugorje.

Razgovarao: Dražen Kustura

Mons. Cavalli rođen je u mjestu Lecco u Italiji, 18. listopada 1946. Za svećenika je zaređen 18. ožujka 1971. u Bergamu. Nakon studija na Papinskoj crkvenoj akademiji, od 1979. obnašao je diplomatsku službu Svete Stolice. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1996. naslovnim nadbiskupom biskupije Vibo Valentia. Zaređen je za biskupa 26. kolovoza 1997. u katedrali u Bergamu te je imenovan apostolskim delegatom u Angoli i apostolskim nuncijem u Sao Tomeu i Principu. Nakon što je delegatura u Angoli uzdignuta na rang apostolske nuncijature, mons. Cavalli je u toj zemlji obavljao službu apostolskog nuncija. Vodio je nuncijature i u Čileu (2001.), Kolumbiji (2007.), Libiji i Malti (2013.) te Nizozemskoj (2015.). Papa Franjo imenovao ga je na aktualnu službu krajem studenoga 2021., a na istu je stupio u veljači ove godine.

S njim smo razgovarali dok se u Međugorju održavao Mladifest koji je okupio nekoliko desetaka tisuća mladih. Stoga su i odgovori mons. Cavallija bili prožeti doživljajima ovoga festivala. U nastavku donosimo najzanimljivije dijelove iz polusatnog razgovora vođenog u najpoznatijem hercegovačkom mjestu.

Preuzvišeni, u Međugorju se održava Festival mladih koji su došli moliti Boga i tražiti Gospin zagovor. Kakav to dojam na Vas ostavlja?

Imamo ovdje ovih dana od 25 do 30 tisuća mladih koji započinju dan ranim jutarnjim odlaskom na takozvano Brdo ukazanja ili na Križevac gdje se nalazi križ. Odlaze ujutro u 5:00 - 5:30 h. I tisuće ih je. U 6:00 h je tisuće i tisuće ljudi. Nikada nisam vidio nešto takvo. U 9:00 h svi su tu ispred (op. ispred vanjskog oltara crkve) pod suncem gdje sudjeluju na molitvi, svjedočanstvima sve do podne. U 17:00 h ponovno počinju svjedočanstva, krunica, sveta misa, klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu ili Put križa i poslije druge aktivnosti. Sinoć smo imali svečanost sa svijećama: svi su imali malu svijeću, od 25 do 30 tisuća koje su zapaljene od "Isusova svjetla" kojega simbolizira uskrsna svijeća. Stvar je vrlo jasna: kako primaš svjetlo Isusa Krista tako ga trebaš proslijediti drugima. To se događa na mjestu koje je započelo svoju duhovnost prije 41. godinu.

To se događa u Međugorju. Ali kako je u ostalim dijelovima svijeta?

Događa se na raznim mjestima. Ono što se radi ovdje čini se i na našim župama. Identično. Identično. Identično. Krunica, sveta misa, klanjanje Presvetom, Put križa, ispovijedi... Svi imamo svetišta. U svim biskupijama postoje svetišta. Ja sam iz Bergama i tamo je sedam, osam svetišta. Isto je i ovdje. Ali ovdje je jedna "navala". Sjećam se kada sam bio bogoslov ispred špilje (op. Gospine) bilo je nešto duboko, duhovno duboko, jer su tamo milijuni osoba molili u čast Blaženoj Djevici Mariji. Molili su Gospodina, njoj na čast. Ovdje vidim isto. Zahvaljujući izboru, milosti postalo je jedno ovakvo mjesto. Zašto je došlo od 25 do 30 tisuća mladića i djevojaka? Zašto? Postoji to zašto? Što ima ovdje u Međugorju? Tu su poslovi koje su obitelji napravile, trgovine, ali sve u ravnoteži. Nikada nema uznemiravanja. Sada je tu ovoliko mladih, ali od ožujka počeo je novi dolazak poslije pandemije. Svaku večer na misama bude od pet do osam tisuća ljudi. Svakog se tjedna smjenjuju. I tišina. Klanjanje u tišini. Ispovijedaju se, ne samo svoje grijehe, nego čitav svoj život. Predstavljaju svoj život. Toliki mijenjaju svoj život. Toliki su ovdje osjetili poziv od Gospodina. Dolaze obitelji koje su ponovno obnovljene ovdje. Svake godine ponovno dolaze. Također, susrećem i one koji su ozdravili i koji mi govore: "Imao sam ovo i ozdravio sam", "Imao sam ono i ozdravio sam". Ovo je mjesto milosti.

Imali ste prigodu službujući na različitim stranama svijeta steći bogato iskustvo. Što na temelju toga možete kazati, kakvu ulogu ima Gospa u pobožnosti katolika danas?

Različite strane svijeta, sve drugačije. Svako ima svoju kulturu. Drugačiji su u ponašanju. Također i u odnosu na Djevicu Mariju. Bio sam u Africi. U Africi sam vidio slike Djevice Marije na kojima je ona crna. Ona je bila iz Palestine, dakle bila je tamnoputa i oči i kosa poput današnjih Palestinaca. Zašto crna? Razumio sam: Djevica Marija koja je Majka Sina Božjega koji je za sve i za mene. Otišao sam u Latinsku Ameriku i Blažena Djevica Marija je "domorodačka". Zašto? Ponovno zato što je majka za sve. U raju sa svojim tijelom je poput one iz Palestine, ali je opet za sve. Ja sam iz Lombardije, a tamo je Djevica Marija prikazana poput djevojaka iz Lombardije. Djevica Marija je za sve jer je i Isus za sve. Gdje god odem postoji kultura i unutar nje dolazi kršćanski navještaj. Kultura mijenja, kao što je u ovom dijelu svijeta (Zapadu) promijenjena i postala je sekularizirana tako da ljudi mogu živjeti bez Boga, a pravila stvaramo mi i postala je tehnizirana. S druge strane postoje drugačiji načini za navještaj vjere. U 2 000 godina Crkva je toliko promijenila način naviještanja vjere. Ne stavove, nego običaje. Načine je lako mijenjati, ali ne stav ostati u svijetu kao u ovome koji je sekulariziran. Ali i u takvom je svijetu više od milijardu katolika.

Između ostalih zaziva, Majku se Božju naziva i „Kraljicom mira“. Što bi to u današnjem vremenu značilo i na koji bi način moglo biti primjenjivo u pastoralu?

Moto ovogodišnjeg Festivala mladih je: "Učite se od mene i naći ćete mir". Ovo "učite se od mene" je temeljno. Isus je iskren i postaje točka upućivanja. Isus je pravedan i takvi imaju prestiž u svakom dijelu svijeta. Isus je autentičan i kao takav je u cijelom svijetu cijenjen. U Nizozemskoj ne znaju tko je biskup, ali znaju tko je Papa. Znaš li zašto? Rekli su mi zato što je autentičan i jer govori našim jezikom. Iako Papa govori samo dva jezika, njegov jezik je razumljiv. To je najbolji način za naviještati Evanđelje. Prepoznaju te iako ne znaju jesi li svećenik ili časna sestra. Prepoznaju Papu jer komunicira nešto veliko na svoj način. Tako je danas. Isusov mir je kada jedan lider, a on je na određen način lider, služi. To je ključno jer je na Posljednjoj večeri oprao noge. Služim sa svojim darovima. Marija je bila službenica slugu. Kraljica mira jer je proizvod mira služiti drugima čineći da svi rastu. Marija je službenica slugu, Kraljica mira jer je ujedinjena s Isusom u miru. Taj mir nosi i služi drugima s jasnom misijom rasti, rasti i rasti.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba


Papa Lav XIV.: Putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Vatikan,  Čet, 15. Svi. 2025.

Papa Lav XIV.: Putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Kao kardinal, biskup, a posebno tijekom svojih dvanaest godina kao generalni prior Augustinskog reda, otac Robert Francis Prevost putovao je više od bilo kojeg drugog pape prije nego što je preuzeo dužnost

Konferencija u Rimu o teologiji nade iz napaćene Ukrajine

Rim,  Čet, 15. Svi. 2025.

Konferencija u Rimu o teologiji nade iz napaćene Ukrajine

Na Papinskom sveučilištu Gregoriana i Sveučilištu Notre Dame u Rimu, 14. i 15. svibnja održan je međunarodni susret pod nazivom „Prema teologiji nade za i iz Ukrajine“

Mostar: Znanstvena konferencija povodom 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva

Mostar,  Čet, 15. Svi. 2025.

Mostar: Znanstvena konferencija povodom 1100. godišnjice Hrvatskoga Kraljevstva

Na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Mostaru otvoreno je u četvrtak, 15. svibnja, posebno izdanje 11. međunarodne znanstvene konferencije Identiteti – Kulture – Jezici posvećene 1100. obljetnici uspostave Hrvatskoga Kraljevstva

Iz tiska izišla nova knjiga vlč. Bojana Ivešića

Sarajevo,  Čet, 15. Svi. 2025.

Iz tiska izišla nova knjiga vlč. Bojana Ivešića

Ovih je dana iz tiska izišla knjiga Izvješće mons. Josepha Patricka Hurleya o religijskim prilikama u Jugoslaviji od veljače 1946. do veljače 1947. čiji je autor povjesničar vlč. Bojan Ivešić, svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, doktorand crkvene povijesti